Mozaik

Jubileji

Živ je Lenjin, umro nije

Glasom od koga umire svaka nada obratio se publici predsednik NKPJ-a Branko Kitanović: "Svi stavovi i ocene koji će ovde biti izneseni odgovaraju stavovima međunarodnog komunističkog pokreta od Tihog okeana do Kariba, od Severnog do Južnog pola"

Živ je Lenjin, umro nije 1

Niz oronule stepenice, između zidova išaranih grafitima, kroz prazan hol u dvoranu Radničkog univerziteta "Veselin Masleša". Na bini govornica, iznad bine tri zastave – Nove komunističke partije Jugoslavije, Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije – a iznad barjaka transparent – "Slava velikom Lenjinu (1870–2004)"; svečana akademija posvećena sto trideset četvrtoj godišnjici rođenja vođe Oktobarske revolucije u organizaciji NKPJ mogla je početi.

Okupljanje ovog 22. aprila imalo je nekako komorni karakter, daleko od sjaja i pompe za vrijeme neumrlog Sovjetskog Saveza. "Revolucija i dalje teče. To što su sada, kod nas, ovi na vlasti znači mnogo manje nego što se danas misli", objašnjava general Stevan Mirković.

Akademija je započela intonacijom tri himne – Internaconala, Neraskidivi savez slobodnih republika (himna SSSR) i Hej Slaveni. Mirno, jedni pored drugih, stajali su članovi NKPJ-a i simpatizeri, predstavnici udruženja Sloboda i novinari, neupadljivi građani, ali i oni čija su prsa krasile kolajne i značke… Među zapaženijim reverima svakako je onaj sa ordenom iz NOB-a, dvije značke sa likovima Nikole Tesle i Lenjina, te bedž sa logom najnovijeg domaćeg blokbastera – Pljačka Trećeg rajha.

Nakon nekoliko prigodnih riječi o Lenjinu, u duhu "Kratkog kurska SKP(b)", glasom od koga umire svaka nada, obratio se publici predsjednik NKPJ-a Branko Kitanović: "Svi stavovi i ocene koji će ovde biti izneseni odgovaraju stavovima međunarodnog komunističkog pokreta od Tihog okeana do Kariba, od Severnog do Južnog pola."

Kao što je i bilo najavljeno, Kitanović se osvrnuo na situaciju – u užem i širem smislu. Smjernice u unutrašnjoj politici, uz par izuzetaka, sasvim su u trendu: Peti oktobar je kontrarevolucionarni prevrat; između aktualne i bivše DOS-ove vlasti nema razlike; NKPJ privatizaciju smatra pljačkom; zemlja siromaši, stanovništvo je bez posla; objektivni i subjektivni izdajnik je svatko tko se zalaže za razdvajanje Srbije od Crne Gore; Kosovo je okupirano i – konačno – dolje metanisanje pred haškom inkvizicijom! Međunarodna situacija, pak, ocrtana je bez taktičkih saveza: za Evropsku uniju jedini interes ima krupni kapital Njemačke, Francuske i Velike Britanije; najmanje milijardu i šest stotina milijuna ljudi i dalje gradi socijalizam; "prema najnovijim saznanjima jedan od najodgovornijih ljudi za rušenje SSSR je bivši generalni sekretar Politbiroa Juriji Andropov".

Publika je glavnog referenta saslušala ozbiljno. Povika "pravilno" i "tako je", bilo nije. Atmosferu nije raskravio ni splet srpskih narodnih igara momaka i djevojaka iz KUD-a "Abrašević". A onda se, sav u crnom, na binu popeo operski pjevač Živan Saramandić. Kako je započeo sa Kaljinkom tako su, u taktu, krenuli i aplauzi.

"Kad god se Rusija dizala, Srbija je stajala mirno", kaže Veselin Nikolić, član Sekretarijata NKPJ-a. Njega nikakav revizionizam ne interesira: "Staljin je uvek tvrdio da je samo učenik velikog Lenjina. Lenjin je, nažalost, kratko živeo – umro je od posledice ranjavanja otrovnim metkom izdajnice Bonerove. Na Staljinova pleća je pala borba protiv kontrarevolucije, rat protiv osamnaest kapitalističkih država i Drugi svetski rat. Sve ove zadatke je uspešno obavio."

Živ je Lenjin, umro nije 2

Finale večeri predstavljao je splet partizanskih pjesama uz harmoniku: pjevala je publika. Potom je za govornicu stupio bivši košarkaški as Ljubodrag Duci Simonović: "Ovde se radi o opstanku", poručuje, a aktualna vlast nije ništa drugo do skup "mrcina izdajničkih", "kapitalističkih degenerisanih bitangi", "ljotićevsko-četničke orijentacije". Ovacije. Splet vlaških igara momaka i djevojaka iz "Abraševića" više nikoga nisu interesirale.

Izvještač "Vremena" je u ovom intervalu napravio trampu: za jednu veliku rusku bombonu dao je aktualni broj od 22. aprila. Listajući ga, dvije gospođe su primijetile, na različitim stranicama, fotografije Džordža Buša i Slobodana Miloševića. Jedna je iz tašne izvadila flomaster i predsjedniku SAD nacrtala hitlerovske brčiće i frizuru, druga izljubila Slobinu sliku.

"Milošević nije bio komunist", kaže Kitanović. "On je bio levičar, progresivan i patriota. A mi sve patriote cenimo."

Kakve li su perspektive za Lenjina i njegove nastavljače u Srbiji 2004? Kao što su jugoslavenski komunisti do Drugog svjetskog rata gledali u Sovjetski Savez, šestinu planete pod socijalizmom, tako svi sugovornici sada gledaju u Kinu, Sjevernu Koreju, Kubu, komunističke partije Ukrajine i Rusije, a bogami i na dvije indijske savezne države gdje su komunisti na vlasti. Unisoni u ocjeni da bez Lenjina nema budućnosti, slobode, bratstva, kolektiva i otpora kapitalističkoj hegemoniji – samo dugoročno. Kratkoročno, najveći problem za NKPJ je onih 15.000 do 20.000 evra koliko je potrebno za verificiranje potpisnika za predsjedničke izbore.

Za Staljina, protiv Tita

Nakon svečane akademije u Lenjinovu čast, u prostorijama NKPJ-a u Nemanjinoj ulici održana je drugarska večer.

Poslije dva kata stepeništa bez struje, u ruševnoj zgradi, stiže se do prostorija NKPJ-a, gdje su oko stolova sa sokovima (bez koka-kole, naravno), kiselom vodom i kolačićima odjekivale partizanske pjesme. Transparenti sa ranijih skupova stoje u ćošku, pored vrata; na jednom je nacrtan panj sa dvije ruke u obliku olistalih garnčica: u lijevoj je srp, u desnoj čekić, a ispod natpis: "Naši su koreni neuništivi!", "Otpor fašističkom OTPOR-u", "Živela Rusija!" stoji na drugim transparentima, pa kad ustreba, ustreba.

Kao svojevrsni ideološki vodič kroz NKPJ služi galerija portreta na zidovima: Erih Honeker, Kim Il Sung, Ho Ši Min, Fidel Kastro, Ernesto Če Gevara, Ivo Lola Ribar, Svetozar Marković, Dimitrije Tucović, Fridrih Engels, Karl Marks, Vladimir Iljič Uljanov Lenjin i Josif Visarionovič Džugašvili Staljin… Fali li netko?

U drugarskoj atmosferi mijenjaju se misli, rađa polemika. Za čovjeka koji se predstavlja kao "društveni inženjer", "komunjare su i danas na vlasti, u NVO i medijima", a "Vuk Drašković – stambolićevac". O sebi kaže da je zajedno sa Vitomirom Mitrovićem "Hegelom" bio alfa i omega uvođenja višepartijskog sistema u Srbiji i da, uslijed toga, dosije o njemu ima svaka bolja obavještajna agencija. Riječima "Karadžić je bio agent Vatikana" zaključuje izlaganje.

"Karadžić jeste četnik i vernik, ali je sve bio u pravu" replicira pukovnik JNA u penziji s Lenjinovom značkom u reveru i objašnjava da je u zarobljeništvu u Sarajevu pod opsadom proveo tri godine.

Novu antitezu po ovom pitanju iznosi jedan slobodni fotoreporter, a onda pada sinteza: velika je šteta što Vojska nije reagirala Petog oktobra u zaštiti poretka. Izvesnih neslaganja među učesnicima rasprave bilo je oko procenta jevrejske krvi kod raznih istorijskih ličnosti: "Šta, Staljin nije bio Jevrejin?", "Ne, ali mu se ćerka udala za jednog!"

Diskusiji se priključuje "Rumunka sa ostrva Poreč u Srbiji". Govoreći malo na srpskom a malo na ruskom jeziku kaže da smo "imali samo jednog pravog čoveka – kralja Petra I".

Kako je veče odmicalo, društvo se rasipalo i rasprave su nastavljene u manjoj sobi na čijem se zidu nalazio kalendar iz Sjeverne Koreje sa fotografijama nasmijanih udarnika. Ma koliko da su raznoliki bili njihovi politički stavovi, ove ljude jedno ujedinjuje – za Staljina, protiv Tita.

Iz istog broja

50. godina UEFA

Zidan ili Bil Gejts

Vladimir Stanković

Formula 1

Šumi go home!

Dušan Radulović, Radio Beograd 1

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu