Loader

Problem readmisije

Veoma težak položaj povratnika

04.septembar,16:07

U okviru projekta „Izgradnja kapaciteta institucija uključenih u upravljanje migracijama i reintegraciju povratnika u Republiku Srbiju" profesor Slobodan Cvejić sa Filozofskog fakulteta u Beogradu, uradio je Anketu o potrebama povratnika u Republiku Srbiju koju „Vreme" priređuje u ovom broju

„Ne postoje precizne procene broja mogućih povratnika, ali se one najčešće kreću od 50.000, koliko je bilo pobrojano sredinom 2000-ih u različitim zemljama EU, do nezvaničnih 100.000 koliko se pominje u Strategiji reintegracije povratnika po osnovu sporazuma o readmisiji“, stoji u izveštaju o potrebama povratnika u Republiku Srbiju profesora Slobodana Cvejića, objavljenog u okviru projekta pod nazivom „Izgradnja kapaciteta institucija uključenih u upravljanje migracijama i reintegraciju povratnika u Republiku Srbiju“. Ovaj projekat realizuje Međunarodna organizacija za migracije (IOM), i to iz pretpristupnih sredstava Evropske komisije i u saradnji sa Komesarijatom za izbeglice Republike Srbije i Ministarstvom za rad i socijalnu politiku Republike Srbije. Inače, Srbija je pre sedam godina, u septembru 2007, potpisala Sporazum sa Evropskom zajednicom o readmisiji, koji predviđa dobrovoljni povratak ili deportaciju lica koja ilegalno borave na teritoriji EU.

Izveštaj je napravljen na osnovu ankete sprovedene na uzorku od 500 domaćinstava povratnika. I ako već nije poznat tačan broj povratnika, izvesno je, piše u izveštaju, „da se ovi ljudi suočavaju sa brojnim teškoćama u svakodnevnom životu i da su uskraćeni u elementarnim životnim potrebama kao što su ishrana, stanovanje, zdravstvena zaštita, itd.“, što bi moglo uticati na veći procenat sekundarne migracije, odnosno ponovnog napuštanja države lica koja su se vratila u zemlju i nisu uspela da se integrišu u društvo. Ako se posmatra obrazovna struktura povratnika, jasno je i zašto teško dolazi do integracije – polovina ispitanika ima završenu osnovnu školu, četvrtina uopšte nema formalno obrazovanje, četvrtina ima srednje obrazovanje, a samo dve osobe imaju završen fakultet. Četiri odsto ispitanih služi se računarom, trećina ima vozačku dozvolu, 28 odsto vlada nekim zanatom, a svega 13 odsto je zaposleno.

U osvrtu na finansijsko stanje domaćinstava povratnika, profesor Cvejić navodi da se izuzetno loš ekonomski položaj očituje u činjenici da je „skoro polovina domaćinstava (48 odsto) realizovala ukupnu potrošnju u toku meseca pre anketiranja manju nego što je iznos minimalne zarade u Srbiji (15.138 dinara)“, a da je „prosek za sva domaćinstva u uzorku 21.579 dinara, sa prosečnom potrošnjom po glavi domaćinstva od 5770 dinara“; čak 97,7 odsto ispitanika izjavilo je da nema dovoljne prihode da pokrije osnovne potrebe domaćinstva – ishranu, plaćanje računa, zdravstvenu negu, higijenu, školovanje i lokalni transport.

U zaključku, profesor Cvejić navodi da su povratnici aktivni na tržištu rada i „znatno više orijentisani na zapošljavanje nego na dobijanje socijalne pomoći“. Ipak, „problem nezaposlenosti generisan niskim obrazovanjem preti da se obnovi i u sledećim generacijama jer je procenat dece koja prekidaju školovanje pre završetka srednje škole velik. Iz tog razloga podrška u ovoj oblasti je jednako urgentna kao i podrška u zapošljavanju“, kaže se u zaključku izveštaja.

Zaključci istraživanja

1. Percepcija osnovnih problema i potreba povratnika je ispravna: ispitanici iz lokalnih ustanova i organizacija su istakli isto što je pokazalo istraživanje povratnika: ovo je loše obrazovana društvena grupa sa visokom stopom nezaposlenosti i veoma lošim ekonomskim položajem.

2. Povratnici su aktivni na tržištu rada: oni su znatno više orijentisani na zapošljavanje nego na dobijanje socijalne pomoći, spremni su na različite oblike podrške u zapošljavanju i posebno je važno istaći da najveći broj njih preferira podršku za samozapošljavanje.

3. Problem nezaposlenosti generisan niskim obrazovanjem preti da se obnovi i u sledećim generacijama jer je procenat dece koja prekidaju školovanje pre završetka srednje škole velik. Iz tog razloga podrška u ovoj oblasti je jednako urgentna kao i podrška u zapošljavanju.

4. Još jedan važan problem su stambeni uslovi u kojima žive povratnici. Ovaj problem se više odnosi na kvalitet stanovanja nego na vlasnički status. Povratnici bi u ovom slučaju prihvatili različite oblike podrške, a problem su ispravno percipirali i pružaoci usluga.

5. Lokalne ustanove su relativno dobro upoznate sa problemima povratnika. Ipak, može se reći da je potrebno proširiti informaciju o ovoj pojavi iz kruga pojedinaca i instanci zaduženih da se bave ovim problemom na širi krug pružalaca usluga, a pogotovo je potrebno bolje povezati različite aktere u osmišljavanju i sprovođenju mera podrške.

6. Sigurnosna socijalna mreža za povratnike je posebno slaba u opštinama u kojima je koncentracija povratnika mala: tamo su i percepcija problema i povezanost aktera u mreži podrške slabe i to povratnike u ovim opštinama gura na same margine društva. Ne treba zaboraviti da u ovim opštinama živi skoro 1/3 povratnika.

7. Posebnu ciljnu grupu u kampanji podizanja svesti o problemima integracije povratnika treba da čine zaposleni u CSR. Istraživanje je pokazalo da oni nedovoljno jasno prepoznaju povratnike kao posebnu društvenu grupu, a upravo je CSR mesto preseka tokova informacija, drugim institucijama o potrebama povratnika, a samim povratnicima o mogućnostima korišćenja različitih socijalnih usluga i mera podrške.

Poslednje izdanje

Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije

Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve