VREME BR 279. 24. FEBRUAR 1995.
Polemike: Crna pedagogija
Ovi salonski ultraši i naci-manekeni dali su svoj "patriotski" prilog mobilizaciji naciona i medijskoj ratnoj halabuci
Goca Tržan, domaća pop diva, objašnjava u beogradskom dnevniku „Kurir“ značaj veze između televizije i izdavačke kuće, odnos prema TV Pinku i interesovanje za TV Palmu: „Koliko ja znam, DMD (Gocin izdavač, prim.prir.) je kupio televiziju i sada se samo čekaju papiri da se sve to pokrene. Uz dužno poštovanje vlasnika TV Pinka i njihove gledanosti, tražim da i oni poštuju mene. Ne sećam se kada sam poslednji put emitovana na Pinku, ali lično smatram da mi i ne treba neka spektakularna reklama kod njih. Pored uložaka, kafe i deterdženta, ja bih im zaista bila višak. Generalno, zgadila mi se monopolistička politika svih televizija. Od svih TV kanala najinteresantnija mi je Palma. Oni su ponovo postali apsolutni hit. Kada sam žešće neraspoložena, prebacim na Palmu i sita se ismejem.“
Kristijan Golubović,
govori još jednom o sebi u ispovesti koju objavljuje beogradski dnevnik „Kurir“: „Do sada sam prošetao život između raja i pakla i to više stotina puta… Rođen sam sa supertalentima. Posebno mi je istaknut onaj za snalaženje svuda i na svakom mestu, pa čak i tamo gde normalnom čoveku vrlo brzo propadnu telo i um…Vrlo brzo sam postao ne kriminalac, već antiheroj ulice… Adrenalina sam imao toliko da bih zaludeo sav bes zveri na planeti. Nažalost, gde je lepo tu je i ružno, tako da sam pored sve lepote i uživanja i te kako osetio i ukus bola, patnje tuge i nepravde. Baš ta nepravda i tuđa zloba zapravo su bile jedina kočnica mom životnom gasu.“
Željko Joksimović zvani Žeks,
pop zvezda na vrhuncu popularnosti, prešao je iz City rekordsa u rivalsku kuću – BK saund. Pevač hita Telo vreteno objašnjava svoj potez za beogradski magazin „Arena“: „Moj prelazak u drugu izdavačku kuću sasvim je normalna stvar u poslovnom svetu! Kao što je Bekam prešao iz Mančestera u Real, tako sam i ja prešao u BK saund!“
Borislav Pelević, narodni poslanik i predsednik SSJ-a,
kako prenosi beogradski magazin „Arena“, ovako je savetovao svoju kumu i bivšu pritvorenicu Svetlanu Ražnatović zvanu Ceca: „Savetujem joj da se ne bavi politikom jer je to nešto prljavo. Naravno, to je njen lični izbor, ali mislim da je moja kuma potpuno apolitična i da to nju ne interesuje.“
Potpredsednica srpskog parlamenta Gordana Čomić objašnjava šta su afere i zašto su one u stvari dokaz da se zemlja menja i napreduje, a sve u intervjuu beogradskom magazinu „Arena“: „Afere su neminovne u procesu promena. Biće ih još. To je dokaz da je upravljanje državnim poslovima postalo javno. Toga nije bilo do dvehiljadite godine. U medijima nije bilo mnogo reči o organizovanim kriminalnim grupama. Gde mafija vlada tu javnost ćuti!“ I još, o poslednjoj aferi Janjušević-Kolesar: „Poslednja afera nije pokrenuta zbog činjenica, budući da one nisu dokazane.“ Ima još, na pitanje novinarke da li su javnosti dostupni podaci o imovini funkcionera Čomićeva odgovara precizno: „Dostupni su.“ A onda novinarka pita da li ona može da ih dobije, a Goca odgovara još preciznije: „Imovinske karte nigde nisu dostupne novinarima. Iz razloga elementarne sigurnosti.“ Biće dovoljno.
Ovde prenosimo izvode iz intervjua koji je za srpske novine „Ogledalo nedelje“ dao poznati srpski književnik koji živi i radi u francuskoj Milovan Danojlić.
O Srbiji danas: „Pre će biti da je Srbija težak ranjenik. Ranjenik ili bolesnik, to izlazi na isto.“
Šta se to dogdilo: „Naišle su sedam gladnih godina, kobno razdoblje u kojem se zla jedno za drugim ređaju i tu bi se teško snašlo i pametno rukovodstvo, a kamoli ono školovano u Titovoj školi.“
Ko je to izazvao: „Nepoznavanje i nipodaštavanje prošlosti sa kojim su se Jenkiji umešali u balkanska posla dalo je ovu zločinačku zbrku, koju osećamo svuda oko sebe.“
Posledice: „Poništeni su nam rezultati svih napora iz četiri prethodna rata, koje je ta ista međunarodna zajednica priznavala kao pravedne i legitimne.“
O mentalitetu: „Uvek sam bio za razumevanje drugih i drugačijih. Rekao bih da je većina Srba, u normalnim prilikama, takva. Mi imamo nekih drugih mana, ali da smo netolerantni, to nismo.“
O prošli danima rata: „Trebalo se boriti protiv izbijanja rata i ja sam koliko sam mogao do 1993. godine delovao u tom pravcu i u svojim napisima i kao član-osnivač Demokratske stranke. Kad je krv potekla, reči su postale nemoćne…Po kojoj to perverznoj logici bi trebalo da mi krivci iz neprijateljskog tabora budu bliži od krivaca s kojima sam u krvnom srodstvu?“
U intervjuu srpskim novinama „Ogledalo nedelje“ profesor filozofskog fakultetaMirko Zurovac objašnjava sličnosti između „dosovske vlasti i boljševizma“: „Naravno da ima veoma uočljivih elemenata, ali ih ipak ne treba poistovećivati jer su ovi daleko opasniji zato što samo sprovode naloge svojih nalogodavaca i uopšte ne polažu račune svojoj savesti…DOS je jedna formula koja je do detalja komponovana u antisrpskim centrima. Zna se kako je nastao, ko ga je komponovao, s kojim ciljem, kako je došao na vlast. Bilo bi dobro da što pre odu s vlasti ti katastrofalni ljudi koji su toliko unazadili ovu zemlju, a naš narod bi morao izoštriti čulo da ih lako i na vreme prepozna, kako mu se više nikada ne bi dogodilo da ih sam izabere kao svoju zlu sudbinu.“
Dalibor Adonov Gru, pevač,
o količini novca koju je zaradio pevanjem:
„Kamo sreće da konačno profunkcioniše zakon o autorskim pravima. Nekada su pevači i kompozitori na osnovu autorskih prava zidali kuće. Ja sam skoro za blizu deset godina bavljenja muzikom od SOKOJ-a dobio 100 evra!? Prevedeno, za deset godina mog muzičkog rada kupio sam jednu duksericu!“ („U fokusu“)
Ado Gegaj, pevač i večiti boem, o ženama:
„Često mi je krivo što nisam u situaciji da se u isto vreme pojavim u naručju dve lepotice. Taman jednu pogledam, telefon zvoni. Koliko sam puta ostao kratkih rukava, ni sam ne znam. Trenutno imam po dve devojke u svakom gradu. Svaka misli da je jedina. Što je najbitnije od svega, sa lakoćom uspevam da ih ubedim u to da su nezamenljive. Šta ću, nisam kriv što sam švaler. Ja barem priznajem za razliku od nekih kolega. Jedina pevačica sa kojom bih samo kafu mogao da popijem jeste Leontina. Prilično je uštogljena, tako odevena podseća me na babu, a ja nisam babo…Kad bih mogao, potpuno bih uništio muški rod, želim da sve žene budu samo moje.“
Na pitanje novinara da li se čuje sa Milankom Vajadić, koja mu je navodno ukrala pesmu, Ado Gegej kaže: „A, da, to je ona zgodna riba. Ma, nisam ljut na nju. Razmišljao sam da je pozovem na večeru ali, kako sam nedavno saznao, ugojila se kao mečka. Treba to nahraniti, a da ne pričam o onome šta posle večere sledi.“ („U fokusu“)
Dragan Brajović Braja, kompozitor i tekstopisac, o ovogodišnjim letnjim muzičkim festivalima:
„Festivali su nameštani i uvek će se nameštati, ali ne mogu sebi da objasnim toliku količinu alavosti i klanja volova za kilo mesa i to od strane mojih najdražih kolega. Najsporniji su jedan preprodavac i jedan pisac. Oni su birali pesme, bili su u umetničkom savetu i na kraju i žirirali i birali pobednika. Drugo, neka mi neko objasni fenomen – kako je moguće da pesma koja je pre osam godina snimljena ipak učestvuje na festivalu. Ako Budva ostane sa istim propozicijama ja ću se sledeće godine prijaviti sa pesmom Smoke On The Wather, pa da vidim da li neću pobediti na tom festivalu. Ili ću možda sačekati da vidim koja će pesma pobediti na San Remu, pa ću nju da prijavim.“ („Svet“)
Željko Šašić, pevač, na pitanje da li veruje u Boga odgovara:
„Da, verujem u Boga. Nisam nešto preterano religiozan, ali volim da čujem crkvena zvona, ona nekako svima nama dođu kao opomena. Mislim da se negde treba suočiti sa samim sobom, a da je crkva pravo mesto za to suočavanje.“ („U fokusu“)
Sanja Đorđević, estradna umetnica, na konstataciju da se dobro snalazi na nastupima, pa čak i da se ne libi da kaže: „Narode, ako mi se vide gaćice, vi mi recite!“ odgovara:
„To je tačno, ali to je i normalno. Najvažnije je da me ljudi dožive kao nekog sebi bliskog. Za one koji su odvojili pare za kartu ja sam pevač-zabavljač. Najvažnije je snaći se na sceni i uspeti da tih nekoliko sati raste tenzija. Treba izgarati kao Bešlić, Brena, Sinan Sakić.“ („U fokusu“)
Margit Savović, predsednik Partije uspešnih žena, u kolumni koju piše za list „U fokusu“ kaže:
„Ameri nas i ovog puta spasili. I opet i opet. Spasili su naše poljoprivredne penzionere. Zahvaljujući njihovoj sojinoj sačmi sada su dobili svi po hiljadarku, a i država je dobro prošla. Sada im umesto 24 duguje samo 16 penzija. Čudi me što je zahvaljivanje bilo samo verbalno. Gde je bio nadležan da odmah potpiše i onaj papir. Onaj s kojim će moći da nam prodaju i genetski modifikovanu soju, a da ih ne izručimo zbog genocida. Nek idu s mirom. Ionako već merkaju sledeće žrtve, hvala Bogu daleko od nas.“
Ovi salonski ultraši i naci-manekeni dali su svoj "patriotski" prilog mobilizaciji naciona i medijskoj ratnoj halabuci
Patrijarh Irinej, uručujući Velimiru Iliću Orden Svetog Stefana Prvovenčanog ("Blic")
Saopštenje SPO, "povodom državnih počasti uz koje je sahranjena udovica Josipa Broza Tita", u kome se traži od države da se oduži i supruzi Draže Mihajlovića ("Večernje novosti")
Aleksandar Vučić, lider SNS-a ("Alo")
Zorana Mihajlović, potpredsednica SNS-a ("Kurir")
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve