Nijedan diplomata ne bi trebalo da bude doveden u položaj da “pravda” zločine. Nijedan diplomata koji ima savest ne bi trebalo da pristane na to
27-02…
Jedan rusko-britanski prijatelj, novinar, govoreći uživo za medije ove nedelje, primetio je kako “nasilje i propaganda idu ruku pod ruku”. Primetio je da ljudi prihvataju propagandu i laži iz straha, s obzirom da je istina previše strašna da bi o njoj razmišljali. Možda nam ovo može pomoći da razumemo pokušaje ruskih predstavnika, koji nisu imali ulogu u odlučivanju, a koji pokušavaju da odbrane neodbranjivi rat u Ukrajini.
2022.: Putinov ničim provocirani napad na Ukrajini, sudeći po komentarima vojnih analitičara, ne ide po planu. Deluje da ne postiže ni diplomatske ciljeve – izolovan je i osuđen od strane 141 države u UN. Ova krvava avantura Kremlja pre svega predstavlja humanitarnu katastrofu za građane Ukrajine i građane Rusije. Teror kome su izloženi Ukrajina i njen narod, uz bezobzirnu upotrebu sile protiv civila, predstavlja ratni zločin.
Brojevi rastu. Na desetine lokalnih i međunarodnih radio i televizijskih stanica prestalo je da radi u Rusiji, s obzirom da su ili zatvoreni ili im je onemogućeno da se na profesionalan način bave novinarstvom. Na stotine novinara, prema izveštajima, napušta Rusiju u strahu da će biti osuđeni na 15 godina zatvora ukoliko budu izveštavali na način koji Kremlj ne odobrava; na stotine međunarodnih kompanija se zatvara ili obustavlja rad u Rusiji.
Na hiljade Ukrajinaca – civila je ubijeno, hiljade ljudi je uhapšeno u Rusiji zato što su protestovali protiv rata, hiljade ruskih vojnika je poginulo – mladići poslati pod lažnim izgovorima, kako bi napali nezavisnu državu, hiljade je ožalošćenih porodica civilnih i vojnih žrtava.
Milioni ljudi beže kako bi izbegli smrt i razaranja; imovine pojedinaca povezanih sa Kremljem vredne milione funti, evra i dolara zamrznute su ili zaplenjene širom sveta.
(Stotine) milijardi dolara obrisano je sa ruske berze.
Predsednik Putin pokušava da vrati sat unazad, na sumorne dane Sovjetskog Saveza (jedan ruski oligarh je čak prokomentarisao da Putin može da vrati zemlju u 1917. godinu i doba boljševičke revolucije).
Pored ljudske patnje i stradanja, fabrikovanje, potiskivanje istine i prava na slobodu izražavanja u Rusiji verovatno je ono što trenutno baca najtamniju senku. Ova prava garantuju mnogi međunarodni sporazumi i obaveze koje je potpisala Ruska Federacija.
Pre tri godine, članice OEBS-a, uključujući Rusiju, postigle su međunarodni Sporazum o bezbednosti novinara. Države članice su potvrdile svoju posvećenost zaštiti slobode da se traže, dobiju i podele informacije bez obzira na granice. Obećale su da će obezbediti da njihovi zakoni ne ograničavaju nezavisan i neometan rad novinara.
Tri godine mogu biti dug period u diplomatiji. Ipak, 2018. godine ja nisam mogla ni da pretpostavim da će ruske diplomate koje su učestvovale u pripremi ovog sporazuma morati tako brzo da stanu u odbranu zatvorske kazne u trajanju od 15 godina za novinare koji ne izveštavaju na način koji se Kremlju dopada. Suzbijanje informacija podseća na vremena kada se Biblija krišom unosila u Sovjetski Savez, a rukopisi Pasternaka i Solženjicina “švercovali” van granica države. Umesto slobode izražavanja i slobodnog pristupa informacijama, ruska država se sada okrenula šokantnoj proizvodnji laži i ciničnim dezinformacijama – kod kuće kako bi sakrila istinu, u inostranstvu kako bi sejala zabunu i pravdala neodbranjivo.
1990?: Radio-stanica koju sam svakog jutra slušala u Moskvi (i koju, kako mi je jedna upućena osoba rekla, slušaju i zvaničnici Kremlja) utihnula je posle 31 godine rada.
1985…: Šokantna je činjenica da čitate novine koje objavljuje Ruska Federacija i vidite da u njima nema fotografija razaranja i uništavanja koje ostatak sveta vidi iz dana u dan. Ovo vraća Moskvu više od 35 godina unazad, u doba pre 1986. godine kada je Mihail Gorbačov uveo transparentnost “Glasnosti”.
Suzbijanje istine i širenje dezinformacija nisu ništa novo za Kremlj – setite se tvrdnji iz 2014. godine da su ruski vojnici “bili na odmoru”, to je godina u kojoj je Krim nezakonito anektiran, a Moskva podstakla sukob u Donbasu, ili kada su ubice iz GRU-a “posetile Solzberi kako bi videle čuvenu katedralu i njen čuveni toranj”.
Ove nedelje Moskva je prvo negirala, a potom potvrdila da je poslala svoje regrute u Ukrajinu. Danima nakon invazije negirali su stradanje ruskih vojnika uprkos činjenici da su bili svesni strašne istine kako će cena ove jezive avanture gospodina Putina biti na hiljade ukrajinskih i ruskih života.
…..ili 1984?: Jedan britanski diplomata iz 17. veka ironično je prokomentarisao da je ambasador poštena osoba koja se šalje kako bi u inostranstvu lagala za svoju zemlju. Ovo je dobar citat, ali ipak nije nešto što sam lično doživela. Setila sam se ovog citata ponovo ove nedelje kada sam slušala izjave date u ime Ministarstva spoljnih poslova Rusije.
Osećam poštovanje (i ličnu naklonost) za ruske diplomate sa kojima sam radila. Neretko su to ljudi bogatog iskustva i ogromnog znanja. Ne mislim da ruske diplomate veruju u besmislene izjave koje ponavljaju o “demilitarizaciji” zemlje koja se brani od neizazvane invazije, ili “denacifikaciji” države na čijem čelu je demokratski izabrani predsednik, Jevrejin. Ne želim da verujem kako oni misle da se neopravdani vojni napadi mogu predstaviti kao “odbrana ukrajinskog naroda” ili “odbrana Evrope od nacizma”. Kao što je ambasada Nemačke u Južnoj Africi u jednom tvitu istakla, ubijanjem nevinih ljudi ne borite se protiv nacizma!
Sigurna sam da nijedan ruski diplomata ne veruje da Rusija “nije napala Ukrajinu”. Da li postoji neka diplomatska tvrdnja koja je više orvelovska od ove da je rat (“specijalna operacija”) započet u Ukrajini kako bi se zaustavio rat u Ukrajini? Kremlj sada ponavlja svoju istoriju fabrikovanja izjava o hemijskom ili biološkom oružju. Moja zemlja dobro zna kako je Kremlj širio dezinformacije o upotrebi nezakonitih nervnih agenasa.
Nijedan diplomata ne bi trebalo da bude doveden u položaj da “pravda” zločine. Nijedan diplomata koji ima savest ne bi trebalo da pristane na to.
Namerno dezinformisanje nije, kao što je jedan ruski ambasador nedavno izjavio, “drugačije gledište”. U pitanju je neistina. Ona ne menja činjenicu da se dogodio neizazvani, nezakoniti napad na suverenu državu pod lažnim izgovorom, da ukrajinski narod izuzetno hrabro i nesalomivog duha brani svoju zemlju, kao i da postoje katastrofalne humanitarne posledice po obe države.
Jedan bivši ruski ministar spoljnih poslova apelovao je na ruske diplomate da se ne ponašaju kao “glasnogovornici jeftine propagande” u krvavom bratoubilačkom ratu. Bez obzira na lojalnost koju osećaju prema svom ministarstvu, sigurna sam da je krajnje vreme da moje ruske kolege podignu glas i zaustave laži.
Autorka je ambasadorka Ujedinjenog Kraljevstva u Srbiji
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!