"Drugima je pripao novac, a meni slava", osmehnuo se autor čuvene fotografije Če Gevare. "To je dobra podela", dodao je tokom našeg susreta u Havani
PORED SVOJE ČUVENE FOTOGRAFIJE: Alberto Korda
Bio sam u Havani sa prijateljima iz Beograda decembra 1998. godine. Upoznali smo, između ostalih, i jednu Kubanku, Elenu, koja nam je bila neka vrsta vodiča i koja je dogovarala sastanke sa ljudima koje smo želeli da upoznamo. Tako je došla i do telefona Alberta Korde, poznatog kubanskog fotografa, pozvala ga i zakazala nam susret. Korda je rekao da bi nas rado primio.
Posetili smo ga već sutradan po pozivu. Stanovao je u prizemlju jedne višespratnice u Miramareu, lepom delu Havane. Poneli smo mu flašu ruma na poklon. Njegov stan je bio mali i skroman, a čuvena fotografija Če Gevare (zastakljena i u običnom crnom ramu) bila je okačena na prozoru. Bilo je i drugih, raznih manjih fotografija, uglavnom crno-belih. Gospodin Korda je strpljivo odgovarao na naša pitanja i pričao o sudbini možda najčuvenije fotografije na svetu. Zanimalo nas je kako je snimak nastao. Korda se osmehnuo i rekao: „Slučajno. Bilo je to 1960. godine. Stajao sam u gomili ispod tribine na kojoj su bili kubanski revolucionari prilikom sahrane 136 ljudi koji su poginuli u eksploziji broda. U jednom trenutku Če se nagnuo nad ogradom tribine. Tada sam ga fotografisao. I to samo jednom. On se posle povukao iza ograde i više ga nisam video.“
Zanimljiva je i sudbina fotografije. Kubanski list „Revolusion“ nije smatrao da snimak treba objaviti, i sve do 1967. fotografija je bila nepoznata. Te godine Korda je jednom italijanskom posetiocu dao kopiju fotografije. Kada je Če Gevara neposredno posle toga ubijen u Boliviji, fotografija je, za Kordu nepoznatim putevima, dospela u evropske i svetske medije i uskoro postala simbol buntovnika, revolucionara i uopšte mladih širom sveta. Korišćena je u razne svrhe: reprodukovana je na milionima postera, majica i sličnih stvari. Korda nam je rekao da on nikada nije dobio autorski honorar za fotografiju. Jedno vreme je pokušavao da uz pomoć raznih advokata ostvari svoja prava, ali nije uspeo. „Drugima je pripao novac, a meni slava“, osmehnuo se. „To je dobra podela“, dodao je. Korda je u svojoj zemlji kasnije dobio status zaslužnog umetnika i nastavio da se na Kubi bavi fotografijom. Upitao sam ga da li bih mogao da napravim nekoliko snimaka Čeove fotografije. Nije imao ništa protiv. Čak je ustao i stao pored nje. Napravio sam dva snimka.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bijonse nas na albumu “Cowboy Carter” vodi kroz kompleksnu istoriju odnosa crne i bele Amerike, dajući nam do znanja kako su mnoge naoko tradicionalno “bele” stvari imale zapravo svoje tamnopute pionire, heroje i publiku. Ovo je velika ploča, bez ikakve sumnje
Svečano otvaranje Bijenala je u subotu, Srpskog štanda je sutra, a izložba „Exposition Coloniale“ Aleksandra Denića kojom se predstavljamo na ovoj najstarijoj svetskoj izložbi umetnosti, već je na listi izložbi koje se moraju videti
Komisija za nabavku muzejskih predmeta Narodnog muzeja procenila je da Venecija ne bi sistemski upotpunila stalnu postavku ove ustanove. Prema dostupnim informacijama, ova slike Nadežde Petrović je procenjena na oko 150.000 evra
“Vođen polaznom tačkom da pisac treba pričati ono što poznaje, krenuo sam od porodične odluke da srušimo kuću u Trebinju koja je nekada bila dom i na tom mjestu sagradimo novi objekat. To je bila srž priče na samom početku, ali sam brzo shvatio da je potrebno opisati i objasniti čega je bila srž, kakvog života, grada, vremena, i naročito šta se desilo, mislim prije svega na rat. I ovo ovdje sada nabrojano tek sada mogu tako racionalno poredati i imenovati, dok je u samom procesu pisanja knjige više bilo stvar osjećaja na koji sam se naslanjao”
U žiži su otpušteni, odbačeni, izigrani i na sam rub egzistencije ali i zdravog razuma proterani radnici u privatizaciji i sumnjivom požaru uništene fabrike u neimenovanom srpskom gradiću, radnici koji se u svom (nekim čudom još uvek borbenom) očaju čak okreću i onostranom u pokušaju da ponovo stignu do tačke kakvog-takvog temelja za najbazičnije preživljavanje
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!