Izložba fotografija „Inventar“ Ivana Markovića, kao i njegov raniji dokumentarni film „Centar“, sačuvali su Sava Centar iz vremena kad je nagoveštavao lepu budućnost
„Inventar“ je naziv izložbe u beogradskom prostoru U10 na kojoj je Ivan Marković pokazao seriju fotografija i video rad koji o nestajanju nekadašnjeg inventara i enterijera Sava Centra, tokom njegove rekonstrukcije.
„Želeo sam da napravim poslednji dokument, opraštanje od nekadašnjeg Sava Centra“, kaže Ivan Marković za portal „Vremena“.
Objašnjava da fotografije „prikazuju različite faze promene: izmeštanje nameštaja, skidanje zidnih i podnih površina, ogoljavanje prostora do golog betona. Fotografije predstavljaju niz prostornih i vremenskih fragmenata koji ukazuju i na prošlost prostora i na njegovu trenutnu transformaciju“, te da su „isti elementi prikazivani u različitim fazama – njihovo postepeno premeštanje sa nekadašnjih pozicija, skidanje sa zidova, grupisanje onih koji su delom odstranjivani, delom odnošeni na rekonstrukciju.“
„Detalji tih predmeta stvaraju eho nekadašnjeg prostora, oni se međusobno dopunjuju i povezuju, jer su spojeni kako estetskom vizijom i arhitekturom, tako i vremenom provedenim pod tim krovom.“
Marković kaže da mu se tokom rada nametnula tema „zašto je Sava Centar doveden u stanje zapuštenosti“ i primećuje da „iako je rekonstrukcijom zadržan originalni spoljni izgled objekta, uz saglasnost prvobitnog arhitekte Stojana Maksimovića, samom činjenicom da prolazi kroz promenu – taj prostor nije više isti.“
Markovićeva izložba „Inventar“ se nastavlja na njegov dokumentarni film „Centar“ koji je snimio 2017. godine.
„U tom trenutku, pojavile su se prve vesti o privatizaciji, iako nije bilo jasno od strane koga, kada će se to desiti, u kojoj meri će prostor opstati“, pa otud i njegova potreba da se filmom zabeleži ovaj jedan od zaštitnih znakova Beograda „pre nego što se promeni ili izgubi“.
Marković je odlučio da ga sačuva samo pomoću slike i ambijentalnog zvuka, „prateći rad osoblja koje održava zgradu, bez teksta i objašnjavanja istorijskog konteksta. Jedini ljudi koji se pojavljuju u filmu su radnici koji rade na održavanju zgrade. Tokom filma postepeno stičemo utisak o njihovoj vezanosti za Sava Centar, da je opstanak prostora neodvojiv od rada tih ljudi.“
Njemu lično, tada je „Sava Centar stvarao osećaj prošlosti i budućnosti, uvodio me je u sopstveno vreme, odvojen od spoljnog sveta.“
Iako je „Centar“ dokumentarni film, u njemu je realnost apstrahovana – ističe Ivan Marković i kaže da se „budućnost, koju su nagoveštavale arhitektura i estetika Sava Centra, nikad nije obistinila“, kao i da sad, na izložbi „Inventar“, fotografisani detalji nameštaja i enterijera „nose tragove vremena i delimične napuštenosti svedočeći da je ta vizija budućnosti zapravo napuštena“.
Ipak, Ivanu Markoviću je bitno da istakne da je „Sava Centar, tada 2017. a i sada, dakle u situaciji kad država nema sredstava ili dovoljno volje da brine o njemu, taj prostor u sebi i dalje imao nešto veličanstveno.“
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kada sam prvi put čuo reč tradicija i razmišljao o njoj – gledao sam neku emisiju o Škotskoj, bilo mi je desetak godina – verovao sam da su Škoti neki ljudi koji, uprkos svim praktičnim prednostima savremenog načina odevanja, još uvek nose široke haljine bez donjeg veša. Zašto to rade? Pa: tradicija!
Kako je Holivud, pod maskom progresivnosti, pretvorio političku korektnost u jeftin reciklažni marketing? Zašto publika sve glasnije odbija “polovne” likove i gde leži spas za autentični diverzitet na velikom platnu?
Ljudi na stadionu i oko njega ne moraju imati istu predstavu Bosne i Hercegovine. Ne moraju deliti istu političku viziju, isto iskustvo zemlje, isti odnos prema njenoj prošlosti ili budućnosti. Mnogi od njih u Bosni i Hercegovini odavno više i ne žive. Neki možda ni sami ne bi umeli da kažu šta ih tačno povezuje sa drugima oko njih. Ali znaju istu pesmu. Pevaju Halida, ”Ljijane”
Oko 100 najboljih filmova iz Evrope, svrstanih u 15 selekcija, biće prikazani u Subotici na Paliću u okviru Festivala evropskog filma od 18. do 22. jula
Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.
Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora
Pođimo od toga da Vučićev režim prvo uspe da pokrade parlamentarne pa onda raspiše predsedničke izbore koje bilo koji njegov kandidat teško da može da dobije. Častan predsednik Republike u nečasnom sistemu bio bi poput oveće rupe u tkanini koja se već dobrano oparala
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.