Beograd
Rekordan broj učesnika Beogradskog maratona
Rekord po broju učesnika na vogodišnjem Beogradskom maratonu već je oboren, iako je do njega ostalo još mesec dana, javlja Beoinfo pozivajući se na organizatore
Sa samo trideset godina napravio je pun krug u životu, posle pobede na Olimpijadi prekinuo je karijeru zbog raka da bi se samo godinu dana kasnije vratio pobedom na najjačoj biciklističkoj trci na svetu Tur d’Fransu
Ako se baš ne zapitate kako ste se obreli u poslu kojim se bavite, verovatno znate nekog čiji vam motivi izbora zanimanja ostaju nedokučivi, naročito ako brza i laka materijalna dobit nije izvesna. Slične nedoumice postoje i u savremenom sportu u kome preovlađuje menadžersko-poslovna filozofija. U današnje vreme je sasvim uobičajeno da je izbor sportskog puta mališana vođen veličinom šargarepe na kraju pruta, koji, naravno, treba da bude što kraći. Naročito ako se pitaju roditelji koji dovode svoje princeze i prinčeve na časove potencijalno visokoprofitabilnih sportova.
Međutim, postoji i nemali broj sportskih disciplina koje traže veliko posvećenje, veštinu i izdržljivost, a za uzvrat ne nude mnogo na materijalnoj strani. Sportisti koji su prvenstveno motivisani pomeranjem prirodnih ograničenja koja su nam nametnuta najčešće ostaju u senci onih koji probijaju ograničenja sportskih transfera. Poslednju šansu da privuku interesovanje medija imaju u ekstravagantnom ili ekscentričnom ponašanju i vansportskom životu. Ako i tu zataje a ipak preplave sportske medije, budite sigurni da su i više nego zaslužili toliku pažnju. Poslednjih nedelja to je upravo slučaj sa biciklistom koji sasvim sigurno obeležava prelaz između vekova, Lensom Armstrongom.
OD TEKSASA DO ALPA: Tačno je da je i ovaj vrhunski sportista, sada već i trostruki pobednik najprestižnije svetske trke Tour de France, uspeo da, sasvim solidno, materijalizuje svoje sportsko umeće. To je naravno neizbežno uz titulu najpoznatijeg i najuspešnijeg bicikliste sveta, ali je malo verovatno da je to bio njegovom motiv i pokretač na životnom putu. Ipak, i dalje je zagonetno šta je moglo da motiviše dečaka iz teksaške provincije da svoj život vidi u okretanju pedala preko planinskih prevoja Alpa, a odrastao je u američkim prostranstvima gde biciklom možete da stignete jedino do najbliže prodavnice, ako ste u dobroj kondiciji. Osim toga, biciklizam je ipak pretežno evropski sport, uz samo jednog „besmrtnika“ koji je ponikao na tlu neodumrle svetske supersile Grega Lemonda. Možda podatak da je Lensov sportski put započet u triatlonu, verovatno najtežoj sportskoj disciplini uopšte, govori da je osnovni izazov nalazio u nadmetanju sa prirodom i samim sobom. Trčanje i plivanje vrlo brzo ustupaju mesto najvežoj ljubavi – biciklizmu, kome se potpuno posvećuje jos pre završetka srednje škole. Profesionalna predanost biciklizmu još na amaterskom nivou donosi mu munjeviti uspon od novajlije u svetu biciklizma do amaterskog svetskog prvaka, za samo tri godine. Po sopstvenom prisećanju, znao je da se tokom iscrpljujucih treninga, odveze čak do granice sa Oklahomom, odakle ne bi imao snage da se vrati kući. Neprekinut put ka sportskom vrhu kruniše u vreme Olimpijade u Atlanti, kada postaje i najbolji biciklista sveta. I kada je sve izgledalo popločano zvezdama, kao u nekoj latinoameričkoj sapunici, saznaje da boluje od karcinoma u poodmaklom stadijumu. Biciklistička karijera prekinuta je u trenu, ali životnu bitku ipak dobija. I ne samo nju – godinu dana nakon uspešnog završetka lečenja pojavljuje se na najtežoj biciklističkoj stazi sveta i pobeđuje neverovatnom superiornošću u planinskim etapama. Ta pobeda odjekuje kao bomba u sportskom svetu, te pobuđuje talase sumnjičenja i nagađanja, izazvane činjenicom da se sportista koji je jedva pobedio rak vraća u punoj snazi i nastavlja karijeru tačno gde ju je i prekinuo, na samom vrhu. Pojavljuju se i sumnje da je uopšte bio bolestan, da je dopingovan (iako doping u vrhunskom sportu i nije neka vest), pa sve do neverovatnih teorija da su lekovi protiv raka izazvali jačanje organizma. Njegov senzacionalni povratak zasenjuje drugu zvezdu u usponu, Nemca Jana Ulriha, koji je nesumnjivo najbolji biciklista ostatka sveta.
POTVRDA KVALITETA: Ako su njegovu prvu pobedu pre dve godine pratila mnoga pitanja i sumnje, prošle je opet bio kritikovan zbog stizanja do titule kompjuterski proračunatom taktičkom vožnjom. Kao da mu je to bio podstrek da ove godine potvrdi svoju dominaciju u punoj veličini. Na čuđenje znatiželjnih pratilaca ovogodišnje trke, zašto se Lens uporno najavljuje kao apsolutni favorit, čak i u vreme dok etapu za etapom ostaje dvadeset i više mesta udaljen od žute majice, poznavaoci biciklizma su se samo zagonetno smeškali i čekali planinske deonice trke. I zaista, kako su se planinski prevoji Alpa isprečili ispred kolone, tako je Armstrong pokazao zašto je on klasa za sebe. Dok su ostali postali naizgled spori i tromi, on je hitao ka vrhovima. I već tu, na prvim usponima, bilo je jasno da je ovogodišnji Tour de France odlučen.
Osim suverenog vladanja biciklističkim tronom u tridesetoj godini života, totalne dominacije u najtežoj biciklističkoj trci i „večitog rivalstva“ sa sjajnim Ulrihom, Lensa prati univerzalno inspirativna borba za život, a zatim i verovatno najsenzacionalniji povratak na svetski vrh u bilo kom sportu ikada. Zbog svega toga, sledeći korak mogao bi da bude predodređen zemljom porekla – na potezu je Holivud.
Rekord po broju učesnika na vogodišnjem Beogradskom maratonu već je oboren, iako je do njega ostalo još mesec dana, javlja Beoinfo pozivajući se na organizatore
Okončana era dizela za Volvo koji planira da proizvodi samo električna vozila od 2030. godine
“I u Holandiji ima mnogo ljudi poput mene, mi smo mešavina Indonežana i Holanđana, a ima, naravno, i Indonežana. A ljudi teško razumeju kakva je razlika između nas. Razlika je u našoj istoriji”
Prevodilac i pisac Nikola Bertolino napisao je ovaj tekst pre 22 godine. Bez te informacije, čitaocu će delovati kao opis današnjeg vremena. Tekst dosad nije objavljivan. U prvom delu feljtona razmatrano je pitanje odgovornosti intelektualca za ratove devedesetih, nacionalističke elite, fanatizovane gomile, Gazimestana, Miloševićevog kontramitinga, o počecima preobražaja čoveka-gomile u čoveka-pojedinca, i o opijenima koje valja trezniti
Parole koje su najčešće izvikivane 27. marta 1941. godine bile su „Bolje rat, nego pakt!“ i „Bolje grob, nego rob!“. Želje su nam se ispunile: dobili smo rat, dobili smo grobove, ali nam je zato Čerčil u ime slobodnog sveta odao priznanje da smo spasili dušu
Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije
Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve