Pre trideset godina, dvadeset devetog septembra 1973. godine, u Beču je umro Vistan Hju Odn, jedan od najvažnijih pesnika koji su pisali na engleskom jeziku, i – kako kaže Josif Brodski – najveći um XX veka. U izdanju niške "Prosvete" i prevodu Davida Albaharija nedavno se pojavila njegova "Nenapisana pesma"
Upitajte bilo koju obrazovaniju osobu ko je najveći svjetski pjesnik dvadesetog vijeka i u ogromnoj većini slučajeva dobićete odgovor: T.S. Eliot. Njegova Pustazemlja u svim je mogućim milenijskim anketama stavljena rame uz rame sa Joyceovim Uliksom i Beckettovim Godotom kao najvažniji književni artefakt svog žanra u prohujalom stoljeću. Znameniti prvi stih ove pjesme poručuje Apriljenajokrutnijimjesec. I zbilja, u nekom balkanskom kontekstu dvadeseti vijek bio je pun krvavih aprila, makar je ovdje teško pronaći ijedan mjesec koji nije krvav. Danas, međutim, u globalnim okvirima, jedan mjesec kao da ima simboličnu licencu na okrutnost. I to nije april, već septembar. A pjesnik koji isto tako ima pravo na titulu najvećeg u proteklom vijeku, pjesnik čija čuvena pjesma u naslovu ima septembarski datum, pjesnik koji je i umro u septembru prije tačno trideset godina, zove se Auden, Wystan Hugh Auden.
Kao urednik slavne izdavačke kuće Faber & Faber T.S. Eliot je odbio objaviti prvu Audenovu zbirku pjesama. Isti taj Eliot će, međutim, objaviti u svom časopisu Criterion Audenovu kratku stihovanu dramu PaidonBothSides, koja se danas objavljuje na početku njegovih sabranih djela. Tridesetih godina prošlog vijeka Auden paralelno stiče slavu kao pjesnik i kao ljevičarski intelektualac. Svima je valjda poznata priča o njegovom braku sa Erikom Mann, kćerkom Thomasa Manna, a da bi ova tako došla do britanskog pasoša. Svi znaju i za Audenovu (ne)uobičajenu seksualnu orijentaciju makar preko one zlobne Barnesove fraze o tome kako klapa „Auden-Spender-Isherwood propovijeda socijalizam kao indirektan način da izbori reformu zakona o homoseksualnosti“. Poznat je i njegov odlazak u Španiju za vrijeme građanskog rata (tu je pjesma Spain1937), te njegovo napuštanje Engleske i selidba u Ameriku uoči Drugog svjetskog rata.
Vijest o invaziji Njemačke na Poljsku, odnosno o početku Drugog svjetskog rata, Audena je zatekla u New Yorku, na Manhattanu. Invazija i rat počeli su prvog septembra 1939. godine, a slavna Audenova pjesma zove se, naravno, September1, 1939. Apsolutno maestralno predavanje koje je Josif Brodski održao o ovoj pjesmi studentima Columbia Univerziteta uvršteno je u njegovu knjigu eseja LessThanOne (u izdanju Dečjih novina iz 1989. knjiga je na prijedlog samog Brodskog dobila naziv Udovoljitisenci, upravo po eseju posvećenom Audenu). Devedeset i devet stihova ove pjesme Brodski secira do najsitnijih detalja i ne skriva ushićenje pjesnikom koji je volio – da upotrijebim riječi samog Brodskog – prevoditi metafizičke istine u običan zdrav razum.
Stihovi o tome kako i đaci znaju da oni kojima se zlo čini zlom uzvraćaju (Iandthepublicknow/ whatallschoolchildrenlearn,/ Thosetowhomevilisdone/ Doevilinreturn) aktuelni su podjednako bili i onda kao što to jesu i danas, no neke od slika što su onomad bile tek opis mjesta s kojeg se pjesnik obraća publici danas kao da su znakovitije nego u vrijeme u kojem je pjesma nastala. Septembarski datum plus Manhattan plus mirissmrti – sve više podsjeća na rušenje dviju kula WTC-a negoli na Drugi svjetski rat. Dovoljno je poduplati jedinicu da prvi septembar postane jedanaesti. A kad iz četvrte strofe zavape slijepi neboderi čini nam se opet da je pjesma nastala u naše vrijeme.
Posljednji stih pretposlednje strofe je ono famozno Moramosevoljetiiliumrijeti. Strogi i precizni Auden je, kažu, nakon što je pjesma objavljena prezreo ovaj stih. Rekao je kako je to prokleta laž jer ionako moramo umrijeti. Zato je u narednom izdanju ili postalo i: Moramosevoljetiiumrijeti, no to ionako nije imalo previše smisla, bila je to – kaže Brodski – „banalnost s nekom zavaravajućom atmosferom dubine“. Zbog nezadovoljstva ovim stihom Auden je pjesmu posve izbacio iz svojih sabranih djela i praktički zabranio njezino objavljivanje za njegovog života. Ni danas je nema u njegovim sabranim djelima (CollectedPoems), makar ju je Edward Mendelson uvrstio u neke izbore iz Audenove poezije. U Istorijisvijetau101/2poglavlja Julian Barnes nas podsjeća kako je zbog ovog stiha E.M. Foster rekao kako mu Auden može narediti da ga slijedi, a sam Barnes kaže kako sigurno nije prokletalaž reći da oni koji najdublje zadovoljstvo ne crpe iz ljubavi žive prazne živote.
Nakon Drugog svjetskog rata Auden uglavnom živi na relaciji Amerika–Austrija. U tom periodu nastaju neke od njegovih najboljih pjesama poput PadaRima (1947), Ahilejevogštita (1952) ili nekoliko ciklusa perfektnih kratkih pjesama. I dalje je, kao i gotovo cijelog života, radio kao profesor, a studenti ga pamte kao predavača neiscrpne energije i neizrecivo strasnog pušača. Bio je i gorljiv čitalac poezije te prevodilac (prevodio je, među ostalim, i Nikolu Šopa), a Brodskog je u egzilu nakratko i udomio. Neizmjerno poštovanje i ljubav Brodskog prema Audenu jedan je od najljepših odnosa pjesnika prema pjesniku u dvadesetom vijeku. „Čitanje Audena jedan je od rijetkih načina (ako ne i jedini) da se čovjek osjeća pristojnim“, kaže Brodski i prisjeća se kako ga je posljednji put vidio dva-tri mjeseca pred Audenovu smrt. Bili su na večeri kod Spendera u Londonu, a Audenu je stolica bila preniska, pa mu je domaćica podmetnula dva toma Oxfordskog rječnika, a Brodski je pomislio kako je Auden jedini čovjek koji te tomove ima pravo koristiti za sjedenje.
Auden, starimajstor, umro je u Beču 29.9.1973. od srčanog udara, nakon što je okončao nastup s čitanjem poezije. Danas, kad čitamo njegove pjesme, sjećamo se prvog stiha MuseedesBeauxArts. Auden kaže: Uvezipatnjenikadnisugriješili/ Starimajstori…
Audenove pjesme – kao i Keatsove kojeg Borges prozva nesklonimgriješenju – zvuče nepogrešivo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bijonse nas na albumu “Cowboy Carter” vodi kroz kompleksnu istoriju odnosa crne i bele Amerike, dajući nam do znanja kako su mnoge naoko tradicionalno “bele” stvari imale zapravo svoje tamnopute pionire, heroje i publiku. Ovo je velika ploča, bez ikakve sumnje
Svečano otvaranje Bijenala je u subotu, Srpskog štanda je sutra, a izložba „Exposition Coloniale“ Aleksandra Denića kojom se predstavljamo na ovoj najstarijoj svetskoj izložbi umetnosti, već je na listi izložbi koje se moraju videti
Komisija za nabavku muzejskih predmeta Narodnog muzeja procenila je da Venecija ne bi sistemski upotpunila stalnu postavku ove ustanove. Prema dostupnim informacijama, ova slike Nadežde Petrović je procenjena na oko 150.000 evra
“Vođen polaznom tačkom da pisac treba pričati ono što poznaje, krenuo sam od porodične odluke da srušimo kuću u Trebinju koja je nekada bila dom i na tom mjestu sagradimo novi objekat. To je bila srž priče na samom početku, ali sam brzo shvatio da je potrebno opisati i objasniti čega je bila srž, kakvog života, grada, vremena, i naročito šta se desilo, mislim prije svega na rat. I ovo ovdje sada nabrojano tek sada mogu tako racionalno poredati i imenovati, dok je u samom procesu pisanja knjige više bilo stvar osjećaja na koji sam se naslanjao”
U žiži su otpušteni, odbačeni, izigrani i na sam rub egzistencije ali i zdravog razuma proterani radnici u privatizaciji i sumnjivom požaru uništene fabrike u neimenovanom srpskom gradiću, radnici koji se u svom (nekim čudom još uvek borbenom) očaju čak okreću i onostranom u pokušaju da ponovo stignu do tačke kakvog-takvog temelja za najbazičnije preživljavanje
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!