Slučaj nemačke Reformatske crkve u Magliću, nekadašnjem Bulkesu, govori da je moguć zajednički jezik žitelja nekadašnjih nemačkih sela u Vojvodini i onih koji u njihovim kućama od 1945. stanuju
Od kada su nove komunističke vlasti između 1945. i 1948. u nekadašnje nemačke kuće u Vojvodini naselile 225.696 stanovnika iz ruralnih i ratom opustošenih krajeva Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije – nad glavama sada već četvrte generacije tih kolonista visi zebnja: „Šta ako se Švabe vrate…“.
Ne treba trošiti vreme na argumente kako je taj strah, posebno u proteklih 30 godina, potpuno bezrazložan pošto je teško očekivati da bi se neki potomak ovdašnjih Nemaca vratio iz Bavarske u Vojvodinu na, u proseku pet puta nižu platu i standard. Vreme kada su se potomci vojvođanskih Švaba pre bezmalo 250 godina u Terezijanskim kolonizacijama doseljavali u Panonsku niziju daleko je iza nas i Tamo je danas mnogo bolje nego Ovde pa migracije u 20. i 21. veku idu isključivo u jednom pravcu – iz naše zemlje u Nemačku.
Ipak, strah da bi se „Švabe mogle vratiti“, da će im biti vraćena zemlja i kuće, svaki put bi se pojačavao kada bi došlo do naglog i upadljivog učvršćivanja odnosa između Nemačke i Srbije, što je posebno slučaj u proteklih 10 godina. Sada se u javnosti otvoreno govori o logorima za nemačke civile koji su postojali u Vojvodini od 1945. do 1948. Čitava sela – Gakovo, Bački Jarak, Knićanin i druga tada su pretvarana u logore za civile, uglavnom starce, žene i decu. Veruje se da je u njima od zime, bolesti i gladi za te tri godine umrlo više desetina hiljada potpuno nedužnih civila.
Posebno je tragično što su to upravo ljudi koji su dočekali partizanske jedinice i Crvenu armiju verujući da im se ništa neće dogoditi, jer „propala je i Austrougarska, došla je 1918. srpska vojska pa smo ostali i ništa nam se nije desilo“. Njihova sudbina je bila najgora, za razliku od onih koji su još krajem septembra i početkom oktobra 1944. u dugačkim kolonama zaprežnih vozila ili brodovima na Dunavu, na vreme otišli u pravcu Austrije i Nemačke.
Ta tema je bila potpuni tabu u socijalističkoj Jugoslaviji, prvi tekstovi o tome su izašli u „Nedeljnoj Dalmaciji“ 1989. a ja sam 1990. za studentski „Index“ napisao prvi tekst u Srbiji koji se bavio ovom tamnom mrljom u istoriji Titove države.
Prošle nedelje u sklopu svojih biciklističkih tura po Vojvodini obišao sam Maglić u opštini Bački Petrovac. Ovo selo se do Drugog svetskog rata zvalo Bulkes i bilo gotovo potpuno nemačko. Onda su Nemci otišli ili odvedeni u logore 1944. i Bulkes je ostao prazan. U maju 1945. u nekadašnje nemačke kuće Tito je doselio 4.650 grčkih izbeglica, pripadnika narodnooslobodilačke armije „ELAS”.
Buljkes je dobio status eksteritorijalne opštine Grčke u kojoj su važili grčki zakonski propisi koje je Jugoslavija priznavala. Za vreme boravka u Bukljesu Grci su vodili i matične knjige rođenih, venčanih i umrlih. Zanimljivo je da su Grci slali i svoje posebne jedinice u radne akcije poput one za prugu Šamac-Sarajevo.
Rezolucija Informbiroa podelila je Grke u Buljkesu. Jedni su podržavali Staljina a drugi KPJ. Da bi se sprečilo međusobno trvenje pa i ubijanje u proleće 1949. doneta je odluka da Grci koji su za IB budu iseljeni, a oni koji su verni KPJ imaju pravo slobodnog izbora pa su neki od njih i ostali o čemu svedoče i nekolicina grobnica sa grčkim prezimenima na mesnom groblju u Magliću.
U centru sela nalazi se velika u belo sveže okrečena nemačka Reformatska crkva. Redak prizor, pošto nemačke crkve u selima u kojima nije ostalo drugih vernika (katolika ili protestanata) obično stoje oronule a u nekim mestima su posle rata i srušene (Bački Gradačac, Bački Jarak, Novi Kozarci, Nakovo, Veliko Banatsko Selo…).
Jedan od meštana pronalazi kuma „koji radi u Komunalnom preduzeću i ima ključeve crkve“. Ulazimo u još uvek ruiniran enterijer hrama koji je u potpunoj suprotnosti od blistave fasade. Međutim, svi prozori su novi, vidi se da su započeli radovi i na sređivanju unutrašnjosti hrama. Prašnjavim stepenicama penjemo se na toranj u kojem zvonima prave društvo i predajnici mobilne telefonije „zvona 21. veka“…
Nakon dugogodišnjeg propadanja crkve, Udruženje za promociju sporazumevanja naroda, negovanja kulture i zavičaja između grada Kirhhajm unter Tek i opštine Bački Petrovac, prikupilo je 2019. novac i počelo sa radovima.
Hartmut Rehm iz Kirhajm unter Teka, predsedavajući pomenutog udruženja sa svojom suprugom Angelikom rado vraća u rodno mesto njenih predaka. Pošto u Magliću više ne žive nemački hrišćani-evangelisti plan je da ova impozantna građevina postane multikulturalni centar. U njoj će se održavati susreti građana dve zajednice i dva naroda a planirano je da deo prostora postane i Muzej istorije Bulkesa (Maglića).
Kako čujem u selu, nekadašnji žitelji Bulkesa su veoma dobro primljeni od ljudi koji danas žive u njihovim kućama a i lokalna zajednica i Opština Bački Petrovac veoma su kooperativni u radovima na revitalizaciji crkve.
U moru loših vesti u regionu u kojem političke elite stalno kopaju po starim ranama svojih naroda, vest iz Maglića može da bude dobar primer i putokaz ostalima.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Prema novom nacrtu Pravilnika REM-a dečiji program je izbačen. O ovome će se razgovarati na javnoj raspravi u petak jer bi ovo omogućilo pojedinim medijima da po ceo dan emituju i samo rijaliti
Bivšeg predsednika opštine Preševo nisu oborili ni Kurti ni Vučić, već je sam izgubio svoju većinu u lokalnom parlamentu, kaže za “Vreme” novinar iz Preševa Belgzim Kamberi i dodaje da će tema narednih lokalnih izbora verovatno biti da li će ljudi bliski Aljbinu Kutiju doći na vlast
Dok deo opozicije koja učestvuje na izborima očekuje promenu uređivačke politike i više učešća na RTS-u, struka upozorava da dosadašnji način funkcionisanja vlasti Srpske napredne stranke govori da se neće tek tako odreći Nacionalnog javnog servisa
Prioritet za Radnu grupu za sprovođenje preporuka ODIHR-a je pravilo da na lokalnim izborima ne mogu da glasaju ljudi koji su u poslednjih 12 meseci promenili prebivalište. Poslanica Zeleno-levog fronta Jelena Jerinić kaže za „Vreme”da SNS krade i preseljava birače jer im pada podrška u Beogradu i da opozicija uprkos svemu može da pobedi
Na teritoriji Srbije uhapšeno 17 osoba zbog postojanja osnova sumnje da su u dve organizovane kriminalne grupe u periodu od aprila 2023. godine do danas izvršili krivična dela falsifikovanja isprava, saopšteno iz Javnog tužilaštva za organizovani kriminal.
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!