Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Vladimir Kecmanović: Feliks
Via print, Beograd 2007.
Svojevremeno nam je, čuli ste valjda za to, obećano da će „u komunizmu svi živeti u Beogradu“. Komunizam je propao taman kad je bio pred ostvarenjem, ali želja je ostala, štaviše, čini se kao da je u (neo)kapitalizmu stvar prestiža živeti u centru Beograda; po predgrađima se tiskaju gubitnici osim, dakako, onih izuzetnih predgrađa koja su namenjena Pobedničkoj Kasti… Kako god, ako posedujete stan u tom tako žuđenom „centru Beograda“, pred vama se otvaraju beskrajne kreativno-špekulativne mogućnosti… Eto, recimo, gos’n Simeon Rakić, jedan baš fini i uglađeni gospodin sa pomalo nekonvencionalnim izvorima prihoda, našao je načina kako da se izdržava od svog stana u okolini Zelenog Venca. Možda da ga iznajmljuje? Ma nee, nemojte kako potcenjivati inteligenciju gos’n Rakića…
Roman Feliks Vladimira Kecmanovića (1972) naprasno se našao u žiži pažnje nakon ulaska u uži izbor za NIN-ovu nagradu; Kecmanović nije debitant (to se i „vidi“), niti se može reći da ga je kritika ranije ignorisala, no nekako je ipak osta(ja)o u zapećku. Posle Feliksa to sigurno neće biti tako, mada će njegovo „realno“ mesto u savremenoj srpskoj prozi i dalje ostati pomalo zagonentno. Ono što je nedvojbeno jeste Kecmanovićev pripovedački dar, koji je u ovom romanu, pri tome, ispoljio na prilično originalan način, ispisujući jednu „minimalističku“ tekstualnu tvorevinu, koja svakom mogućem prozaističkom „baroku“ pretpostavlja svedenu strukturu u osnovi bližu dramskom negoli proznom iskazu. Otuda utisak „sceničnosti“ a osobito „filmičnosti“ Feliksa: sav u „dramskoj radnji“ i dijalozima, u kratkim, neretko „krnjim“ rečenicama bez eksplicitne „stilske lepote“, Feliks kao da „skriva“ svog naratora, sve dok nam se u drugom delu knjige on sam ne predstavi, kada će se ispostaviti da on nije nimalo nevažan i nedužan u celoj stvari…
A na tome se mestu valja za kratko vratiti našem g’dinu Simeonu Rakiću. Vremešni će prevarant jedne večeri dobiti krajnje neočekivanu kućnu posetu, i taj će događaj stubokom promeniti njegov život, ali ništa manje i život posetioca. Otkrivši da je tokom svog nesmirenog života „posejao“ i ono čega nije bio svestan, Simeon će svoje životno finale orkestrirati zapravo u posve drugačijem tonu od onoga u kojem je proživeo svoj život, kroz koji je prošao „sam kao ćuk“, utoliko samlji ukoliko je više grabio i hrlio među Druge, uzimajući što više i dajući što manje, ne zadržavajući se nigde… A onaj ko je došao k njemu s namerom da „naplati račune“ ustanoviće da ta knjiga računa i nije baš tako jednostavna i jednoznačna kakvom mu se činila dok je Simeon bio tek nemila apstrakcija, tek nepoznati Negativac.
Prvi deo knjige, u kojem pratimo Simeonova vrdalamisanja – naslov je knjige neskrivena posveta Manovom varalici Feliksu Krulu – dinamičan je i suzdržano duhovit, pravi page–turner gotovo trilerskog saspensa, mada se u njemu zapravo ne događa ništa uistinu „uzbudljivo“ i vratolomno, a drugi se približava „molskom“ štihu, kao svojevrsno propitivanje odnosa slobode i dužnosti, samoće i zajedništva (toliko vam, jelte, mogu reći…). Nije nezanimljiv način na koji se Kecmanović poigrao identitetom pripovedača (sa barem „duplim dnom“ što, gle, pomalo podseća na Velikićev postupak u Ruskom prozoru). U celini, Feliks je osebujno delce, i nije loše što je na njega skrenuta pažnja, mada je to učinjeno na račun nekih drugih romana, koji to možda i više zaslužuju, ali koji će do nje ionako doći zahvaljujući imenima svojih autora. Dakle, što bi se reklo: pata karta.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve