Preokret nakon Ohaja i Teksasa demokratske kandidate je ostavio u čvršćem klinču od onog u kom su bili u januaru, nakon Obamine pobede u Ajovi i Hilarine pobede u Nju Hempširu, samo sa mnogo više modrica i ogrebotina
KO ĆE KOGA: Hilari Klinton i…
Manje od osam meseci, koliko je ostalo do predsedničkih izbora, već deluje kao večnost, mereno po broju obrta u trci za nominaciju i količini medijske pažnje. Kampanja kao da se vratila na početak, samo što su republikanci i demokrate zamenili mesta, na radost prvih i očaj drugih. Vodeći američki mediji taman su počeli da oplakuju senatorku Klinton, da bi im ona, samo dan kasnije, nakon pobeda u Ohaju, Teksasu i na Roud Ajlendu, pokazala da će sa senatorom Obamom ostati u klinču još nedeljama, a sva je prilika i mesecima. Senator Obama nije samo odneo 12 uzastopnih pobeda nakon „super utorka“, već je u jednako rekordnom roku stekao nenadmašno finansijsko preimućstvo. Samo je u februaru prikupljeno više od 50 miliona dolara u donacijama, često i dva miliona dolara dnevno. Senatorka iz Njujorka, koja za razliku od svog takmaca još nije obelodanila koliki je porez razrezan dinastiji Klinton, uspela je u februaru da sakupi oko 35 miliona dolara, ili približno isto koliko je Obama sakupio u januaru. Uz to, iz senatorkinog štaba dopirali su znaci malodušnosti, iscrpljenosti, i sve izrazitije surevnjivosti između vodećih menadžera kampanje. Glavni stratezi gložili su se oko toga ko je odgovoran za predizborne neuspehe i za nesmotreno bacanje para, a međusobne optužbe isplivavale su na površinu. Na sve to Obama je počeo da stvara zamah i među „superdelegatima“, partijskim zvaničnicima i uglednicima, čiji će glasovi, sva je prilika, odlučiti koji će kandidat imati ekskluzivno pravo da se okuša u predsedničkoj trci sa senatorom iz Arizone Džonom Mekejnom. Ali, iako promukla od iznurujuće kampanje koja traje već 14 meseci, senatorka je, kako je i najavila, posegla za oružjem koje smo svi znali da ima, ali koje je očigledno sačuvala za završnicu.
…i Barak Obama
Na glavu senatora Obame sručila se čitava serija „sudopera“, od kojih je neke senatorka bacila svojim rukama, u nadi da će zaustaviti njegov pohod na Belu kuću. Na Obaminom sjajnom oklopu, kojim je na mitinzima zasenjivao obožavaoce do padanja u nesvest, pojavile su se prve ogrebotine. Mediji koji su bili blagonakloniji prema senatoru iz Ilionisa nego prema njegovoj rivalki iz Njujorka, počeli su i na njemu da oštre svoja pera. Senatorka Klinton ih je, od kad joj je krenulo nizbrdo, na to svesrdno huškala. Čovek koji je Obami pomogao da kupi kuću skuplju od milion dolara u Čikagu, lokalni kralj nekretnina i darodavac u Obaminoj kampanji, seo je na optuženičku klupu samo dva dana pre izbora u Teksasu, Ohaju, Vermontu i na Roud Ajlendu. Otkrilo se i da je Obamin ekonomski savetnik razgovarao sa predstavnicima kanadske ambasade u vreme dok su oba kandidata pojačavala svoju populističku i protekcionističku retoriku, naročito napadima na sporazum o slobodnoj trgovini na sverenoameričkom kontinentu NAFTA. Obamin savetnik nije našao nezgodniji trenutak da kanadske diplomate uverava kako je Obama zapravo privržen slobodnoj trgovini. Hilari Klinton je za to vreme neprekidno bacala drvlje i kamenje na Obamu, dovodeći u pitanje njegovo iskustvo, spremnost da se uhvati u koštac sa izazovom kada u „tri ujutro, dok vaša deca spavaju čvrstim snom, zazvoni (crveni) telefon“ (kako kaže njen televizijski spot). Sumnja u njegova hrišćanska ubeđenja zbog srednjeg imena Husein, raspirivana od njegovih tvrdokornih oponenata, uvukla se u još neka naivna srca, što je bivša prva dama hitro uspela da iskoristi. Upitana za komentar u veoma gledanoj emisiji CBS-a „60 minuta“, nakon što joj je voditelj predočio kratak prilog o mladiću iz Ohaja koji objašnjava da će glasati za Hilari citirajući sve toliko puta demantovane predrasude o njegovim vezama sa islamom – jer „Obama nije položio zakletvu na Bibliji“, i da je zapravo „musliman“, senatorka je odgovorila da Obama „nije musliman… Bar ne koliko ja znam“, smesta je dodala.
Svojoj zbirci trofeja iz velikih država pridodala je Ohajo, gde je pobedila ubedljivije nego što se očekivalo, i Teksas, gde je njena pobeda dugo bila pod znakom pitanja. Važno uporište na istočnoj obali, koje joj je Obama već okrnjio u nekoliko država, potvrdila je na Roud Ajlendu, prepustivši Obami snobovski Vermont. Okuražena produžetkom trke, „mašinerija Bilari“ počela je Obami da nudi potpredsedničko mesto, i da tako, ujedinjeni, osvoje Belu kuću i poraze senatora Mekejna u novembru.
Uprkos tome što je pobedama u Ohaju i Teksasu konačno eliminisao Hakabija i zapečatio svoju nominaciju ispred republikanaca, Mekejn je u medijima dobio ulogu autsajdera. Pažnja medija praktično je bila zakovana na tok rovovske borbe dvoje demokratskih senatora i danima nakon glasanja, tako da je bio drugorazredna vest i kada ga je predsednik Buš tapšao po ramenima obznanivši svoju podršku na travnjaku ispred Bele kuće, gde mu je poželeo dobrodošlicu. Buš je dodao da će Mekejnu u kampanji pomagati „onoliko koliko senator bude hteo“. No, dok dvoje demokratskih takmaca budu selili svoju rovovsku borbu od države do države, Mekejn će moći da se usredsredi na jesenju završnicu kampanje, budno prateći sve slabosti koje će se među njima otkrivati u međusobnom okršaju.
Uvod i epilog preliminarnih izbora od Ohaja do Misisipija najavljuju rat do iznurenja, a Obamu stavljaju pod veliki pritisak i da se sam dohvati „sudopera“. Uprkos navaljivanju određenih savetnika, Obama još uvek pokušava da zadrži rukavice na rukama, svestan da će sa prvom kapi krvi nestati utisak koji privlači mase oko sebe kojima često pred očima iskrsava ne kao čovek koji hoda već koji je u stanju da levitira. No, ono što je na duši mnogima koji bi voleli da vide agresivnijeg Obamu, izletelo je preko usta Obaminoj savetnici i profesorki na Harvardu Samanti Pauer. U intervjuu za škotski list „Skotsman“, profesorka Pauer, koja Obamu savetuje o spoljnopolitičkim pitanjima, nazvala je Hilari „monstrumom“, zbog čega je ekspresno morala da se izvini i da podnese ostavku.
Pre Teksasa i Ohaja, Bil Klinton je izjavio da će njegova supruga morati da pobedi u obe države ukoliko želi da ostane u trci. Hilari Klinton nije izgubila, a Barak Obama nije pobedio. Preokret nakon Ohaja i Teksasa demokratske kandidate je ostavio u čvršćem klinču od onog u kom su bili u januaru, nakon Obamine pobede u Ajovi i Hilarine pobede u Nju Hempširu, samo sa mnogo više modrica i ogrebotina.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Nedavno mi je jedna beogradska novinarka u privatnom razgovoru rekla da mi se, zbog onoga što se sada dešava sa narodom u Gazi, oduzima svako pravo da bilo kome držim moralne lekcije. Ali zamislite da su hiljade raketa koje su ispaljene na Izrael od početka rata došle do svog cilja i ubile daleko veći broj Izraelaca. Da li bih onda imala više prava da iznesem svoje mišljenje
Na mestu nekadašnjeg atinskog aerodroma, gde su svojevremeno prodefilovali milioni ljudi, pronađene su bombe zaostale od Nemaca u Drugom svetskom ratu. Ni hiljade sportista, kao ni izbeglica koje su kasnije ovuda prošle, nisu ni slutile da opasnost vreba ispod tla. Tek je izgradnja „Atine na vodi” otkopala tone ekspozivnih naprava
Od danas se ulazak u Veneciju plaća pet evra. „Važno nam je da grad bude manje preopterećen, i to bi trebalo više da odvrati od dolaska dnevnih turista nekog određenog dana“, objašnjava gradonačelnik jednog od najposećenijih evropskih gradova, dok građanske inicijative smatraju da ulaznica od pet evra neće popraviti kvalitet života Venecijanaca
Nemački glavni grad otkupio je još oko 4.500 stanova. Ali, Berlin i dalje „drže“ veliki fondovi koji daju nekretnine u najam – imaju čak 800.000 stanova. A kirije su odavno nesnosne
Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!