Beograd
Rekordan broj učesnika Beogradskog maratona
Rekord po broju učesnika na vogodišnjem Beogradskom maratonu već je oboren, iako je do njega ostalo još mesec dana, javlja Beoinfo pozivajući se na organizatore
Zaječarac Radojica Milojević (45) poznaje Borsku reku a, zahvaljujući njegovom fotoaparatu, vidimo je i mi. Naziv izložbe – istaknut i u naslovu "Boje i odsjaji otrovane reke" – dobro pogađa ocenu po kojoj Raša "nije imao nameru da osuđuje, prekoreva ili opominje", već samo da snimi smrtonosnu lepotu jedne trajne katastrofe. Pametnima dosta
Stanovnici istočne Srbije nalaze se u vrhu po broju obolelih od raka. Dve najveće opštine – Zaječar i Bor, gde je u drugoj polovini prošlog veka napredovala teška industrija i prljava tehnologija – sada plaćaju danak promenjenoj životnoj sredini, zatrovanosti vode, vazduha i zemlje. Broj umrlih od raka u Zaječaru dvostruko je veći od mortaliteta u Boru.
Svakog marta, povodom meseca borbe protiv raka, lekari upozoravaju da se stopa smrtnosti od malignih oboljenja u Srbiji povećava (u poslednje dve decenije za 28 odsto) i da su ove bolesti drugi vodeći uzrok smrti kod nas. Doktor nauka Miodrag Todorović, demografski stručnjak Zavoda za zaštitu zdravlja u Zaječaru, ističe da se prema statističkim podacima broj stanovnika Timočke krajine ubrzano smanjuje, dok se broj obolelih i umrlih od raka sve više povećava. U 1991. godini od raka je umrlo 576 osoba, a 2004. godine 758 žitelja borskog i zaječarskog okruga. Zabrinjava činjenica da se obolevanje pomera ka mlađem uzrastu. „U 2004. godini deset bolesnika mlađih od 14 godina i 26 bolesnika u trećoj deceniji života hospitalizovano je sa dijagnozom raka“, navodi dr Todorović.
U prethodne dve godine od malignih bolesti u Boru obolelo je oko 380, a umrlo blizu 250 ljudi.
U kakvoj su vezi dugogodišnja kontaminacija životne sredine u Timočkoj krajini i povećanje malignih bolesti niko zvanično ne tumači.
Iako eksploatacija ruda u Boru i okolini traje već čitav vek, izmenjen izgled ovog nekada pitomog i plodnog kraja, drastično se menja nakon Drugog svetskog rata. Siva brda od izvrnute zemljine utrobe, osušene i bolesne, nekada bujne šume, ograničen vidik od maglenih isparenja i dima, tako izgleda danas grad u kome žive i rade ljudi, rađaju se i odrastaju buduće generacije. Najdrastičniji primer ubijanja prirodnog sveta je Borska reka koja je nekada na svom putu do ušća u Timok prolazila 26 kilometara kroz plodnu dolinu sela Slatina, Rgotina i Vražogrnac. Danas je njeno korito i priobalje bez živog sveta i liči na prizor sa Meseca. Najžešći protivnik ovakvog nasilja nad rekom i okolinom bio je nedavno preminuli Svetislav Milić, predsednik Ekološkog društva u Vražogrncu. „Pusta osta zemlja prvoklasna“, govorio je deda Tika i žalio se do Tita, da bi bio proglašen za narodnog neprijatelja industrijskog napretka. On se, međutim, samo sećao mladosti kada se kupao u Borskoj reci, a sada se u nju svake godine iz RTB-a Bor izlije oko 5000 tona sumporne kiseline, 300 tona arsena, 100 tona olova, 30 tona cinka…
Mrtva reka i sada teče i presijava se u zastrašujućoj lepoti boja nataloženog pirita, bakra, sulfata, silicijuma i drugih industrijskih otpadnih materija.
Rekord po broju učesnika na vogodišnjem Beogradskom maratonu već je oboren, iako je do njega ostalo još mesec dana, javlja Beoinfo pozivajući se na organizatore
Okončana era dizela za Volvo koji planira da proizvodi samo električna vozila od 2030. godine
“I u Holandiji ima mnogo ljudi poput mene, mi smo mešavina Indonežana i Holanđana, a ima, naravno, i Indonežana. A ljudi teško razumeju kakva je razlika između nas. Razlika je u našoj istoriji”
Prevodilac i pisac Nikola Bertolino napisao je ovaj tekst pre 22 godine. Bez te informacije, čitaocu će delovati kao opis današnjeg vremena. Tekst dosad nije objavljivan. U prvom delu feljtona razmatrano je pitanje odgovornosti intelektualca za ratove devedesetih, nacionalističke elite, fanatizovane gomile, Gazimestana, Miloševićevog kontramitinga, o počecima preobražaja čoveka-gomile u čoveka-pojedinca, i o opijenima koje valja trezniti
Parole koje su najčešće izvikivane 27. marta 1941. godine bile su „Bolje rat, nego pakt!“ i „Bolje grob, nego rob!“. Želje su nam se ispunile: dobili smo rat, dobili smo grobove, ali nam je zato Čerčil u ime slobodnog sveta odao priznanje da smo spasili dušu
Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije
Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve