Posle veta Slovenije na nastavak pretpristupnih pregovora Hrvatske sa EU činovnicima u Briselu se diže kosa na glavi pri samoj pomisli na punopravno članstvo Srbije, Bosne, Makedonije, Crne Gore i Albanije, sa svim njihovim dijametralno suprotnim regionalnim interesima, teritorijalnim pretenzijama i poslovičnom politikom inaćenja
VI NAMA MORE, VI NAMA EU: Slovenci protestuju protiv Hrvatske
Nakon slovenačkog veta na nastavak pretpristupnih pregovora Hrvatske sa Evropskom unijom, u Briselu su se upalili svi alarmi. Prvo: niko nije očekivao da će Slovenija ići do kraja i da će ucenom i blokadom evropske integracije pritisnuti Hrvatsku da popusti u međudržavnom sporu nastalom oko teritorijalnih voda u Piranskom zalivu. Drugo: to nije samo lokalno pogranično prepucavanje, već sukob koji u pitanje dovodi čitav vozni red EU u 2009, izbornoj godini za Evropski parlament. I treće: ako se „već etablirani Evropejci“ Slovenci i „civilizovani“ Hrvati, koji su jednom nogom već u EU, tako divlje prepucavaju oko zapravo benignog teritorijalnog problema, kakav bi tek haos nastao kada bi države zapadnog Balkana bile prihvaćene u EU, a da prethodno nisu rešile sve preostale granične i druge sporove.
Najednom usred Brisela Slovenci demonstriraju svoj lokalni patriotizam na uštrb opštih interesa EU. I niko im ništa ne može pošto je Slovenija punopravni član elitne zajednice sa pravom veta. A iz Hrvatske, koja će to pre ili kasnije biti, odgovaraju da „neće svoju teritoriju da prodaju za članstvo u EU“. Ovaj „mali balkanski rat u Briselu“, kako su ovaj spor nazvale jedne austrijske novine, pokazao je svu slabost funkcionisanja EU zasnovanog na konsenzusu svih 27 članica. I nametnulo se novo pitanje: da li pored svih ostalih uslova kandidaturu za članstvo u Evropskoj uniji i ubuduće treba usloviti prethodnim rešavanjem svih pograničnih i drugih međusobnih problema država zainteresovanih za članstvo, kako bi se ovakve situacije izbegle? A time se pre svega misli na zapadni Balkan i redefinisanje pojma „dobrosusedski odnosi“.
Slovenačko-hrvatski spor će se sigurno nekako rešiti, jer je pritisak Brisela i na jedne i na druge jednostavno prevelik, pošto je prijem Hrvatske u EU tehnički vezan za sprovođenje novog referenduma za ratifikaciju Lisabonskog ugovora u Irskoj. Irci moraju većinski da kažu „da“, kako bi Lisabonski ugovor zaživeo, a bez toga i ovako i onako nema daljnjeg širenja EU, pa ni same Unije kako je sama sebe zamislila. Ustupak Ircima trebalo je da bude napravljen prilikom punopravnog članstva Hrvatske u EU do 2010. godine: šefovi država i vlada EU definisali su da se „protokolarne primedbe“, tj. ustupci za Irsku – garancija neutralnosti, zabrana abortusa, porezi – tehnički ratifikuju prilikom pristupnih pregovora Hrvatske. U tom slučaju, posle ratifikacije Lisabonskog ugovora u Irskoj, ostale članice EU ne bi morale da formalno izmenjeni Reformski ugovor jedna po jedna ponovo ratifikuju. Sve to je slovenački veto Hrvatskoj doveo u pitanje. Kako ubediti Irce da krajem 2009. glasaju za Lisabonski ugovor, ako pristupni ugovor sa Hrvatskom sa sve posebnim pravima za Irsku nije u izgledu? Evropski parlament masivno kritikuje Sloveniju, a predsedavajuća EU Francuska zahteva bilateralno rešenje.
Posle kakvog-takvog kompromisa sa Slovenijom, Hrvatska će i sa nerešenim granicama sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom ući u EU i imati u odnosu na njih istu prednost i mehanizme pritiska, koje sada Slovenija ima u odnosu na Hrvatsku. A da li će Bosna i Srbija sa otvorenim graničnim problemima moći posle ovog cirkusa da pristupe EU, to je malo verovatno. Jer, kako je to rekla slovenačka poslanica u Evropskom parlamentu Ljudmila Novak, nakon pristupanja Hrvatske EU to neće više biti bilateralni problem Hrvatske sa Bosnom i Srbijom, već međunarodni problem budućih spoljnih granica EU-a.
To pre svega važi za Srbiju koja pored graničnog spora sa Hrvatskom duž Dunava liniju razdvajanja sa Kosovom posmatra kao administrativnu, dok je to za Prištinu i veliku većinu zemalja EU državna granica. Evropska administracija premorena sopstvenim problemima neće dozvoliti da se „mali balkanski ratovi“ presele u Brisel. Pa ni Srbija sa ili zajedno sa Kosovom bez bilateralno regulisanih međusobnih odnosa. Pa ma koliko se nerado o tome u Srbiji govorilo, kako ne bi bio pomućen i ovako ne baš prevelik evropski entuzijazam.
U EU važi pravilo da kada je nešto važno za jednu članicu, sve druge moraju dotle da pregovaraju, dok se ne nađe neko rešenje. Ako se jedna zemlja inati, obustava pregovora, razgovora, natezanja i cenkanja nije moguća, dok jedna, a obično obe zavađene strane ne popuste. To strahovito usporava razvijanje EU. Činovnicima u Briselu se diže kosa na glavi pri samoj pomisli na punopravno članstvo Srbije – opet sa ili zajedno sa Kosovom, Bosne, Makedonije, Crne Gore i Albanije, sa svim njihovim dijametralno suprotnim regionalnim interesima, teritorijalnim pretenzijama, poslovičnom politikom inaćenja i bez ikakve predstave o tome da bi članstvo u EU trebalo da znači i sistemsko podređivanje lokalnih opštim evropskim interesima. Kao što su to slikovito demonstrirale Slovenija i Hrvatska.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
HDZ je pobedio na izborima koji su uparađeni kao dvoboj premijera Andreja Plenkovića i predsednika Zorana Milanovića. No, važnije od uvreda koje ta dvojica razmenjuju godinama sada je da li će u Vladu ući filoustaški Domovinski pokret i kako uopšte navući većinu
Američki predsednik Džo Bajden snažno se još jednom založio za odobravanje nove vojne pomoći Ukrajini i Izraelu i humanitarne pomoći Palestincima u Gazi nakon što je predsednik Predstavničkog doma Majk Džonson konačno zakazao glasanje o paketima finansiranja za subotu uveče
Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) premijera Andreja Plenkovića osvojila je najveći broj poslaničkih mandata na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj. Samostalno, ipak, ne može da formira vladu. Slede koalicioni pregovori
Šest meseci od sedmooktobarskog terorističkog napada Hamasa na Izrael i pogroma nad nedužnim civilima, te izraeskog rata “do istrebljenja” Hamasa koji će odmah potom uslediti u Gazi, ali i sve žešćih sukoba na Zapadnoj obali i sve učestalijih okršaja na izraelsko-libanskoj granici, stradanjima se ne nazire kraj. Naprotiv. Od prošlog vikenda je, na naizgled samo posredan način, u ratni vihor “zvanično” uvučen i Iran, kojim povodom je čitav svet zadržao dah našavši se najednom na rubu sasvim novog, potencijalno daleko šireg sukoba nezamislivih posledica
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Izrael se, za sada, uzdržao od nesrazmerno ubitačnog odgovora, što je takođe presedan. Razlog tome je što su Izraelci uz pomoć Amerikanaca, Britanaca i Francuza neutralisali 99 odsto jata iranskih dronova, krstarećih i balističkih raketa pre nego što su pogodile ciljeve
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.