Suparnici su do neprepoznatljivosti slični u svojim političkim karijerama, s izuzetkom godina koje ih dijele, 49 spram 72. I Širak je na svojim počecima, kako podsjeća ovih dana politički teoretičar Marsel Goše, imao "vražju energiju", te se govorilo kako je kao mlad ministar poljoprivrede "poznavao po imenu svaku kravu u Francuskoj"
(Specijalnoza „Vreme“ izPariza)
„Širak se bavi svjetskom politikom, Rafarin vesla, a Sarkozi čeka u zasjedi“ – bio je to kratak izvještaj o stanju na francuskom državnom vrhu sve do prije mjesec-dva, dok ministar unutarnjih poslova Sarkozi nije iznenada iskočio iz zasjede na drum – gdje su na snazi njegove pooštrene mjere sigurnosti – Rafarin nastavio veslati, a Širak protokolarno, povodom Nove godine, obišao unutarnju frontu.
NA MUKAMA ZBOG AMBICIOZNOG I NESTRPLJIVOG: Žak Širak i…
„Loran Fabius je nedavno izjavio da na predsjedničku utrku misli dok se brije u kupatilu. Mislite li i vi na predsjedničke izbore?“
„I ne samo dok se brijem!“
PREDSEDNIČKAAMBICIJA: Ova izjava ambicioznog i radoholičarskog 49-godišnjeg ministra unutarnjih poslova Nikolasa Sarkozija, početkom decembra u televizijskoj emisiji „100 minuta da bi se uvjerilo“ označila je početak castinga za najvišu funkciju u Petoj republici, iako do isteka drugog Širakova mandata preostaje više od tri godine.
Do sada su takve „skromne“ ambicije objavljivali, istina diskretno, samo neki od socijalističkih prvaka: Loran Fabius, Džek Lang, Dominik Štraus-Kan ili Bernard Kušner, mada ova dvojica potonjih svojim čestim pohvalama na račun sadašnje desne vlade pripremaju i rezervnu varijantu, u slučaju da ih socijalistička stranka ostavi na cjedilu, ili, ako ne stranački drugovi, onda sam narod kad bude pozvan na izbore. Osim toga, i usput budi rečeno, zagovornik „humanitarnog rata“ ima i varijantu koja se zove consulting, pa je tako ove jeseni „oprao“ francusku tvrtku Total od optužbi da je u Burmi koristila prisilni rad, u ekspertizi koja je Frenchdoctoru donijela skromnih 25 tisuća eura. „Od nečega se mora živjeti“, kaže on. A „Kosovo postalo demokratsko i multietničko, dok se u Iraku puca „dodali bi zli jezici.
…i Nikolas Sarkozi
No, za razliku od ovog opozicijskog kvarteta, predsjedničku ambiciju ovoga puta objavljuje onaj koji protokolarno zauzima drugo mjesto u vladi, odmah iza premijera Žan-Pjera Rafarina, mada na temelju neobuzdane ambicije, velike popularnosti stečene u borbi protiv nesigurnosti, posebno na drumovima, ali i napadnim medijskim nastupom, sam Sarkozi voli reći da je on zapravo drugi čovjek egzekutive, dakle odmah iza predsjednika.
MEDIJSKAKAMPANjA: Tako, za prošlomjesečnog boravka u Pekingu, kad ga je primio i kineski predsjednik Hu Đintao, Sarkozi je upitao domaćina: „Što znači postati broj jedan nakon deset godina provedenih u ulozi broja dva?“ Pitanje svakako bez interesa za bilateralne francusko-kineske odnose, da nije ciljalo, preko glave premijera, na francuskog predsjednika koji upravo ovih dana prima kineskog kolegu. Znajući pak koliko Širak voli japanski sport sumo, lako je pretpostaviti koliki je bio njegov bijes kad je čuo da njegov ministar, u nastupu antiniponizma, tvrdi da sumo nije sport za „inteligentne ljude“, a da je sumotori „gojazan, s briljantinom u kosi“. Nedostaje još samo napad na predsjedniku omiljeno piće, meksičko pivo „korona“, strast za „primitivnim umjetnostima“ ili ljubav prema Puškinu (čijeg je Onjegina počeo prevoditi još kao student) pa da objava rata bune potpuna.
Iza svakog od spomenutih napada uslijedio je demanti, što znači da je samo udvostručen broj povoda da se govori o napadaču. A kolika je pak medijska kampanja u prilog ambicioznog ministra pokazuje i nedavni prijedlog jednog socijalističkog zastupnika da se u Francuskoj uvede „Dan bez Sarkozija“, poput „Dana bez automobila“.
I to nije bilo sve: tjednik LePoint je u decembru proglasio Sarkozija „čovjekom godine“, a tjednik „L’Express“ u prošlome broju objavljuje dug intervju pod naslovom „Što hoću za Francusku“ i na naslovnici fotografiju ministra u predsjedničkoj pozi. Nedostaje samo predsjednička lenta, kao na slikama što vise u državnim uredima. U prošlu pak srijedu, „najbolji evropski prijatelj“ američkog predsjednika Džordža Buša, španjolski premijer Hoze Maria Aznar, dodijelio je francuskom ministru najviše španjolsko odličje: VelikikrižKarlaIII, što je bar pokazalo odakle pušu „hladni vjetrovi“ o kojima se nedavno izrazio, drugim povodom, predsjednik Širak.
O toj „ruži vjetrova“ treba posebno voditi računa kad se imaju na umu izjave samog Sarkozija o potrebi uvođenja američkog načela komunitarizma, zvanog „afirmativeaction“ ili „pozitivnadiskriminacija“ – što je u otvorenom proturječju sa stoljetnom francuskom tradicijom – te pritisci kojima je sve više izložen predsjednik Širak od strane „večernjih posjetilaca“ Elizejske palače, iz svijeta velikog biznisa i financija, koji ga mole da se izmiri s Vašingtonom, da zacijeli prekoatlantske rane izazvane iračkom krizom. Već su zakazali dan i mjesto „velikoga oprosta“: Buš junior i Širak bi, prema tom scenariju, predsjedali, „ruku pod ruku“, svečanostima u povodu 60. obljetnice iskrcavanja saveznika u Normandiji, 6. juna 2004.
Treba li spasiti vojnika Širaka?
PARISKE I DRUGE IGRE: Panorama francuske prestonice
POSLEDNjIADUT: Suparnici su do neprepoznatljivosti slični u svojim političkim karijerama, s izuzetkom godina koje ih dijele, 49 spram 72.
I Širak je na svojim počecima, kako podsjeća ovih dana politički teoretičar Marsel Goše, imao „vražju energiju“, te se govorilo kako je kao mlad ministar poljoprivrede „poznavao po imenu svaku kravu u Francuskoj“. Zatim je pomagao umirućem Pompiduu da ukloni od Širaka starijeg i uglednijeg golista Šabana Delmasa, da bi zatim i predsjedniku Žiscaru d’Estenu izrazio neposlušnost i pomogao dolasku Miterana na vlast. Sarkozi – koga je Širak otkrio u Nici 1975. godine kao osamnaestogodišnjaka, već ga je jednom izdao, bilo je to 1995. godine, kad je stao uz premijera Eduarda Baladira, kad se potonji bio kandidirao protiv svog „tridesetogodišnjeg prijatelja“ Širaka. Pune tri i pol godine Širak nije svoga pulena ni imenom spominjao. Ima zato analitičara koji se u objašnjenju kreševa Širac-Sarkozi vraćaju grčkom mitu o Laju i njegovu sinu Edipu.
Udaljavanje iz vlade hiperaktivnog i popularnog (u medijima ) ministra imalo bi negativnog odjeka u javnosti, a u slučaju većeg neuspjeha vladajuće stranke na predstojećim regionalnim izborima (21. i 28. mart) Širak bi vjerojatno bio primoran povjeriti mandat Sarkoziju.
Širak ima jedan adut u rukama, i to je Alen Žipe, čovjek koji mu je ostao uvijek vjeran. Nezgoda je u tome što se predsjedniku vladajućeg UMP, Savezazanarodnipokret, 30. ovoga mjeseca sudi zbog nedozvoljenog financiranja bivše Širakove stranke RPR (Okupljanjezarepubliku ). Odluka troje sudaca iz pariškog predgrađa Nantere mogla bi tako utjecati na sudbinu Pete republike, jer bi u slučaju presude koja bi značila dvije godine neizbornosti, Žipe napustio, kako je najavio, politički život. U tom slučaju, Sarkozi bi mogao preuzeti i vodstvo UMP, vladajuće stranke, za njena izbornog kongresa idućeg novembra.
Apokaliptični scenarij o kojem zacijelo sadašnji stanar Elizejske palače svakodnevno razmišlja, uzdajući se u onu Čestertonovu kako „ništa tako ne propada kao uspjeh“. Uspjeh onih drugih, dakako.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Od danas se ulazak u Veneciju plaća pet evra. „Važno nam je da grad bude manje preopterećen, i to bi trebalo više da odvrati od dolaska dnevnih turista nekog određenog dana“, objašnjava gradonačelnik jednog od najposećenijih evropskih gradova, dok građanske inicijative smatraju da ulaznica od pet evra neće popraviti kvalitet života Venecijanaca
Nemački glavni grad otkupio je još oko 4.500 stanova. Ali, Berlin i dalje „drže“ veliki fondovi koji daju nekretnine u najam – imaju čak 800.000 stanova. A kirije su odavno nesnosne
Gordana Siljanovska Davkova je u prvom krugu osvojila dvostruko više glasova od svog glavnog protivkandidata, od kojeg je poražena u drugom krugu prethodnih predsedničkih izbora 2019. godine. Ali, on bi teoretski to mogao da nadoknadi uz podršku Albanaca
Osumnjičena za krađu antikviteta iz palate Velikog majstora u glavnom gradu Malte radila je na restauraciji objekta. Ona negira delo, a kaucija je odbijena
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!