POŠTA

19. 9. 2007. / 19.21

Pozadina sećanja

"Jablani se povijaju..."; "Vreme" br. 871

Kako za pohvale i kritike nikada nije kasno, koristim priliku da na izvjestan način pohvalim tekst gospodina Živkova i njegov prilično uspješan pokušaj da nam prenese svu toplinu i sevdah Safetove pjesme…

Naravno, kao što obično biva, vrijeme će pokazati i na primjeren način vednovati Safetov, prilično značajan, doprinos ukupnom glazbenom stvaralaštvu na prostoru od Neretve do Save, od Drine do Une…

Nema nikakve sumnje da će i taj sud vremena biti izuzetno naklonjen Safetu Isoviću, velikanu bosanske pjesme, čovjeku čiji glas i osebujan način pjevanja ostaviše pečat jednom vremenu u kome su pjevali samo oni koji doista znaju pjevati. Među tim znalcima Safet zauzima sasvim posebno i značajno mjesto i uvjeren sam da će njegova pjesma još dugo "vladati" muzičkom pozadinom naših sjećanja…

E sad o tvrdnji kako "žitelji Republike Srpske i sad muku muče sa pesmama koje je snimio Safet"; u određenoj "meri" gospodin Živkov je u pravu, iskustvo nas međutim uči kako su paušalne generalizacije najčešće proizvod određenog stereotipa ili projekcija sopstvenog neznanja i neupućenosti…

Može li se iz činjenice "da je njegov glas bio zabranjen" izvući zaključak kako i "žitelji Srbije muku muče sa njegovim pesmama"?

Istina je jedna, Safet je naš, on pripada i neizostavan je dio urbanog i bosanskog, oličenje i otjelovljenje sevdaha koji je ispunjavao prostore bosanskih avlija i sokaka, ulica i trgova, tu ne postoje "memorandumi" koji će pjesmi ograničiti rok trajanja, vrijeme i prostor njenog djelovanja. Pjesma se pjeva il’ se ne pjeva…

U naknadno iščitanim alegorijskim smicalicama skrivenim u međusobnom dijalogu Latifa i Sulje "što pesmi danas daje novo značenje" prije da je riječ o srpskom defetizmu i kratkovidosti…

Pa naravno da je Sulji žao Banja Luke u istoj onoj mjeri u kojoj Aleksa žali za Mostarom gradom i tu prestaje svaki najmanji povod bilo kakvom trijumfalizmu.

Bez obzira na činjenicu da su neke sevdalinke jače i dublje, emotivnije, neke govore više i jasnije, one su naše, bosanske, i podsvjesno je zapisano da se ne zaborave i ne zaduše, ono što osjećaš kao svoje lako i prepoznaješ…

Kao što napisah, pjesma se pjeva il’ se ne pjeva, a Safetove, rahmetli mu bilo, će se pjevati…

Iz istog broja

Da li ste naivni

Milan Todorović, elektronskom poštom

Pravo na odmor

Ana Brujić, elektronskom poštom

Istorijske pouke

Docent dr Vladislav B. Sotirović, istoričar i filolog, Univerzitet u Viljnusu, Litvanija

Enen je prezime

Boris Bjelošević, elektronskom poštom

Kobni manjkovi

Stevan Dragan Dujaković, elektronskom poštom

Veliki Pavaroti

Nikola Rudolf, Beograd

Svi brojevi Vremena na jednom mestu!>

Pogledajte arhivu