11. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| Osnovno pitanje koje pokreće ova predstava jeste problem upotrebe i zloupotrebe čoveka. Kako i na koji način se mešamo u nečije odluke, da li možemo ići preko nečijih odluka da bismo mu spasli život |
12. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| Narativ ove predstave je fraktalan, niz kaleidoskopskih slika u koje gledalac projektuje sopstvene asocijacije, fantazije i mentalne sadržaje |
13. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| Filip Grujić: Pred svitanje; režija Anđelka Nikolić; Atelje 212, Sterijino pozorje, Srpsko narodno pozorište |
14. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| "Nije moguće čekati da kriza prođe, jer nas kapitalizam direktno i indirektno tera na rad, naš život izjednačava sa radom. I onda otpočinje borba za preživljavanje određenih profesija. Pozorište u tom smislu ne sme sebe proglasiti nebitnim, ali zaista je neodgovorno ako se pravimo da se ništa nije desilo. Desilo se i dešava se" |
15. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| Rediteljka Kinga Mezei govori o specifičnoj poziciji vojvođanskih Mađara koji ne pripadaju ni "tamo" u Mađarskoj, ni "ovde" u Srbiji. "Ovde" su "domaći" stranci, a stranci su i u pradomovini Mađarskoj jer "dolaze" iz jedne balkanske zemlje koja je, relativno donedavno, imala more i čiji su džez sastavi plovili po telu Jadrana kao svom |
16. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| "Skrivene, podrazumevajuće patologije su moja interesovanja pošto polazim od toga da intimni ili naizgled svakodnevni obrasci u odnosima ostavljaju ogromne posledice, čine svet ovakvim kakav jeste. Režija pronalazi vezu između tih krajnosti" |
17. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| Vidi se da je publika željna direktnog susreta sa glumcima, sa pozorištem, vidi se da publika želi svoj civilni život nazad
|
18. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| Lakoća pripovedanja i spontanost u razmeni je ono što daje draž festivalu, a za šta verujem da je deo identiteta Bosne i Hercegovine, a ne identitluk. Identitet, a ne stereotip. Ne samoobmana već specifičnost |
19. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| "Djeca iz radničke klase su pravi pankeri. Inherentno je u njih upisan dar lijenosti, koji je prva linija obrane protiv kapitalističkog pakla. I eto me, dramaturginja. Inercijom do uspjeha" |
20. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| "Ono do čega je nama u timu bilo veoma stalo jeste da se ipak uloži napor da se i ove godine Bitef desi. To nam je važno iz više razloga: zbog kontinuiteta festivala koji nije prekidan u svojoj istoriji dužoj od pola veka, zato da bismo pokazali, a misija Bitefa je da budemo prvi, da budemo ledolomci, kako je moguće pozorište u ovim uslovima. Volim da kažem da pokazujemo da je pozorište moguće u ovim uslovima ne samo kao umetnička praksa nego kao društvena praksa" |
|