Filozofija
Tri veka od rođenja Imanuela Kanta: Moral nije šala
Ovog 22. aprila se navršava 300 godina od rođenja nemačkog filozofa Imanuela Kanta. Šta danas ima da nam kaže čovek koji je rekao: „Imaj hrabrosti da koristiš svoj razum“
Pred čitaocem je delo u kojem se daju argumenti protiv "jednog istinski iracionalnog kulta", za koji je jasno da mu robuju predstavnici vlasti i sistemske opozicije u čitavom kapitalističkom svetu, a naročito na njegovoj periferiji odnosno u Srbiji
Retki su upečatljivi primeri koji pokazuju istinitost rečenice da onaj ko razmišlja, taj je nekonformista koji ne strahuje od toga da bude u manjini, kao što je knjiga Misliti drugačije: filozofija neslaganja italijanskog filozofa marksističke usmerenosti gramšijevskog tipa Dijega Fuzara (1983), predavača na milanskom Institutu za visoke strateške i političke studije, koju je nedavno objavio Clio. Od početka do kraja ove studije autor spori vladajuće vrednosti i norme koje neoliberalni poredak nameće kao samorazumljive atomizovanom globalnom društvu. No, u svom obračunu s potrošačkom kulturom, „profitnom desnicom“ i neoliberalizmom, on ne štedi ni „kulturalnu levicu“, intelektualce i novinare, gramšijevskim rečnikom „funkcionere nadgradnje“, pokazujući da su i oni umnogome doprineli stvaranju jednog politički korektnog diskursa koji sputava kritiku kao conditio sine qua non društvenog razvoja. Upravo zbog toga što je postojeće banalno i samorazumljivo, nameće se kao bezalternativno (budućnost ne može biti drugačija do „potpuno postvarena sadašnjost koja se večno reprodukuje“) i najčešće je pošteđeno kritike, čime je zaprečen istinski razvoj ličnosti i društva.
Pred čitaocem je delo u kojem se daju argumenti protiv „jednog istinski iracionalnog kulta“, za koji je jasno da mu robuju predstavnici vlasti i sistemske opozicije u čitavom kapitalističkom svetu, a naročito na njegovoj periferiji odnosno u Srbiji, čije je „sveto trojstvo oličeno u stalnom rastu koji je samom sebi cilj, u klasnom i profitnom nihilizmu i potpunom porobnjavanju, a sve na uštrb ljudi i same planete“. Fuzaro kritikuje ovaj kult, između ostalog, jer onemogućava demokratiju pošto se i ona „zasniva na nesaglasnosti“. Utoliko je italijanski filozof sasvim svestan da često pominjanje demokratije ne svedoči o njenom prisustvu u društvu, već je pre reč o „teleološkom usmerenju, cilju kome se teži“. Štaviše, može se dodati da što je češće pominjanje neke reči to više ona gubi svoje značenje, baš kao što i novac gubi vrednost kada se inflatorno štampa. Nekada je u SFRJ bez prestanka drobljeno o socijalizmu i samoupravljanju, a danas se u Republici Srbiji, kao i u većini drugih kapitalističkih društava, jednako drobi o demokratiji i tržištu. Po tome smo deo sveta, ali pametan čovek se time ne može ponositi.
Fuzaro primećuje: „Današnja politička struktura, post 1989, koja sebe bez prestanka definiše demokratskom, ne samo da je daleko od toga da počiva na slobodnom izražavanju neslaganja solidarnih i slobodnih pojedinaca, već je, zapravo, beskrajno daleko od samog pojma demokratije u ovom smislu“. Otuda slom evropskog socijalizma 1989. Fuzaro, poput Alena Badjua, smatra začetkom „druge restauracije“, koja omogućava „pobedu Gospodara nad Slugom“, tj. „masakr jedne klase“ posredstvom prekarizacije proletera, i „najvećom geopolitičkom tragedijom druge polovine XX veka“, koja omogućava „etička bombardovanja i humanitarni intervencionizam“. Uistinu, primećuje Fuzaro, ako je novac „jedini faktor razlikovanja“, onda to „omogućava da istovremeno postoje formalna jednakost i radikalni oblici materijalne nejednakosti“. Nigde to nije jasnije no u društvu na periferiji svetskog kapitalističkog sistema, poput srbijanskog, u kojem je društvena nejednakost najveća u Evropi, iako u narodu možda još uvek postoje oni koji misle da su pred zakonom jednaki s bilo kojim pripadnikom oligarhije.
Štaviše, oligarhija podstiče što oštrije neslaganje oko nebitnih stvari kako bi onemogućila suštinsko masovno neprihvatanje vladajućeg kapitalističkog poretka, pa su opozicija i vlast pismo i glava istog novčića, a „opozicioni stavovi mase (se) usmeravaju protiv svakog mišljenja“ koje suštinski odstupa od utvrđenog pravoverja i dovodi u opasnost temelje postojećeg poretka. Tako se robovi dižu „protiv svojih mogućih oslobodilaca“, obezbeđujući uvek pobedu „‘partije’ kapitalističkog sistema“, kako, ne bez pomalo gorke ironije, zaključuje Fuzaro. Vidljivo je to kako u njegovoj otadžbini tako i drugde. Kada se u Italiji mafijaško-oligarhijski politički sistem urušio (1992-4) pod udarom nezavisnog sudstva, čija je akcija, doduše, bila omogućena tek prethodnim slomom evropskog socijalizma i nestankom straha od socijalne revolucije, u politiku je ušao bogataš Berluskoni. Potonjemu je pak upravo jedan od tada svrgnutih političkih oligarha Betino Kraksi pomogao da se obogati i zavlada javnim mnjenjem posredstvom vlasništva nad trima televizijama s nacionalnom pokrivenošću. Slično ovome, danas se u delu opoziciono usmerene javnosti Srbije opozicija autoritarno-mafijaškom sistemu uporno i isključivo traži u ujedinjenju pod vođstvom dela oligarhije.
Naravno, čovek ne mora da se saglasi sa svime što je Fuzaro napisao jer treba „misliti drugačije“, pa npr. podela na levicu i desnicu nikako nije prevaziđena, kako on smatra, ali ovo nekonformističko delo zaslužuje pažnju ne samo stručne, nego i šire javnosti koja je spremna da razmišlja van unapred zadatih okvira.
Ovog 22. aprila se navršava 300 godina od rođenja nemačkog filozofa Imanuela Kanta. Šta danas ima da nam kaže čovek koji je rekao: „Imaj hrabrosti da koristiš svoj razum“
Danas se obeležava Svetski dan prodavnica ploča, a građani Srbije moći će da, u različitim gradovima od Beograda, do Novog Sada i Niša, na berzama ploča pronađu za svoju kolekciju nove ili polovne nosače zvuka
Nikola Jokić ide ka trećoj tituli najkorisnijeg igrača NBA lige. Među pravim konkurentima za tu titulu nema nijednog Amerikanca. Kako je momak iz Sombora pomirio ljubitelje naprednih statistika i košarkaške puriste, i zašto su veće šanse da buduće zvezde stižu iz gradova poput Sombora nego sa prestižnih koledža
Ako ste još niste prijavili za naš njuzleter, sad je krajnje vreme. Prijava je prosta, sve je džabe, a tamo vas čekaju zanimljive teme, pokloni i popust na pretplatu na „Vreme“
Banuli su nam mrtvi gladni, a ničeg u kući. Imamo grapu, odlično crno, masline, neke sireve i još nekoliko gluposti tipa sladak kupus, i beli i crni luk. Evo šta je ispalo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve