Šta se o Srbiji govori u filmovima koji će uskoro biti prikazani
Svako umetničko delo na nekakav način referiše na društvenu zbilju i dinamiku. Pogledajmo šta o životu u Srbiji danas govore filmovi koji će u skorijoj budućnosti stići pred gledateljstvo.
Otac
Nominalno gledano, melodrama o krahu jedne ljubavi i dugovečne veze, film Ajvar, prvi dugometražni igrani film u režiji Ane Marije Rossi, donosi i važnu podtemu talasa iseljavanja iz Srbije u neke spokojnije/uređenije/dosadnije/sterilnije delove sveta, ali istovremeno u tematski fundus savremenog srpskog filma uvodi i motiv ostarelih i osamljenih roditelja u kovitlacu koji proističe iz tih i takvih odluka i stanja. Srdan Golubović u novom filmu, Otac (sa Goranom Bogdanom u naslovnoj i ključnoj ulozi), reklo bi se, cilja u samu sredu priča o užasima ekonomskih i socijalnih nepravdi, okrutnom raslojavanju, egzistencijalnom očaju i krajnjem siromaštvu ne samo kao igri sudbine nego i teško premostivim identitetskim odrednicama i okovima. Za polje društveno angažovanijeg filma opredelio se i Stefan Arsenijević čiji se novi film Strahinja, između ostalog, bavi i pokušajima nekih od imigranata koji prolaze kroz Srbiju na putu ka varljivom srećnom ishodištu da se egzistencijalno ukorene ovde, među nama.
Mrak
Kada je reč o filmovima čije je snimanje upravo u toku (osim Južnog vetra 2), gledaoci mogu da računaju i na razumno skori susret sa novim filmovima Dušana Milića i Olega Novkovića. Milić, autor filmova Jagoda u supermarketu, Guča i Travelator, koji su svi do jednog na ovaj ili onaj način polemisali sa nekim od aspekata života u Srbiji, odlučio se za Mrak, žanrovski koncipiran, trilerski prikaz užasa života (odnosno nazoviživota) izolovane srpske porodice u nimalo prijateljskom okruženju na Kosovu i Metohiji. Valja naglasiti da ovaj film nastaje kao koprodukcija Srbije, Danske, Bugarske, Italije i Grčke, a da je jedan od koproducenata danska kuća Rocket Nation glasovitog Nikolasa Vindinga Refna, što će sve gotovo izvesno pomoći proboju ovog filma na neke udaljenije adrese. Oleg Novković, u čijoj filmografiji su filmovi Kaži zašto me ostavi, Sutra ujutro, Beli beli svet…, u slučaju novog filma, Živ čovek, opredelio se, kako navode iz producentsko-autorskog tima, za melanholičnu komediju u kojoj se između ostalog traga i za odgovorima na pitanja kao što su „šta je sloboda i kada je čovek živ?“.
Na uzorku recentnih filmova koji su već viđeni u bioskopima, nema ni naznaka ulepšavanja stvarnosti, kao ni relativizacija, mućenja ionako mutne vode ili, daleko bilo, apologije za ono što i one koji ovde ne valjaju. I na planu nedvosmisleno fiktivnog, recentni srpski filmovi barem na planu ideja i refleksija zadržavaju čvrstu vezu sa stvarnosnom dimenzijom, što, naravno, može biti i posledica same prirode i nasleđa srpskog filma i kinematografije, a može biti da se tu prevashodno radi o intelektualnom poštenju kao nužnom sastojku svakog konsekventnog filmskog ostvarenja, na ovaj ili onaj način uspelog. To je izrazito važno imajući u vidu prijemčivost filma, kao i činjenicu da ume da se desi da mnogi steknu utisak o prohujalom vremenu pod uticajem doživljenog i opaženog u popularnoj kulturi, a ponajpre kroz film ili televizijske serije (na primer, u tom smislu jedna od snažnijih i prvih asocijacija na ogromne klasne razlike i suštinsko odsustvo ličnih sloboda sredinom prošlog veka su filmovi ovdašnjeg crnog talasa, dok, s druge strane, sud o lahorastom, bezbrižnom, ako ne i beslovesnom joi de vivre SFRJ ere u naknadnom impresionističkom iščitavanju izvorište ima i u filmskim serijalima kao što su Lude godine i Žikina dinastija).
Po toj osnovi, savremenom srpskom filmu se slabo šta ima zameriti – i svi prikazani filmovi, od Ederlezi rajzing… do Šavova, i oni koji će tokom ovog leta to postati, zbilja koriste filmski medij kako bi progovorili i na univerzalne teme, čija se univerzalnost, pak najbolje očitava i najupečatljivije potvrđuje upravo kroz jasnu vezu sa našom zbiljom, ovde i sada, pa bilo to i makar samo na idejnom ili asocijativnom planu. Svi pomenuti filmovi, stoga, izrazito su podatni za analizu i u tom pravcu, što već sada daje povoda da će u vidu fiktivne vremenske kapsule u nekoj doglednoj ili daljoj budućnosti dovoljno rečito govoriti i o doživljaju filma u Srbiji u ovom trenutku i o našim životima i onima što ih je opterećivalo i činilo upravo ovakvima, uz podsećanje da dobar film katkad sa sobom nosi i onu snevanu transformativnu moć koja nam pomaže da život snažnije i celovitije doživimo.
Zato, kada utihnu esnafske, suparničke ili „samo“ gledalačke strasti, stiče se utisak da se (makar po ovom pitanju sameravano) srpski film i dalje kreće dobrim putem, ili da je istina negde dovoljno blizu tako umirujućeg i laskavog suda. S druge strane, u slučaju zbilje nam, ovakve kakva jeste i za čiju promenu se iznova i iznova mora boriti, ni montažerska i ina filmska vizuelna i opsenarska akrobatika nije svemoćna.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi takođe živimo u neherojskom dobu i vrlo dobro znamo da je herojski čin stvar lične odluke i da će pojedinac platiti punu cenu svog nepristajanja. Zato je baš danas pravo vreme da se igra drama o Siranu de Beržeraku – drama o herojskoj individualnoj pobuni u neherojskom vremenu i ceni takve pobune koju plaća pojedinac. Osim toga, u ovo vreme kada uglavnom gledamo predstave sa nekoliko glumaca i skromnim dekorom, Sirano je veliki pozorišni izazov, veliki u svakom smislu te reči
Endru Hejg je ostao imun na tako jake izazove i već spremna zicer-rešenja, jer manipulacije ovde ima taman onoliko koliko to zakoni pripovedanja iziskuju. Tretman kvir identiteta je primer poštenog i odmerenog pristupa, dostojanstvenog i u pravcu procenitelja i u pravcu procenjenog
Nije sasvim jasno koja je funkcija umetnosti, samim tim i opere u zaraćenom, zagađenom i zavađenom svetu danas. Da li je umetnost zabava, ritual, aktivizam, obrazovna ustanova? Šta je dobijeno time što se o suđenju naftnoj kompaniji peva?
Upravo je zatvoren Stari grad u Užicu zbog gradnje suvenirnice, jednog od projekata koji će biti realizovani i Užicu tokom godine u kojoj ima titulu prestonice kulture Srbije, a koja je počela sumnjom u zakonitosti javnih nabavki
Dvogodišnja Danka Ilić nestala je pre tri dana. Kolege i kvazi-kolege, sklonite se i umuknite. Bar jednom uradite ispravnu stvar. Već ste jednom dozvolili sebi da vas policija goni kao stado da bi mogli iz OŠ “Vladislav Ribnikar” da iznesu ubijenu decu. Šta je vama
Doktor Branimir Nestorović predstavio je još bolji i noviji pokret „Mi snaga naroda“ i opet će na izborima glumiti opoziciju. I opet će odneti neke glasove
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.