img
Beograd, 11°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište – Upotreba čoveka

Partitura razaranja i stvaranja

05. februar 2020, 20:54 Nataša Gvozdenović
fotografije: denis ruvić
Copied

Svaki put kada se menjaju društvena uređenja, prolaze tragična ratna i poratna vremena, ruše se vrednosti i grade nove, traži se jasna odluka, preživeti ili ne. Grad je ovde kontekst i nemi svedok, aktivni činilac koji istovremeno i trpi promenu i menja se, sam ističući svu tragediju glavnog lika

Inicijalni producent predstave Upotreba čoveka je Novi Tvrđava teatar, u koprodukciji su i Novosadsko pozorište, JU Budva grad teatar i East West centar u Sarajevu. Predstavu je režirao Boris Liješević po dramatizaciji romana Aleksandra Tišme koju su uradili Liješević i Fedor Šili. Predstava je imala zatvorene pretpremijere u East West centru u Sarajevu i u Novosadskom pozorištu u Novom Sadu. Premijera predstave biće odigrana ovog jula na festivalu Novi tvrđava teatar.

Postoje situacije kada je neophodno poništiti sopstvenu prošlost kako bi se moglo početi iznova.

Predstava počinje tako što glumci praktično iz gledališta ulaze na scenu.

Slika ruže zadenute u sivi zid. Prsa Vere Kroner na kojima je ispisano da je kurva. Scena paljenja Gospođičine beležnice…

Sa predstave Upotreba čoveka nosim asocijaciju na Brehtove Bubnjeve u noći. Bolna pripovest, prikaz nutrine traume, koji se odvija predstavom, a koja pre samog svršetka donosi oslobođenje. Predstava nas nosi kroz scene, a ako govorimo o smeštanju naše junakinje Vere Kroner u Kuću radosti (Haus der Freude), kako su nacisti nazivali javne kuće unutar logora), setimo se Jehiela de Nura, njegove „Kuće lutaka“ u kojoj nas opominje da ne zaboravimo da su u njima bili ljudi, žene, persone, i okrutnom sudbinom vremena u kojem su se našle i neverovatnom brutalnošću pretvorene u lutke seks mašine i vlasništvo Trećeg rajha. Seks koji je prikazan plesom, trasira pasaže od obezličenja koje razara identitet persone kroz žigosanje, kroz užas opredmećenja seksualne upotrebe, do oslobađanja kroz smrt. Reditelj jasno razaznaje istovetnost matrica plesa zavođenja i plesa smrti, Erosa i Tanatosa u zagrljaju, objedinjenih biologijom života i ništavnosti smrti. Fizičko oslobođenje, kroz scenu smrti vojnika i svu jadnost logorskog života u fizičkom bitisanju ali i psihološkom ropstvu.

Vera Kroner, po povratku u Novi Sad, žudi za povratkom u logor. (Motiv u kojem junak provodi život u logoru pojavljuje se i u Elijahovoj stolici, jer Rihard Rihter zapravo živi čitav život u vrsti unutrašnjeg logora.) Vreme poratno, žudno oproštaja i razumevanja onoga što nam se dogodilo, žudno pravde, slika Veru Kroner kao žrtvu i pravednika. Identitet lica naizgled bez žiga, a zapravo

sa duboko utisnutim žigom, sve vreme traži pomirenje i završava u poništenju sopstvene prošlosti, sudaru dva izraza istog lica, mučenice i pravednice. Predstava zatvara večni krug: zločina, obezličenja i oslobađanja od iracionalne krivice od istog i putuje kroz vreme do nas.

Šta odlučuje nečiju sudbinu? Koliko se sudbina može menjati? Koje je vreme potrebno da bi snaga bila tačno koncentrisana i dobro usmerena kako bi do promene došlo? Šta nas spasava, a šta guši? Kako doći do instinkta kada je zatomljen? I na kraju se gotovo jasno vide naši junaci na novom početku, sa prošlošću koja je toliko teška da je morala biti stornirana. Ukoliko je vrsta elan vitala ono što je učinilo da Vera Kroner preživi, nemamo odgovor na pitanje kako se dešava momenat preokreta, označen paljenjem beležnice.

Dramatizacija romana koju su uradili Boris Liješević i Fedor Šili prati tok romana Aleksandra Tišme, a osim toga vrlo pažljivo smenjuje forme unutar dramatizacije stvarajući pripovest koja je jasna, a opet ne i pojednostavljena i koja sadrži duge i lične pasaže, monološke, vrstu rukavaca koja scenskoj naraciji daje tačan ritam.

Jasnoća dramatizacije nas spontano vodi kroz vremena u kojima se dešava naša priča, priča o porodici Kroner, o traumi, logorima i Novom Sadu koji je ovde ravnopravan junak. Dramatizacija nas lako vodi kroz različite vremensko-društvene okvire i pokazuje refleksiju odnosa ljudi i vremena i društvenih uređenja kroz koja prolaze. Tišmino uverenje da ne možemo birati okolnosti ali da je umnogome važno kako se postavljamo spram njih, pruža razumevanje likova Vere i Sretena.

Vera Kroner na kraju prvog čina govori da je pobedila. Kasnije, po povratku u Novi Sad, kada je budu pitali kako je izašla živa iz logora, reći će: Bila je potrebna volja. Odluka spram okolnosti izraz je jasnog mentalnog stava. Svaki put kada se menjaju društvena uređenja, prolaze tragična ratna i poratna vremena, ruše vrednosti i grade nove, traži se jasna odluka, preživeti ili ne. Grad je ovde kontekst i nemi svedok, aktivni činilac koji istovremeno i trpi promenu i menja se sam ističući svu tragediju glavnog lika, tiho tutnjeći, poput Dunava.

Dance macabre zajednički je motiv koji Liješević koristi u Upotrebi čoveka kao i u Lorencaču. Istovetne matrice smrti i seksa, života u stvaranju u prepletu sa smrću i destrukcijom čine početak i kraj kružnice ovozemaljskog ega. Dance macabre u očima našeg reditelja je partitura razaranja i stvaranja.

Kraj predstave, naši junaci Vera i Sredoje pale Gospođičinu beležnicu. Paljenjem beležnice nas reditelj, kroz likove svojih junaka, upućuje na novi put u novi život. Poništavajući prošlost spaljivanjem „pisanog svedoka prošlosti“ zatvara večni krug poput Feniksa. Kao i u Lorencaču i u Upotrebi čoveka Liješević režira stereoskopski, stereoskopijom doživljaja omogućava gledaocu potpuno poistovećenje sa tragedijom lika, zatvarajući paradoksima kapije besmisla prošlosti i buđenja nade u novi život.

Scenografski element je specifičan po samom početku predstave. Predstava počinje tako što glumci praktično iz publike ulaze na scenu obučeni gotovo jednako u pantalone i majice, staju u red pred zidom i dugo gledaju u publiku. Kako su obučeni, vi praktično ne razaznajete ko je ko. Svi smo jednaki. Tek nakon tog dugog pogleda oni pred nama oblače kostime i priča počinje da se otvara.

Liješevićev princip rada sa glumcima koji se zasniva na improvizacijama i stvaranju ličnih glumčevih asocijacija na osnovu kojih se dalje radi, kod glumaca stvara duboko razumevanje teksta i sopstvenog mesta u predstavi. Elorova donosi Veru Kroner čisto, blisko, lišenu histerije i patosa, donosi je kao devojku i kasnije ženu pogođenu stradanjem, a opet kao nekog ko sve vreme žudi za bliskošću, istovremeno je odbijajući.

Emina Elor kao Vera Kroner pomogla mi je da bolje shvatim Kronerovu. Prosto sam tek tada videla stvari koje sam potpuno drugačije doživela čitajući. U tom smislu je pozorišna predstava u odnosu na roman poseban instrument koji je sopstvenom snagom kadar da u gledaocu probudi nove slojeve značenja.

Draginja Voganjac koja igra više uloga: Gospođicu, Komšinicu, Gizelu komandantkinju Kuće radosti, Službenicu, Personalku, Medicinsku sestru… iz uloge u ulogu ide vešto, odlučno, tačno, sa lakoćom iskusnog plesača. Jednako Dušan Vukašinović, Jugoslav Krajnov, Aljoša Điđić, Ognjen Petković i Ognjen Nikola Radulović igraju autentično, celovito u jasnom međusobnom posredništvu.

Muziku je obradio kompozitor Stefan Ćirić po izboru reditelja, numera koja je matrica predstave jeste Paloma iz filma Juarez, koju Tišma i pominje u romanu. Nije čudno – Paloma (na španskom Golubica) sjajno je izabrana kao simbol duše koja je zahvaćena Dance macabreom: traje tačno određeni broj taktova, u određenom ritmu u određenom ključu. Muzika Stefana Ćirića je, kako sam kaže, inspirisana melodijama valcera i tanga koje prožimaju ceo komad kroz igru i kroz tekst.

Kostim Marine Sremac spretno i suptilno prati tok dramatizacije i karaktere likova, on nam daje jasan uvid u promene kojima naši junaci svedoče, upotpunjuje doživljaj, jer u isto vreme meša vremena, a opet je i savremen u onim komadima koji su jednostavni i elegantni, prosto – sasvim prirodno kostim pristaje predstavi.

Scenografija Željka Piškorića, taj dugački sivi zid, markira ono što je rana unutar priče, markira plošnost ljudskih sudbina i fino je kada se ruža udene u memljivi zid jer ako dovoljno dugo gledate, možete videti vatre koje gore u daljini.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

22.novembar 2026. S. Ć.

Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili da prime nagrade Narodnog pozorišta

Glumci Narodnog pozorišta Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili su da prime godišnje nagrade Narodnog pozorišta zato što je Uprava "pogazila kriterijume za dodeljivanje nagrade glumcima"

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

Kamerna scena „Studio“: Predstave za mlade, mladih autora

„Studio Centar“ otvara Kamernu scenu. Na repertoaru su predstave za mlade, mladih autora. A toga u Beogradu nema

Kultura

21.novembar 2026. Sonja Ćirić

Ašhen Ataljanc: Zašto me UBUS nije predložilo za nacionalnu penziju

Ministarstvo kulture je prošle godine odbilo balerinu Ašhen Ataljanc za nacionalnu penziju, a ove godine je Udruženje baletskih umetnika Srbije nije ni kandidovalo

Otvaranje Festivala autorskog filma

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Konačno festival koji je napunio salu

Pred krcatom salom i sa Kanskim pobednikom, počeo je Festival autorskog filma - onako kako nisu počinjali prethodni ovogodišnji festivali u prestonici

Kultura

20.novembar 2026. Sonja Ćirić

Beogradska filharmonija mora da otkaže koncert Lang Langa

Koncert velikog pijaniste Lang Langa sa Beogradskom filharmonijom 13. decembra je otkazan, zato što se Ekspo povukao iz pregovora o generalnom pokroviteljstvu. Da li je moralo tako da se desi

Komentar
Lidija Vukićević polivena jogurtom ispred Skupštine Srbije

Komentar

Uloga jogurta u konstituisanju Skupštine Srbije

Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?

Ivan Milenković
Vučić, Jovanov

Pregled nedelje

Skupštinski krindž Aleksandra Vučića

Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure