Intervju: Branko Perić, sudija Suda Bosne i Hercegovine

Više nema logičnih predviđanja za BiH 2

foto: privatna arhiva

Više nema logičnih predviđanja za BiH

“Nikada sankcije nisu rješavale političke i društvene probleme. Mislim da to samo komplikuje odnose. Dodik će sankcije pretvoriti u profit tako što će ih iskoristiti u izbornoj kampanji predstavljajući se kao žrtva američko-engleske zavjere. Stranci mu već dugo pomažu da postane nacionalni epski junak i kandidat za kanonizaciju”

Piše: Tanja Topić

Branko Perić, sudija, pisac i publicista, poznat je kao čovjek koji kritički promišlja procese i događaje i bez dlake na jeziku iznosi svoje stavove u javnosti. Od 1996. godine obavljao je funkciju urednika u nekoliko novinskih agencija, bio prvi predsjednik nezavisnog Udruženja novinara Republike Srpske, te postao potpredsjednik Vijeća Regulatorne agencije za komuniciranje BiH. Nakon 2003. sudija je Suda Bosne i Hercegovine, a od 2004. godine i predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VTSV).

VREME”: Razgovaramo neposredno nakon što je na stranici Američke kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC) objavljeno da su Sjedinjenje Američke Države uvele sankcije smijenjenoj glavnoj tužiteljici Bosne i Hercegovine Gordani Tadić. Kako kao sudija Suda BiH gledate na njih?

BRANKO PERIĆ: Dozvolite mi da se na slučaj Gordane Tadić osvrnem iz pravnog ugla. Gordana Tadić je zbog izvjesnih grešaka u upravljanju Tužilaštvom BiH sankcionisana u disciplinskom postupku i razriješena dužnosti glavne tužiteljice. Danas je samo tužilac. Tužioci su u svom radu samostalni i nezavisni. Nezavisnost sudija i tužilaca podrazumijeva da ne smiju biti podvrgnuti nikakvom spoljnjem ili unutrašnjem pritisku. To je supstanca nezavisnosti. Kada strana država sankcioniše tužioca druge države stavljanjem na “crnu” listu, to se može tumačiti pritiskom na rad svih tužilaca u toj zemlji. To je neprihvatljivo i ne bi trebalo biti mehanizam međunarodne politike. Bilo bi prihvatljivo da su državne institucije SAD svoje informacije o Gordani Tadić dostavile VSTS BiH kako bi se protiv nje proveo postupak utvrđivanja krivice i odgovornosti prema zakonima BiH. SAD pomažu reformu pravosuđa u BiH i imaju interes da dijele informacije o problemima pravosuđa, ali to ne bi trebalo koristiti za prijetnje sankcijama tužiocima i sudijama.

Mogu li sankcijevidjeli smo da je Velika Britanija sankcionisala Milorada Dodika i Željku Cvijanović zbogugrožavanja mira i stabilnosti BiH te poticanja secesije Republike Srpske” – riješiti bosanskohercegovački gvordijevski čvor?

Nikada sankcije nisu rješavale političke i društvene probleme. Mislim da to samo komplikuje odnose. Dodik će sankcije pretvoriti u profit tako što će ih iskoristiti u izbornoj kampanji predstavljajući se kao žrtva američko-engleske zavjere. Stranci mu već dugo pomažu da postane nacionalni epski junak i kandidat za kanonizaciju.

Da li Milorad Dodik štiti Ustav Bosne i Hercegovine borbom za povrat 140 nadležnosti sa države na entitet ili vrši udar na ustavnopravni poredak?

Više nema logičnih predviđanja za BiH 3
foto: privatna arhiva

Dodik je bojkotom državnih institucija srušio postdejtonsku strukturu BiH. On to objašnjava vraćanjem na ustavnu strukturu Dejtonskog sporazuma, ali to nije dobra argumentacija. Dejtonska struktura se 25 godina oblikovala u praksi, dijelom sporazumnim prenošenjem nadležnosti (vojska, porezi, pravosuđe), a dijelom nametanjem zakona od strane visokog predstavnika. U konfiguraciji nove strukture vladajuće politike su aktivno učestvovale imenujući svoje kadrove u nove državne institucije. Sada Dodik najavljuje rušenje faktičkog poretka i preduzima konkretne korake. Skupština RS je već donijela zakon o Agenciji za lijekove, a najavljeno je usvajanje Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu (VSTS) RS. Ako se usvoji Zakon o VSTS, ruši se jedna državna institucija (VSTV BiH). To bi se moglo tumačiti kao prelazak crvene linije i ulazak u kriminalnu zonu. Dodik to radi iz više razloga. Prvo, želi da pokaže da dejtonska BiH nije moguća. Drugo, proizveo je krizu da bi stekao pregovaračku prednost i u pregovorima nešto dobio. Procijenio je da bi mogao dobiti nazad u nadležnost pravosuđe i time bi definitivno osigurao svoju nekažnjivost. Mislim da je to cilj svih politika u BiH i da bi Dodik mogao uspjeti u ovoj namjeri.

Šta bi to značilo u praksi?

To bi značilo da će Dodik, kao i svaki vješt trgovac, tražeći više dobiti ono sto želi. Odustaće od svega da bi dobio pravosuđe. Takav izlaz iz krize vlasti zadovoljiće sve njegove koalicione partnere na nivou BiH. Svi žele pravosuđe pod svojom kontrolom.

Napisali ste da nema sumnje da je Dodik obilježio 2021. kao najnegativnija politička ličnost u Evropi, zatvorivši za sobom sva vrata moćnih država zapada. Kakva politika ga je dovela u takvu poziciju?

Dodik je u nesporazumu sa svima, osim sa Vučićem i Orbanom. Objektivan posmatrač bi to protumačio kao politički neprilagođenu ličnost. Političar mora da vodi dijalog sa svima i da sagovornike uvažava i poštuje. Dodik demonstrira drskost i aroganciju gdje god stigne. On danas nema s kim da razgovara, ni u BiH ni u svijetu. Takvi političari su u najmanju ruku beskorisni.

Da li biste poslušali sugestiju, nalog ili odluku iz Republike Srpske da se kao sudija Suda BiH povučete iz državne institucije i pređete u neku od entitetskih pravosudnih institucija?

Sud BiH mora postojati šta god Dodik preduzeo. Jednostavno, postoje nadležnosti za koje nema rješenja prema dejtonskoj strukturi pravosuđa. Ja nemam razloga da napuštam instituciju koja postoji dvadeset godina, a čije postojanje je pravno opravdano. Ali, postoje sudije iz RS čiji članovi porodica su u vladajućim strukturama u RS i oni imaju veliki problem šta da učine.

Rukovodstvo Republike Srpske je, uz omalovažavanje i podsmijeh, pa i uvrede prihvatilo sankcije Velike Britanije, ističući kako im one ne mogu ništa. Koliko je danas u modernoj Evropi ugodno biti u društvu Lukašenka?

To podsmijevanje i sprdanje sa moćnim svijetom donosi RS veliku štetu. To će se i Dodiku grdno osvetiti. Umjesto da mudrošću osvaja svet, on svaki dan stvara neprijatelje. To se graniči sa političkim ludilom.

Treba li rukovodstvo Republike Srpske da se hvali prijateljskim odnosima i podrškom Zorana Milanovića i Viktora Orbanakako uopšte tumačiti prijateljstvo strana koje je teško smjestiti u isti kulturološki i politički milje?

Mudrost politike nisu prijateljstva nego uvažavanje sagovornika i odnosi uvažavanja. Lična prijateljstva jesu važna, ali je poštena politička igra važnija.

Nedavno ste u jednom intervjuu izjavili kako jeBiH na putu da postane drugi Kiparzamrznuti konflikt bez izgleda da bude riješen i koji će nadgledati NATO”. Kao alternativu naveli ste rat. U kontekstu najnovijih dešavanja, koji scenario vam se čini izglednijim?

Za BiH više nema logičkog predviđanja. BiH je konstrukt koji dvadeset pet godina nije u stanju da se oblikuje kao održiva i funkcionalna državna zajednica. Po ovom što vidimo, mogli bismo prije reći da je BiH zajednica plemena na višem nivou pljačke i otimačine, kojom upravljaju trojica poglavica. U BiH su državne institucije zarobljenje od strane vladajućih nacionalističkih stranaka. Odlučivanje o državnim poslovima je prešlo u kabinete političkih partija. Stranci su pristali da razgovaraju sa političkim liderima, a ne sa državnicima i institucijama. Trojica lidera odlučuju o svemu. Zbog toga u Mostaru 12 godina nismo imali gradsku vlast, u Federaciji BiH četiri godine nisu provedeni rezultati posljednih izbora, u Ustavnom sudu Federacije nekoliko godina nije izabrano pola sudija, direktori državnih institucija su po nekoliko godina u takozvanom tehničkom mandatu, itd. I niko to ne vidi kao državni problem. Politički lideri o tome ne razgovaraju jer su im se tu poklopili interesi. Njih ne interesuje funkcionalna država nego partijski i lični profit.

U kom svjetlu onda treba gledati povećanje broja pripadnika EUFOR trupa u BiH?

Prisustvo EUFOR-a je dokaz da je NATO pristupio BiH. To je faktor koji održava mir i status kvo.

Domaći političari i dio javnosti u BiH skloni su za mnogobrojne greške i propuste, pa tako i stanje u kojem se država nalazi, kriviti međunarodnu zajednicu? Ima li te krivnje na strani međunarodne zajednice i ukoliko ima, u čemu se ona ogleda?

Može se mnogo toga prigovoriti politici međunarodne zajednice u BiH, ali to ne umanjuje odgovornost domaćih politika. Da naše politike znaju i da žele da rješavaju probleme, stranci ne bi imali šta da traže u BiH. Nažalost, naše politike su uvijek čekale da međunarodni namjesnik nešto riješi umjesto njih. To je stvorilo utisak da BiH upravljaju stranci, što nije daleko od istine. Ali, ni stranci više ne znaju kako da rešavaju naše probleme. Vidimo to po (ne)reagovanju na Dodikov bojkot državnih institucija. Zbog toga još uvijek mislim da ćemo završiti u zaleđenom konfliktu pod nadzorom NATO-a.

Da li je BiH žrtva stabilokratije i da li su i na koji način stabilokratijom ugroženi demokratija, sloboda mišljenja, sloboda medija, te povređena ljudska prava?

Demokratija je odavno ugrožena. Mi smo sve manje civilizacija vrijednosti. Sve manje je slobode mišljenja i ljudskih prava. Pravda više nije u sudu nego u rukama političkih i vojnih moćnika. Po svemu sudeći, ova civilizacija je dotrajala.

U reformu pravosuđa u BIH uloženi su milioni novca poreskih obveznika stranih zemalja, kakav je rezultat? Koliko u BiH ima pravne države?

Reforma pravosuđa u BiH bila je najbolji reformski projekat međunarodne zajednice. Izgrađen je najbolji zakonodavni model nezavisnog pravosuđa. Nažalost, sudije i tužioci nisu uspjeli da održe i osnaže koncept nezavisnosti koji su dobili na poklon kroz nametnuti zakon. Shvatili su nezavisnost kao sistem bez odgovornosti. Otvorili su vrata korupciji i uništili pravosuđe iznutra. Danas nezavisno pravosuđe u BiH postoji samo kao dobar koncept. U praksi je ono sistem bez rezultata u rukama vladajućih politika.

Da li postoji nada da se pravosuđe u BIH može izvući iz ralja politike i kriminala?

Nema nade za pravosuđe. Političari su vješto korumpirali većinski dio bivšeg saziva VSTS i u upravljačku strukturu pravosuđa instalirali svoje ljude. Tako su osigurali političku kontrolu sistema. Postojeći model sastava nezavisnog regulatora se pokazao kao loš jer ima snažne poluge vanjskog uticaja. Osim toga, nije uspostavljen nikakav sistem odgovornosti pravosuđa prema društvu tako da se pravosuđe doživljava kao centar otuđene moći. Potrebna je nova reforma da bi se nedostaci u strukturi regulatora otklonili i uspostavio sistem odgovornosti.

Kako Vam je izgledala nedavna javna i prva svađa između Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH i Republičkog javnog tužilaštva RSa? Izazvana je ubistvom načelnika Sektora kriminalističke uprave u Prijedoru.

Napadom na tužioce Dodik je pokazao koliko je snažna politička kontrola pravosuđa. Iz reagovanja se vidjelo da istragu vodi policija i da policija o svemu obavještava Dodika, a ne tužioca. Na takvu vrstu ponižavanja tužioci su reagovali saopštenjem za javnost. Neće taj eksces ništa promijeniti. Policija je dio izvršne vlasti i pod kontrolom je politike. Tužioci objektivno nisu u mogućnosti da se nametnu kao lideri istraga. Istina, oni to i ne pokušavaju ni u mjeri koja bi bila moguća.

Koliko je danas u pravosuđu BiH ljudi i pojedinaca od profesionalnog i moralnog integriteta, mogu li oni odnijeti prevagu nad pošastima koje su zarobile državu i društvo?

Da u pravosudnoj zajednici ima ljudi od profesionalnog i moralnog integriteta, ne bi se tako lako srušio koncept pravosudne nezavisnosti. Nikada se niko iz udruženja sudija i tužilaca nije oglasio u vezi sa pravosudnim skandalima i kontroverznim imenovanjima i odlukama VSTS. Ćutali su kao da se to ne tiče njihove profesije. Neshvatljivo je da ništa nisu učinili da spasu čast i dostojanstvo profesije. Očuvanje nezavisnosti je bio njihov moralni zadatak prvog reda.

Nazire li se to kuda BiH ide? Koliko su ova država i društvo svoji, a koliko i pod kakvim dirigentskim palicama iz susjedstva?

Vladajuće politike nisu spremne da odustanu od nacionalizma kao poslednje ideologije koja omogućava manipulaciju masama. Nove društvene snage nisu na vidiku. BH društvo će se gušiti u blatu nacionalizma i mržnje dok ne propadne. Nisam čuo da neko vidi izlaz iz ovakvog stanja.

Kako pomiriti uticaje Zapada, Istoka i Turske u BIH, posebno u svjetlu rata u Ukrajini, ako znamo da su stajališta unutar BiH oprečna, gotovo neprijateljski suprotstavljena.

Rat u Ukrajini mogao bi biti civilizacijska prekretnica. Evropa je ostala bez snažnih lidera i civilizacijskog usmjerenja. Niko ne govori o miru i dijalogu. Svima su sankcije i oružje jedini politički narativ. Da li je to politika evropske budućnosti? U ovakvoj geopolitičkoj konstelaciji događaja biće sve manje interesovanja za BiH. Izgleda da ostajemo prepušteni sami sebi.

Kako razriješiti odnos između Visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita i Milorada Dodika, koji je u nekom trenutku postao i ličan?

Dodik se prema diplomati najvažnije evropske države ponašao kao da se radi o probisvijetu koji besciljno hoda po svijetu i lažno se predstavlja. Argument da ga ne priznaje zbog toga što nije dobio saglasnost Savjeta bezbijednosti mogao bi se koristiti u nekoj parnici pred sudom kada bi takav sud postojao. Dodik zna da je u politici pravna argumentacija odavno napuštena, ali je izabrao način da diže buku po cijenu vlastite štete. Ne znam na koji način će se ova samoubilačka politička situacija razriješiti, ali će sigurno proizvesti veliku političku štetu i biti ružna.

Iz istog broja

Poskupljenje “Vremena”

Izvinite, nismo imali izbora

Filip Švarm

Uskrs i Prvi maj

Srećni praznici!

Izbori 2022.

Zašto bi Vučić da ostane u frižideru

Slobodan Georgijev

Kako će izgledati novi republički parlament

Festival političkog preduzetništva

Nedim Sejdinović

Portret savremenika: Ana Brnabić, predsednica Vlade

Pet godina nemešanja u svoj posao

Radmilo Marković

Organizovani kriminal

Državna Šarenica

Leposava Bogić

Intervju: Branko Kukić, pisac i izdavač knjiga

Šuma gori, a zeka pijucka vodu

Sonja Ćirić

Intervju: Slobodan G. Marković, istoričar

Okrećemo se od Zapada jer nam je povređen ego

Jovana Gligorijević

Epidemija i Bosna i Hercegovina

Korona na bosansko-hercegovački način

Filip Mirilović

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu