Mozaik

EKSKLUZIVNO

8. 12. 2004. / 18.45

Autobiografija Džonija Štulića (2)

Svega je osim sreće Jugoslavija imala

Drugi deo autobiografskih zapisa Branimira Džonija Štulića, jednog od najznačajnijih muzičara u istoriji jugoslovenske popularne muzike, koji "Vreme" ekskluzivno objavljuje

Autobiografija Džonija Štulića (2) 1


JA POD STOLOM A POD KIM SI TI VEDRA PJESMA VELI

Kako si mogao agi obećati da ćeš mu
Naučiti magarca za deset ljeta pričati
Seljani će Nasrudin Hodži a on će ma neću
Ga ja naučiti ali morti će prije aga
Odapeti tako početkom osamdeset treće
U Beogradu ušuškam se u društvo tica sve
Ljepotica službenih manekenki ne znaš koja
Je ljepša na svojim sijelima u strogo ženskom
Društvu mene su snosile kao kurve siroče
Tek bude među njima jedna najviša koja je
Zbilja božanstvena bila mene je podsjećala
Usporedimo li malo s velikim na onog
Košarkaša traktoristu Tasića koji je u
To vrijeme igrao samo zato što je najviši
Bio pretpostavljam negdje dva i deset moj prijo
Ali ga u podhodniku čestitog uhvatiše
Gdje viski krade mislim osim visine ničega
Drugog imao nije pa se ni ova vještinom
Nije isticala ampak je vanjštinom blistala
Par godina potom upitam što je s njom pusti
Bre napravio joj neki taksista dvoje djece
I otišao divnu je ucvilivši jebote

To me podsjeća da sam moguće sedamdeset i
Pete gledao u zagrebačkom Domu sportova
Ćosića gdje sa vrha reketa koš zakucava

Svega je osim sreće Jugoslavija imala

Premda dugo je takova dična i potrajala

A kako i ne bi kad su mi na straži a toplo
Ljeto je lijenog nedjeljnog popodneva bilo
Tisuću devetsto sedamdesetčetvrte alo
Kad su mi u vojski kažem snenom pušku ukrali

Šest godina poslije toga sjedimo u travi
Kraj piste sarajevske zračne luke negdje rujna&nbsp&nbsp&nbsp&nbsp
Mjeseca u trojci čekamo na zrakoplov kući&nbsp&nbsp&nbsp&nbsp
Nigdje žive duše rano popodne nedjelja je&nbsp&nbsp&nbsp&nbsp
Vruće u džuboksu na aerodromu imaju&nbsp&nbsp&nbsp&nbsp
Balkan i Šta da radim a ja grickam travku gledam
Jarom pritisnuta okolna brda omaglicu
Korov i bumbare odnekuda zvuci dopiru
I baš sam svoj na svome kao desetka na kecu

ETO KAKO SAM PRESTAO ZA PENEZE SKRBITI

U proljeće osamdeset prve odoh u mjesnu
Banku zapravo veću prostoriju vidjeti da
Li mi ča dođe uđem oko šest uri popodne
A odaja krcata obližnjim šljakerima sa
Gradilišta dođem na red pružim karticu žiro
Računa i pitam ima li šta ovaj reče na
Moje iznenađenje ima hoćete li sve ja
Rekoh sve misleći koja stotina maraka kad
On vadi iz sefa svežnjeve vezanih dinara
Jerbo odjednom je petnaest hiljada maraka
Pristiglo i ja se znojit stadoh pošto cijela
Soba ne samo zuri u mene već mi i za vrat
Duva a tad još nije Tuđman zbog istog razloga
Crtu u bankama povukao i da zlo bude
Veće ništa nisam ponio gdje bih sve tê šolde
Stavio i tako natrpam ja ove svežnjeve
Pod bluzu kanda banku pljačkam te presavijen ka
Trudnica pridržavajući laktovima skute
A trbuh obujmivši pođem kući i od tog sam
Dana prestao o novcima voditi računa

Međutim osamdeset i treće nisam zbog toga
Najveći porez u gradu Zagrebu imao već
Zbog svojstvene nesebičnosti naime ljubeći
Muziku snimio sam za svoj trošak Fazane i
Srastanje recimo pedeset hiljada maraka
Jugoton mi je to platio ali par mjeseci
Potom to je iznosilo četrdeset ne samo
Poradi obezvrijeđivanja dinara već i
Zato što nisam računao putne troškove i
Slično elem to sam bio primoran učiniti
Pošto u to vrijeme Jugoton nije mogao
Zakonski u inostranstvu poslovati te je sve
Preko moga žiro računa išlo mimo toga
Došla mi je lova od svih prethodnih ploča ali
Nisu mi to na tri godine razdijelili na
Što sam imao pravo već su mi i po plaćenom
Porezu i nadalje šolde plijenili sve dok
Nisam osamdeset i sedme potvrdu donio
Ali svejedno nisu mi ni dinara vratili
Zašto to velim zato što sam osamdeset osme
Radeći Balkansku rapsodiju u tri mjeseca
Pet boravišta promijenio seleći se ka
Don Kihot budući me je i rođeni ćaća iz
Stana potjerao a milioni su nitkova
I onda i sada imali barem gdje spavati
Da ne spominjemo aute i kućerine a
Kamoli plaćanje poreza i onda kažu to
Je naše i uzmu pa čak i ne trebaju išta
Reći civilno društvo sjeme ti se zatrlo i
Tebi i tome koji na tvoj račun živi a da
Te ne priječi živjeli Mongoli hoću reći

TELEMAŠE POŠTO TI JE PONOS VEĆ NABUBRIO

Autobiografija Džonija Štulića (2) 2

Osamdeset i pete zaželim knjigu Big bang u
Tristo primjeraka izdati tako neki spomen
O sebi ostaviti a i uljudbenu ravan
Podići no budući sam bio u Holandiji
Nisam to osobno mogao učiniti te sam
Lajnerovoj ženi prepustio sve priređeno
Obaviti jer kao što Telemah reče nikog
Dokonog smislit ne mogu tko mi sljedovanje
Jede međutim otkako sam ja to plaćao a
Trebalo je novce iz Jugotona dići morao
Sam punomoć načiniti koju mi je odvjetnik
Iz Zagreba sastavio a ja kod bilježnika
I u poslanstvu dužno ovjerio to sređeno
Ja po dogovorenom punomoć natrag zatražim
I dobijem ali u žurbi i ofrlje znači
Neovjereno kao nisam imala vremena
Pomislili su da je sve njihovo ako umrem
I premda je toga i ranije bilo otada
Su mi doista o glavi radili i ne samo
Oni mislim takvi su to pozemljari moj prijo

Osamdesetsedme se Janković koji je kao
Ćata negdje radio zdušno ponudi nastupe
Po selima urediti te uzme svu lovu i
Na svoj račun prebaci a da stvar bude još gora
Počeo se ko pijani grof ponašati jerbo
Mu je sjekira u med pala držeći se točke
Usmenog dogovora kako će mu peti dio
Pripasti ako sve bude u redu ali pošto
Očito nije ćopi sve novce kao zalog i
Na sud me stavi elem probudi me jednog jutra
Pađen u svome stanu gdje smo spavali i snenog
Na sud odvede pošto je htio svoje dobiti
I tako smjeste me za govornicu i tu ja u
Zid piljeći rečem nikoga ne imenujući
I skoro bezvoljno kako je bilo što poluči
Da Janković spor u ime naroda dobije a
Da je poznati menedžer neki mu glazbenici
Posvjedoče iako dinara poreza dotle
Platio nije a i kako bi kad je ka pisar
Ili računovođa smjerno platu dobijao
I tako sam ja koji je sve novce zaradio
Bez kinte ostao pucam od smijeha naravno


ZAŠTO JE PRESTAO TAKO MU JE DOBRO STAJALO

Autobiografija Džonija Štulića (2) 3

Čim sam primijetio da i sa naočalama
Pjevam sklopljenih očiju namah sam ih skinuo


NIT MI JE POVJEROVALA NITI SE NASMIJALA

Tek osamdeset i treće misleći posjetiti
Ameriku odem u američki konzulat u
Zagrebu vizu zatražiti kad me konzulica
Upita gospodine Štuliću kako možemo
Znati da ćete se vratiti a ja velim moram
Porez platiti vizu nisam dobio boga ti
Živi dokaz kako se sa ženom nije šaliti
Pošto smisla za humor nikada neće imati
A to je upravo ono što nas od drugih bića
Razlikuje il bar si tako volimo laskati


A TKO BOljE SVIRA GITARU HENDRIKS ILI STIV REJ VON

Jednom zgodom osamdeset pete u Frankfurtu vidim
Sebe u glazbenom dućanu gdje se rasprava tko je
Bolji Hendriks il Stiv Rej Von zapodjela ja sam bio
Za prethodnoga a momak u prodavaonici za
Potonjega tek primi on to izdanje toliko k
Srcu da skroz zapjenjen potegne zadnji dokaz kako
Stiv ima crnu dušu našto ja ladno primjetim da
I Hendriks isto nato čujem gazdino kikotanje
A trinaest godina prije toga na beogradskoj
Željezničkoj stanici s gitarom u presvlaci od
Platna u cik zore šećkam čekajući bus za Zagreb
Po redu vožnje kad mi pristupe kći i mati vele
Oprostite gospodine je l to vaša gitara
Na moje začuđeno da one će a koja je to
Vrsta kontrabasa toga sam se sjetio pet ili šest
Godina potom kad je Dražen Vrdoljak preveo Rok
Enciklopediju i svaki dabl bejs ka dupli bas
Poslije ne samo da je Plavu travu zaborava
Napravio već je i javno rođendane slavio


ZAŠTO TRULI NOSI KACIGU NA GLAVI KAD IZLAZI

Sveduša je zbilja u svemu prisutna evo jednog
Primjera krajem pedesetih Truli je svirao bas
Gitaru ali je nije imao stoga riješi
Dotičnu napraviti pošto je bio u posjedu
Slike jednog sastava sa gitarama i njihovim
Mjerama članova sastava mislim uzme šiber te
Izračuna promjer gitare spram tijela pa dade
Gitaru sačiniti međutim pošto je sjena na
Slici bila zaključio je da bas ima pet žica
I takav je svirao sve dok par godina izatog
Nije pravi Fender vidio i grozno se snuždio
Ne zbog četiri žice već što mu je bas i veći
Bio i bolji zvuk imao dva desetljeća posle
Toga Fender stvarno izbaci bas s pet žica alo


NE SAMO DA SI SE ODMETNUO NEGO I VRIJEĐAŠ

Izvrsni živi album Filma iz Kulušića ima
Publiku i pljesak iz Studentskog Centra sa uzvratnog
Gostovanja beogradskih sastava u Zagreb gradu
Točnije rečeno sa Riblje čorbe dodatno tome
Nadosnimavanje glasova i gitara a što se
Lako ustanoviti može usporedbom dotičnog
Sa mojim Ravno do dna gdje je osamsto ljudi duplo
Manje nego u Studentskom Centru Piko Stančić ktome

Autobiografija Džonija Štulića (2) 4


TA KMETOVI NAVEK VOLE NEKAJ DOMA PONIJETI

Drugom zgodom krajem osamdeset treće povedem ja
Lajnera prvi put sa sobom u inozemstvo da bi
Ploču snimili dođemo kod Cetinića i započnem
Sa Klinčekom i ritam mašinom stoga ode Lajner
Kad za dva sata zazvoni telefon iz policije
Uhvatili Lajnera kako u šopu knjigu krade
Cetinić ga izvuče a ja preko toga prijeđem


ZAŠTO SU MIKENJANI KORISTILI IJEKAVICU

Zamislite lijeno popodne na rivi pod zidom
Od klesanog kamena svakih pol sata mine koji
Umirovljenik s rukama na leđima a dolje
S remorkera udarac čekića zvekne odjekne
Zamirući u ljeskanju mora fjakaste bonace
Pedeset metara poviše na izlazu za cestu
Velikim slovima AZRA piše do odlaska dalje
Na svirku još ura vrimena imade ostala je
Džoja i boca nepopijenog gemišta od juče

To ljeto pred rat imadoh stvarno najbolje nastupe
Od četristo ljudi pa naviše bilo bi ih manje
Da nijesam otvarao gažu riječima dobro
Veče mi smo HARI MATA HARI i sviraćemo vam
Naše najveće uspjehe mislite da su kužili

A kad smo jednom zgodom stvarno kao Bitlsi divlje
U hotel uletili nekom ženskom praćeni jerbo
Zbilja smo ludo odsvirali pa smo pred njima je da
Bilo je i takvih morali giljati reče nama
Recepcionar znate kako se to radi vi olfa
Kao otključavate a zapravo zaključavate
I ne zaboravite vašeg portira i tu migne

A drugom zgodom došavši u Đakovo zabavljam ja
Namjernike čekajući momke koji se nekuda
Izgubiše kad eto njih sa cekerima a sve za
Njima leprša od perja ka za okupatorima
I u takvom raspoloženju prilegnemo na svirku


OKUPAJ ME I NA GRUDI PRIMI SVOJE PA ME SPALI

Huovci prvi na pozornicama lomiše gitare
Zatim Hendriks i Jardbrdsi ja petnaest godina
Potom a Riblja čorba dvadeset tri poslije mene


AL ŠTO BIH SE PONAVLJA MENI JE MRSKO IZNOVA

GOVORIT ONO ŠTO VEĆ RAZGOVJETNO KAZAH VALA

U redu zašto sam u živo puno bolji nego
Na snimkama zato što se oni koji nošahu
Daske za pozornicu zvahu scenski radnici ti
Koji duže studio snimatelji a ostali
Koji su bananu okusili sladokusci da
I ne spominjem ine koji auto vidješe
Pa da su automehaničari pomisliše
Ukratko lezilebovići se uzoholiše

To je upravo i prvi razlog zašto se zemlja
Raspala drugi je što je Tito predobar bio
A treći je strani čimbenik što se babi htilo
To joj se i snilo il već tome slično viđeno

Razlika između akustične i električne
Gitare je kao između malog i velikog
Nogometa pardon glasovira i orgulja u
Svakom slučaju glazbenike možemo staviti
U tri razreda kod gitare to su oni koji
Trzaju žice s više ili manje uspjeha
To je prvi razred oni koji sviraju blanju
To je drugi razred a oni pak koji sviraju
Muziku to je treći razred ono što podjelu
Uslovljava je odnos prema sredstvu znači prvi
I drugi razred pristupaju tamburi ka pukom
Oruđu dok je treći razred za oružje drži
I sukladno utoliko manje slobodu ćuti
Njime da se kurči iako bi i on da ruži

Ampak po Tinu Ujeviću proza je jebanje
A poezija drkanje pjesnika opet dvije
Vrste ima oni koji su svjesni sebe ali
Baš ništa im se pod milim bogom ne događa i
Oni koji takoreć nesvjesno prate zbivanja
Uostalom najbolji nogometni sudija je
Onaj koji se najmanje vidi na igralištu
To je primjereno i mnogom drugom stanovištu
Budući sam na Fazanima i Krivom srastanju
Premda to nije važno odsvirao bas gitaru
Koliko para toliko i muzike k vragu
Cetinić je tri pjesme odsvirao na Srastanju
Mislim bas gitaru ali to ne igra ulogu


ČA NAD STRAŠNIM NJEDRIMA UZVALJANOG MORA RIBE

HVATAJUĆI GUSTA KRILA U SLANOJ PJENI KVASI

Devedesetpete izdajem ja knjigu Božanska
Ilijada u Beogradu dođem u vrijeme
Kad se to il uvezivalo il umnožilo
A to je u nekom podrumu bilo gledam i sve
Ne vjerujem u knjigovežnici svojim očima
Kad me gazda pogleda i drekne šta čekaš tamo
Nosi to a ja iz okreta ka struna zapeta
Skočim kad on jekne ama ne ti okrenem se a
Iza mene stvarno neki koga nisam vidio
Tko ne bi guzicu samo da bude Homer dao

Četiri godine prije toga penjem se uz Baš
Čaršiju u Sarajevu za sutona a dugu
Kosu sam imao kad mi jedan iz mraka sjedeć
Pred vratima dobaci što ti je to odozada
A ja velim ono što mi fali sprijeda našto
On zarže od smijeha i kane i meni ba

Vlado Kalember je među prvima od sredine
Osamdesetih godina živio od plej beka
Po diskotekama te bi obično pred nastupe
Posjećivao mjesne radio postaje gdje bi
Redovno pustili Klinček stoji pod oblokom a
Onda rekli dragi slušaoci kao što već i
Sami pogađate Vlado Kalember to mi je on
Sâm kazao a ja uzeo zdravo za gotovo

Kako sam se samo razočarao kada mi je
Bora Čorba zaprisegnuo da najbolji stihek
Srpskog rokenrola naime rado ide Srbin
U vojnike nije njegov već da ga je od nekog
Drugog uzeo a tako mu je dobro stajao

Kao i primjedba Crnjanskog Krleži znači i
Tebe su kupili našto se Krle razbjesnio


KAD TREBAŠ NIGDJE NIKOG NEMA ČA TU NOVOG IMA

Čuvenost i smiješnih strana imade na primjer
Osamdeset i prve se govorilo da ako
Uzmeš praznu kutiju šibica na kojoj piše
Azra i baciš je na Terazije za ciglih
Petnaest minuta se zakrči sav promet zbilja
Devedesetpete kad god sam ulicom išao
Autobus bi se gradskog prevoza nakrivio
Prema onoj strani gdje bih se zatekao mislim
Dok bi na zeleno svjetlo čekao a jednom sam
U kolima sjedeći pored busa čekajući
Na crvenom ugledao o staklo priljubljene
Noseve kao krumpire bilo mi neugodno


DRIBLATI ZNAČI SLINAVITI EJ NE BUDI BALAV

Tek nogomet je najbliži šahu po tome što su
Beskonačne mogućnosti veličajnih poteza
Ja ću navesti dva koja samo jednom viđeh i
To oba iz šezdesetih na Svjetskom prvenstvu u
Čileu šezdesetdruge a gledao sam ga na
TV jedan tuče škaricama sa polovice
Igrališta ali iskosa bezmalo sa crte
Vratar krajnjim naporom bacivši se izbacuje
Loptu preko prečke drugi u Zagrebu moguće
Šezdesetosme u proljeće gostuje Partizan
Na Maksimiru e sad desni bek skoro iz svoga
Kuta na kraju igrališta izbija dugu baš
Napucanu žogu ravno po crti a Galić je
Centarfor u punom trku sa pola igrališta
Petom preko glave prebacuje i stiže tik na
Samoj ivici pokraj rubne zastavice i tu
Divno zavrne na šesterac a suigraču mu
Lopta kosu okrzne ne gremo na utakmice
Samo zbog pogodaka i pobjeda razumete

Uostalom par godina prije toga bio sam
Na Plinari starom Hajdukovom placu OFK
Beograd je gostovao pratio sam rođaka
Po nekom drugom poslu pa smo slučajno svratili
Zašto to kažem zato što sam jedini za goste
Među petnaest tisuća ljutih Dalmatinaca
Glasno navijao rođak se usrao i sveđ me
Kišobranom ubadao da umuknem ništa mi
Nije bilo prođoh lišo nisam môra popio

Opet nogomet se premda lov i rat oličava
U jednom od života razlikuje grubostima
Naime i prljavštinom ništa se ne postiže

A Binić pak dvije hiljadite izjavi da bi
Stojković mogao u reprezentaciju i s
Jednom nogom igrati sušta istina pošto ni
S dvije to zasigurno bolje uspio ne bi

Branimir Štulić
2004.

(Kraj)

Autobiografija Džonija Štulića (2) 5

Autobiografija Džonija Štulića (2) 6
ilustracije: Aleksandar Zograf

Iz istog broja

Petnica

Korelacija svetova

Slobodan Bubnjević

Fenomeni - pet vekova Mona Lize

Čemu se smeje Đokonda

Vladimir Gvozden

Srpski put, drugi pokušaj

Težim putem

Bojan Pantić

Svi brojevi Vremena na jednom mestu!>

Pogledajte arhivu