Stalne promene na čelu Ministarstva omogućavaju i stalno odlaganje razrešenja povezivanja instituta i Univerziteta čak i sada kada su pod istim ministarskim krovom. Ovaj problem kao i većina problema u našoj nauci potiče od jedinstvenih rešenja kakvih nema nigde u svetu
Šta je najpreče što bi nova vlada trebalo da uradi?
Prvi cilj svake korporacije je da pravi novac, a glavno pravilo svake vlade jeste da odlomi veliko parče tog novca i podeli ga ostalima, rekao je jedan od najbogatijih ljudi na svetu Leri Elison, osnivač i direktor softverskog giganta „Orakl“. Drugi Amerikanac Pi Džej O’Rurk, pisac, satiričar i novinar, reče pak da je dati novac i moć vladi isto što i pubertetlijama dati viski i ključeve od auta. Zato je, valjda, jednu od poslednjih svojih knjiga naslovio Ne glasaj – To samo ohrabruje kopilad.
Ipak, u Srbiji će se glasati i nova vlada će se već nekako – sračunati. Šta je to što bi trebalo da bude najpreči posao za Nemanjinu, bez obzira na to ko će tamo sedeti? „Vreme“ nije htelo da traži odgovor na ovo pitanje među političarima, analitičarima i svima onima za koje bismo mogli posumnjati da promovišu neku od ponuđenih političkih opcija. Opredelili smo se, ovog puta, da pitamo one ljude koji poseduju ozbiljan intelektualni i profesionalni kredibilitet i nisu lično zainteresovani za bilo kakvu korist od predizbornog javnog nastupa.
Možda je ispravnije ovo pitanje prvo obrnuti i upitati se šta očekuje naučnu javnost posle izbora. Pitanje ispred svih pitanja je svakako hoće li biti Ministarstva za nauku ili će nauka biti pridružena celokupnom obrazovanju ili nekom drugom resoru. Iskustvo nas uči da se nijedna partija nije otimala o ovo ministarstvo od 2000. pa do danas. Raspodela ministarstava pomalo liči na raspodelu igrača po timovima, gde štrebere svi ostave za kraj.
foto: a. anđićMORA SE POVEĆATI ULAGANJE U NAUKU: Zoran Petrović
Potreba da se obavi racionalizacija ukinula je ovo ministarstvo pre godinu dana, mada se može iskreno posumnjati da se zaista desila suštinska racionalizacija. Ukidanje šačice službenika nije donelo bitnu uštedu, a usporilo je rad i to su pre svega bila koaliciona poravnavanja. Drugo pitanje koje muči naučnike je koliko će trajati vreme prilagođavanja i definisanja prakse rada. O novim elementima naučne politike teško da može da bude govora van domena raspodele sredstava. S obzirom na nedostatak sredstava Ministarstvu su vezane ruke i ono pre može da deluje kao akter socijalne, a ne naučne ili razvojne politike.
Kada se novi ministar i njegov tim pojave na radnom mestu posle izbora, na stolu će ih sačekati nekoliko povećih domaćih zadataka. Na listi su finalizacija novog pravilnika o izborima u naučna zvanja i odluke hoće li taj pravilnik da bude osnova za ocenjivanja uspeha naučnih radnika u okviru finansiranja. Ovaj pravilnik, zvanično dovršen prošle nedelje, zahtevaće i neke manje promene u zakonu, a kad se zakon menja zašto ne korigovati niz stvari koje su do sada više ometale no pomagale naučnu politiku, dakle novi poveći zalogaj. Pored izbora u zvanja biće, na primer, potrebno da se usklade i funkcionisanje nauke i strategija obrazovanja, koja je takođe u poznim fazama finalizacije.
Veliki finansijski zalogaj koji je otpočeo ministar Đelić kroz nalaženje sredstava za ulaganje u infrastrukturu i opremu zahteva praćenje trošenja tih sredstava i rada novoformiranih agencija. Mnoge odluke u vezi sa raspodelom tih sredstava su još predmet kontroverzi ili jednostavno nisu dovršene. Posebno je značajno da zaživi centar za inovacije koji treba da nadomesti ulagački (venture) kapital i prebrodi jaz između naučnih rezultata i proizvodnje za tržište ili pružanje usluga. Uspeh tog centra će zavisiti od uspeha pojedinačnih projekata i moraće se uvesti veoma stroga kontrola i pravdanje kako se projekat ne bi istopio pod pritiskom centrifugalnih sila trošenja i plata. Čini se da bi najpametnija strategija bila osnovati predstavništva naše nauke, pre svega u SAD, ali i u Zapadnoj Evropi i Japanu gde bi se istraživačke usluge naše nauke ponudile velikim tržištima ideja i kapitala. Pojedinačni napori su u ovom domenu jednostavno neefikasni.
Sledeći zadatak je svakako ocenjivanje tekućih projekata, odnosno odluka o odlaganju ocenjivanja jer su i sredstva za rad kasnila u nekim slučajevima i znatno više od godinu dana.
Što se instituta tiče, njih svakako problemi u funkcionisanju Ministarstva koje se bavi naukom tište više no univerzitete, jer je mnogima od njih nauka jedini izvor prihoda. Institucionalno finansiranje instituta postoji u zakonu, ali još nije primenjeno na ozbiljan način.
Stalne promene na čelu Ministarstva omogućavaju i stalno odlaganje razrešenja povezivanja instituta i Univerziteta čak i sada kada su pod istim ministarskim krovom. Ovaj problem kao i većina problema u našoj nauci potiče od jedinstvenih rešenja kakvih nema nigde u svetu. Prvi je mehanizam zapošljavanja na Univerzitetu i status asistenata, a drugi je dualnost finansiranja zaposlenih na institutima i na univerzitetima. Razrešenje ovoga problema je jednostavno, ali zahteva veliku dozu hrabrosti i snage da se procedura obavi u okviru jednog mandata.
U stvari, ukoliko se uz formiranje novog ministarstva obezbede i snaga (politička i jasne ideje) i hrabrost, onda se može preći na rešavanje niza suštinskih problema. Uvođenje nacionalne naučne fondacije (kakva je nekad postojala) bilo bi rešenje za odvajanje većeg dela zaposlenih od samog Ministarstva i depolitizaciju raspodele sredstava i ocenjivanja projekata. Uvođenje kvota po oblastima bi omogućilo da matični odbori uvedu svoju politiku poboljšanja kvaliteta jer kako je sada organizovano finansiranje postoji velika mogućnost prelivanja sredstava iz jedne oblasti u drugu, obično u pravcu nižih, a ne viših kriterijuma i rezultata. U okviru naučne politike trebalo bi se pozabaviti pitanjima rasta oblasti i pojedinih tema, jer sada sami studenti biraju gde će i šta da specijaliziraju, što je luksuz kakvog nema nigde u svetu. Drugim rečima rast pojedinih disciplina određuje berza nezaposlenih, a ne potrebe i neka jasna naučna politika.
Glavni problem u nauci kao i u svim oblastima u našoj zemlji je jednostavno nedostatak sredstava. Pored povećanih sredstava za nabavke opreme deo sredstava koji stoji na raspolaganju naučnicima je oko 50.000 dinara godišnje po istraživaču što treba da pokrije školarine, deo putnih troškova za konferencije, popravke, kalibracije, specijalizovane usluge, deo aktivnosti na međunarodnoj razmeni. Ovo najviše otežava rad grupa sa najvećim međunarodnim uspehom i vezama i preti da ponovo izoluje našu nauku. Takođe su u velikim problemima i grupe koje grade svoje eksperimente što je opet najbolja osnova za tehnološke primene. Kako će novi ministar izdržati bitke u vladi oko ono malo sredstava koja postoje to ćemo tek videti, ali jasno je da u većini zemalja kriza dovodi do povećanja ulaganja u nauku dok kod nas, ako se izuzme kredit vodi do smanjenja.
Na kraju treba napomenuti da će izbori koji slede imati i jak uticaj na rezultate jednog drugog izbora koji traje, a koji će se finalizovati u novembru u SANU-u, možda više nego bilo koje prethodne godine.
Autor je redovan član SANU-a, istraživač na Institutu za fiziku u Beogradu i pristalica akcije Kaži Ne ukidanju Ministarstva za nauku, koju je pokrenula grupa mladih naučnika
foto: a. anđićMORA SE POVEĆATI ULAGANJE U NAUKU: Zoran Petrović
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Prošlo je 44 godine od Titovog pogreba, koji se pretvorio u politički događaj svetskog značaja jer je okupio najveći broj državnika koji se ikada do tada sastao na jednom mestu. Na tužan, skaredan način treba podsetiti na to zbog sulude ideje da se poruši grobnica Josipa Broza, spomenik koji je jedan od simbola značaja glavnog grada Srbije
Šta se sve nalazi u sefu u kojem su pohranjeni predmeti iz Belog dvora nakon smrti Josipa Broza Tita? Zašto je sporno njegovo otvaranje pre 11 godina? Koji je danas odgovor države na pitanje šta se planira sa pomenutim predmetima? Šta su do sada sudovi odlučivali? U kojoj je fazi taj spor? Koja su potraživanja Karađorđevića? Konačno, kako naslednici Josipa Broza vide ovaj višedecenijski proces
Na lokalnim izborima 2019. godine u Albaniji, opozicija je bojkotovala lokalne izbore sa sličnim argumentima koje čujemo danas u Srbiji. Izlaznost, prema zvaničnim podacima, bila je nešto manja od 23 posto. I kakvi su bili rezultati bojkota? Nikakvi, Edi Rama i njegovi komintentni na lokalu “drmali su” do kraja kako su hteli. Da li se međunarodna zajednica potresla? Nije. Naravoučenije se nameće samo po sebi
Sudbinu dvogodišnje Danke Ilić saznali smo u četvrtak 4. aprila. Sudbina njenog tela i dalje nije poznata jer osumnjičeni za ubistvo odbijaju da kažu šta su uradili. Za to vreme, predsednik, policija i mediji divljaju po starom, prizivaju smrtnu kaznu i mrze Vlahe
Intervju: Biljana Abolmasov, dekan Rudarsko-geološkog fakulteta
“Sama eksploatacija nije štetna, pitanje je kako će se i gde odlagati jalovina i koliko je ima, jer nje nužno mora da bude. Nema ni jednog rudnika u svetu koji nema jalovinu. Dodatno, jadarit imamo samo mi i niko više u svetu, što znači da ne postoji oprobana tehnologija za njegovu eksploataciju. Ne mogu se kao loši primeri prikazivati rudnici u Portugaliji ili Australiji jer su svi oni sa površinskom eksploatacijom, a ovde je, koliko ja znam, planirana podzemna eksploatacija”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.