Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Mariza, 06. jun 2005, Centar "Sava"/Beograd
Svežu, dakle mahom mladu i, hm, neiskvarenu beogradsku publiku očito sve više zanima i fado, pa je plativši ulaznice po 800, odnosno 1000 dinara, popunila nešto više od pola velike sale Centra „Sava“. Madredeuš, Misia i Sezaria Evora koji pevaju i ovde – doduše, pre zahvaljujući Brazilcima – na sve popularnijem portugalskom, već su nas navikli na gotovo pozorišni ugođaj sa sedećim sviračima, teatar-svetlom, ništa-scenografijom i škrtom konferansom. Kao i njene lisabonske koleginice, elegantna u dugim zanimljivim haljinama, Mariza je, međutim, prijatno iznenadila, jer je bila pokretljiva i brbljiva a da to nikako nije ugrozilo ponekad preuveličanu ozbiljnost fada.
Uostalom, koliko god je proglašavali postmodernom fado divom, Mariza ispod neobične (kratke izbeljene) frizure ima sasvim tradicionalno, a lepo, portugeš-lice kroz koje sija i crna žica Mozambik-porekla, što se čuje i u opojnom kontra-altu zadivljujuće gipkosti. No, komplimenti da je „naslednica neprikosnovene Amalije Rodrigeš“ nisu tek bižuterija, iako je Mariza izraziti produžetak folklornog nasleđa i u unapređenju savremenog fada je u svojim ranim tridesetim već znatno odmakla.
Koncert u Beogradu započela je trilingom numera s albuma Transparente, snimljenog u Riju, da bi se posle krasne, zanesene Montras s Cavaleiro Monge, vratila na drugi album, takođe odličan Fado Curvo (2003, World Connection/Virgin). Osnovna pratnja su tri akustične gitare: bas, španska/klasična i, naravno, kruškolika portugalska, koja zahvaljujući delikatnoj građi (od skupocenog drveta sa tri kontinenta) i neobičnom štimovanju svojih 12 žica (sa srebrnastim iglama/štapićima umesto čivija, nalik paunovom repu) sadrži zvuke laute/lutnje, buzukija, mandoline, tamburice, balalajke, tresa… pa i metalizirane boje bendža, dobroa, steel-gitare. Taj trio imaće i instrumentalnu tačku (guitarrada), sledi biografska Transparente pa razigran Fado Curvo. U postavi su povremeno i diskretni perkusionista-suprug, koji dozira ritmove iz bivših kolonija, i violončelista; zapravo je čelo svojim zvukom i melodijskim linijama pravi partner njenom pevanju.
Svedočimo da fado biva i veseo, poletan, razdragan, kao i nerazdvojan od pristupa Pevam pesnike – od F. Sora do Aleksandre O’Nil; na stihove potonjeg „mladca“, baladu Ha palavras que nos beijam komponovao je poznati gitarista Mario Pačeko. Meu Fado Meu jedna je od tih skladnih postmodernih tačaka koje obeležavaju novi CD – govoreći o pevanju, pevaju o fadu samom i bar kod Marize to nije jalovo kao inače kod tih posnih modernista; naprotiv. Mariza tvrdi da… „razume sebe kroz fado“… A tek kad „uđete“ u razbijanje stereotipa Recusa i glasu posvećenu Fado Tordo! Da, može biti post & moderno kao npr. Šinejd O’Konor svojevremeno, i to je sjajno.
Otud Mariza hoda stazama slave u Severnoj Americi, i po džez festivalima i WOMAD-u, i kod Džulsa Holanda, i u duetu A Thousand Years sa Stingom na prošlogodišnjem olimpijskom albumu, i kao jedan od ambasadora rada i duha H. K. Andersena s kojim deli melanholiju… S BBC-jevom nagradom za World Music i DVD izdanjem Live In London, podsetimo samo da se već njen prvi album zove Fado em mim (Fado u meni; 2001, World Connection) a to poistovećivanje, predavanje otelotvorenju i te kako ima osnova.
Uprkos veoma toplom prijemu, zvezda večeri kraj programa od svega sat vremena (!) obeležila je neizbežnim povratkom Amaliji: fado u najužem i najtvrđem smislu reči. Primavera spada u sudbinske, tragične ljubavne pesme (eng. torch songs, pesme-baklje) i prema njoj je ovo naše muljavo proleće detinja igrica. Tamo gde se bluz i opera sreću, dramatičnim pauzama i vokalnim egzibicijama dostojnim dive „iznudila“ je bis, i to duži.
S dobrim engleskim, kao duhovita učiteljica, rešila je da masu Balkanaca uvede u svoje pevanje i to na grlenom portišu, pa iako nam baš nije išlo ni uz njeno brzo preuzimanje dobacivanog srpskog, nagrađena je ovacijama. Dotle je već iz zaborava izvukla postavku mikrofon = nužno zlo pa je za drugi bis gitariste skupila oko iste stolice – batalili su i ono malo amplifikacije – da komorno izvedu Casa Portuguesa, jednu od najstarijih i najpoznatijih fado numera. Glas služi pesmi, ne njoj samoj i Mariza je to izvela kao u Murariji, svom kraju na padinama Lisabona. Ako ne znate kako dobar pevač snažnog grla može da ovlada salom, ni da je u SC-u takva akustika, onda bi vas iznenadile nove, još veće ovacije: retko viđeno u Beogradu, uprkos fajront-efektima organizatora!
Kakav anplagd, kakva organska muzika… ko je izašao vraća se, bisevi su potrajali do pola sata! Tango, flamenko, rebetika, štagod da se umešalo u fado, sve je poplavljeno oduševljenjem a ni Mariza nije baš uzdržana. Kao i mnogi njeni ispisnici koji su fadu dorasli u decenijama posle Salazara/portugalskog fašizma, na memorijalnom koncertu 1999. i odličnom albumu A Tribute To Amalia Rodrigues (2004, World Connection) izvodeći uglavnom pesme za koje je sama Amalija pisala stihove pred kraj svoje karijere (1986) i do smrti, i Mariza afirmiše te manje poznate numere. Posle dužeg monologa, sam kraj je univerzalna O Gente da minha terra.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve