Nedelja
Skandal “Jovanjica”; Prvostepena presuda Zoranu Marjanoviću; Zalivni sistemi; Košarkaška pojačanja
Odluka suda u Budimpešti da oslobodi Šandora Kepira (97) od optužbi po kojima je odgovoran za smrt najmanje 35 ljudi koji su stradali 1942. godine tokom Novosadske racije, izazvala je brojne ogorčene i ljutite reakcije, a Društvo za očuvanje sećanja na holokaust organizovalo je 24. jula u Beogradu i Novom Sadu protest „Kriv je!“. I dok su okupljeni na beogradskom Trgu Republike uzvikivali „Kriv je!“, zahtevajući da se Kepiru ponovo sudi, građani okupljeni na centralnom novosadskom Trgu slobode su poručivali: „Stop fašizmu.“ Skup u Novom Sadu završio se, kako je ranije i najavljeno, povorkom do zgrade Sokolskog doma, gde su 1942. godine građani Novog Sada bili zatočeni pre odvođenja na streljanje kraj Dunava.
Prema optužnici, Kepiro je kao kapetan mađarske žandarmerije učestvovao u raciji u Novom Sadu i okolnim naseljima, nakon koje je pod led bačeno najmanje 1200 Srba, Jevreja i Roma. Novija istraživanja ukazuju na mogućnost da je u raciji stradalo 4000 ljudi. Krajem Drugog svetskog rata, Kepiro je u Mađarskoj dvaput osuđivan na zatvorske kazne od 10, odnosno 14 godina zbog pomenutih zločina, ali je uspeo da pobegne najpre u Austriju, a u leto 1948. godine pobegao je u Argentinu. U Mađarsku se vratio 1996. godine da „u domovini provede poslednje dane života“, a uspeo je čak i da dobije penziju od države. U Budimpešti ga je 2006. godine pronašao direktor Centra „Simon Vizental“.
Oslobađajuća presuda (zbog nedostatka dokaza) pozdravljena je burnim aplauzom većeg dela publike u sudnici, koju su očito činili mađarski desničari. Povremeno su prekidali i čitanje presude, pa ih je sudija opominjao.
Koristeći pravo na završnu reč na suđenju, Kepiro je rekao: „Nevin sam, nikada nikog nisam ubio niti pokrao, već sam samo služio svojoj domovini. U Mađarsku sam se vratio (1996) jer van nje za mene nema života.“ Kepiro je posle petnaestak minuta, uz saglasnost sudije Bele Varge, napustio sudnicu i vratio se u bolnicu. U sudnici je sedeo u kolicima priključen na infuziju, sa ćebetom preko kolena i slušalicama za pojačavanje sluha na ušima. Njegove reči grupa prisutnih je pozdravila aplauzom i uzvikujući „Živeo!“, pa je sudija zatražio od svih da se uzdrže od izražavanja emocija i odredio pauzu.
Odmah pošto su čuli presudu, predstavnici delegacije iz Srbije i Vojvodine, među kojima i tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević, direktor Centra „Simon Vizental“ Efraim Zurof i predstavnici jevrejskih udruženja, iz revolta su napustili sudnicu. Sa druge strane, pristalice mađarske ekstremne desnice koji su pratili suđenje odluku su pozdravili burnim aplauzom. Prema tvrdnjama prisutnih u sudnici, sudsko veće je odluku donelo svega sedam minuta nakon završnih reči optužbe i branioca, a nadležno tužilaštvo najavilo je da će uložiti žalbu na oslobađajuću presudu.
Skandal “Jovanjica”; Prvostepena presuda Zoranu Marjanoviću; Zalivni sistemi; Košarkaška pojačanja
Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije
Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve