Izložba fotografija „Inventar“ Ivana Markovića, kao i njegov raniji dokumentarni film „Centar“, sačuvali su Sava Centar iz vremena kad je nagoveštavao lepu budućnost
„Inventar“ je naziv izložbe u beogradskom prostoru U10 na kojoj je Ivan Marković pokazao seriju fotografija i video rad koji o nestajanju nekadašnjeg inventara i enterijera Sava Centra, tokom njegove rekonstrukcije.
„Želeo sam da napravim poslednji dokument, opraštanje od nekadašnjeg Sava Centra“, kaže Ivan Marković za portal „Vremena“.
Objašnjava da fotografije „prikazuju različite faze promene: izmeštanje nameštaja, skidanje zidnih i podnih površina, ogoljavanje prostora do golog betona. Fotografije predstavljaju niz prostornih i vremenskih fragmenata koji ukazuju i na prošlost prostora i na njegovu trenutnu transformaciju“, te da su „isti elementi prikazivani u različitim fazama – njihovo postepeno premeštanje sa nekadašnjih pozicija, skidanje sa zidova, grupisanje onih koji su delom odstranjivani, delom odnošeni na rekonstrukciju.“
„Detalji tih predmeta stvaraju eho nekadašnjeg prostora, oni se međusobno dopunjuju i povezuju, jer su spojeni kako estetskom vizijom i arhitekturom, tako i vremenom provedenim pod tim krovom.“
Marković kaže da mu se tokom rada nametnula tema „zašto je Sava Centar doveden u stanje zapuštenosti“ i primećuje da „iako je rekonstrukcijom zadržan originalni spoljni izgled objekta, uz saglasnost prvobitnog arhitekte Stojana Maksimovića, samom činjenicom da prolazi kroz promenu – taj prostor nije više isti.“
Markovićeva izložba „Inventar“ se nastavlja na njegov dokumentarni film „Centar“ koji je snimio 2017. godine.
„U tom trenutku, pojavile su se prve vesti o privatizaciji, iako nije bilo jasno od strane koga, kada će se to desiti, u kojoj meri će prostor opstati“, pa otud i njegova potreba da se filmom zabeleži ovaj jedan od zaštitnih znakova Beograda „pre nego što se promeni ili izgubi“.
Marković je odlučio da ga sačuva samo pomoću slike i ambijentalnog zvuka, „prateći rad osoblja koje održava zgradu, bez teksta i objašnjavanja istorijskog konteksta. Jedini ljudi koji se pojavljuju u filmu su radnici koji rade na održavanju zgrade. Tokom filma postepeno stičemo utisak o njihovoj vezanosti za Sava Centar, da je opstanak prostora neodvojiv od rada tih ljudi.“
Njemu lično, tada je „Sava Centar stvarao osećaj prošlosti i budućnosti, uvodio me je u sopstveno vreme, odvojen od spoljnog sveta.“
Iako je „Centar“ dokumentarni film, u njemu je realnost apstrahovana – ističe Ivan Marković i kaže da se „budućnost, koju su nagoveštavale arhitektura i estetika Sava Centra, nikad nije obistinila“, kao i da sad, na izložbi „Inventar“, fotografisani detalji nameštaja i enterijera „nose tragove vremena i delimične napuštenosti svedočeći da je ta vizija budućnosti zapravo napuštena“.
Ipak, Ivanu Markoviću je bitno da istakne da je „Sava Centar, tada 2017. a i sada, dakle u situaciji kad država nema sredstava ili dovoljno volje da brine o njemu, taj prostor u sebi i dalje imao nešto veličanstveno.“
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Izjavu ministra Selakovića da „ovu bandu treba rasturiti“ zaposleni u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture doživeli su kao ličnu pretnju, a lako im je da dokažu da su sve njegove optužbe neistinite
Bivši članovi Odbora Festa o smeni su saznali iz medijskog istupa sekretarke za kulturu, i sumnjaju da će bez profesionalne strategije i analize dosadašnjih grešaka biti moguć dalji razvoj te manifestacije
Nova irska scena – “Madra Salach”, “The Scratch” i “Dove Ellis”
Herojstvo i ranjivost, pobunjenički poklič i onirička askeza, sećanja na slavne dane, ali i aktuelno osećanje sputanosti, samopouzdanje i frustracija, danas se u Irskoj kao goruće teme prelivaju sa rock pozornice na scenu inficiranu folkom. Živopisni sastavi “Madra Salach” i “The Scratch”, ili čudo od mladića Dav Elis, otvaraju teme bola i izdržljivosti, demantujući potpuno onu Džojsovu napomenu o naprslom ogledalu sluškinje kao simbolu irske umetnosti
Postavka o Jasenovcu u holu Narodne skupštine kao dobrodošlica evroposlaniku Toninu Piculi i ostalim evroposlanicima je na nivou Vučićevog videa na mreži X u kome elaborira kvalitet svog smeštaja u Davosu. Tamo mu je bio kratak krevet, ovde mu je kratka pamet
Zašto je dekan Milivoj Alanović isti kao šovinisti koji su huškali na ratove devedesetih? Zbog čega režimlije ne smeju ni pred sudiju za prekršaje, a kamoli pred Viši sud? I šta je ključni razlog za Vučićev rat protiv naroda i države
Profesorki Jeleni Kleut uručen je otkaz. Onda je doživela najveću počast koju prosvetni radnik može da doživi – studenti su masovno ustali da je brane od svih koji nasilno ućutkavaju kritičku misao
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!