Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
"Ako je u sali savršena tišina i ja uspem da čujem tu tišinu, publika ne diše, ljudi su zaboravili na sebe – znam da je koncert uspeo", kaže u razgovoru za "Vreme" jedna od najvećih pijanistkinja današnjice, koju ćemo moći i da čujemo na upravo započetom Bemusu
Elizabet Leonskaja već godinama važi za jednu od najvećih pijanista našeg vremena. Rođena u Tbilisiju, na nagovor majke u šestoj godini počinje da uči klavir. Prvi javni nastup imala je u 13. godini, za njim slede mnogobrojni koncerti, nagrade na međunarodnim takmičenjima u Bukureštu, Parizu, Briselu. Na studije u Moskvu, u klasu Jakoba Milssteina, odlazi 1964. godine. Upoznaje Svjatoslava Rihtera i taj susret označava prekretnicu u njenom daljem umetničkom razvoju, a sa njim će otada svirati brojne koncerte. Karijeru na Zapadu počinje 1979. godine nastupom na salcburškom festivalu. Od tada redovno gostuje u svim svetskim muzičkim metropolama sa resitalima ili kao solista vodećih evropskih i američkih orkestara. Čest je partner kamernih sastava – Borodin kvarteta, Gvarneri kvarteta, Alban Berg kvarteta, Hajnriha Šifa, Viktora Tretjakova… Elizabet Leonskaja između ostalog je osvojila i Grand Prix du Disque, Prix Caecilia, Diapason d’Or. U nedelju 5. oktobra nastupiće na 35. Beogradskim muzičkim svečanostima.
Razgovor sa Leonskajom vodimo u njenom stanu u Beču koji je od 1978. njeno stalno boravište. Prostor u kome se oseća energija i senzibilitet umetnika, radna soba u kojoj stoje dva klavira postavljena u nizu, pregršt knjiga i nota, u drugom delu prijatan kutak za odmor, na kuhinjskom zidu crtež i par stihova zahvalnog gosta Josifa Brodskog, u hodniku neraspakovan kofer… Tek pristigla sa koncerta u Moskvi, sutradan putuje dalje, uz za nju tipičnu dozu humora, započinje priču o svojim čestim putovanjima: „Ja rado putujem. Neko ko to ne voli, živeo bi užasan život. Jedino duša ne putuje sa mnom i potrebno mi je uvek par dana odmora između – da duša nađe sebe. Sva ta putovanja s kraja na kraj sveta iziskuju neverovatnu disciplinu i, naravno, fizičku kondiciju. Najužasnije su, zapravo, hotelske sobe – njih najčešće ne zapamtim. U hotelima, zbilja, samo prespavam, izlazim na ulicu, osluškujem grad, ljude, tako skupljam energiju za predstojeći koncert. Ima gradova koje već na početku osetim bliskim, gradova koji pulsiraju, poseduju neku pozitivnu energiju, gradova u koje se rado vraćam.“
Na pitanje da li se seća svog boravka u Beogradu, odgovara: „Beograda se sećam u sekvencama, pamtim veliku, modernu dvoranu u kojoj sam svirala Četvrti Betovenov koncert i prelepe zgrade s početka prošlog veka. Iz tog vremena pamtim jugoslovenske studente u Moskvi, izgledali su moderno za naše uslove. Sećam se da su većinom imali lepe cipele!“
Iz tog perioda su i sećanja na dolazak u Beč, na neodsvirani koncert s Rihterom u moskovskom Puškinovom muzeju, sećanja na strahove i dileme dolaska u nepoznato, na jedinu koncertnu haljinu koju je ponela sa sobom i na rešenost da u Beču ostane i uspe. „Program koncerta s Rihterom već je bio odštampan, datum je ostao otvoren. On je inače imao običaj da kaže: ‘Mogli bismo da sviramo prekosutra, zašto baš sutra ?!’ Ja sam u međuvremenu dobila dugo očekivanu dozvolu da putujem, organizatorima koncerta u Beču javila sam da ipak dolazim. Na aerodromu me je sačekao intendant orkestra, kofer sam ostavila u službi za jevrejske emigrante i stigla pravo na probu orkestra. Dirigovao je Đuzepe Sinopoli. I tada započinje moj drugi zivot. U Moskvu sam se vratila 14 godina kasnije da bih s Rihterom ponovo svirala Šuman andante s varijacijama.“
Svjatoslav Rihter zauzima posebno mesto u sećanjima Lize Leonskaje. Od njega je, kaže, mnogo naučila, a najpre da živi život u službi muzike. „Muzika je moj životni put od koga nikada nisam odustajala. Nije uvek lako i jednostavno. Ne pravim razliku između muškarca i žene umetnika. Ja sam uvek svirala velike ‘muške komade’. Jedino repertoar biram ženski – oslanjajući se na intuiciju. Inače mislim da je intuicija u umetnosti važna i da su tu žene u prednosti.“
O izboru programa za beogradski koncert kaže: „Program je virtuozan, možeš polomiti prste, ali je isto tako veoma romantičan, pun maštovitosti. U Šubertovoj Vanderer fantaziji je mnogo spektara, melanholije i zdrave energije u isto vreme. Šumanova sonata je posvećena Klari Vik, vrvi od emocija, mašte…“ O publici koja posvećeno dolazi na njene koncerte Liza Leonskaja kaže:“ Ako je u sali savršena tišina i ja uspem da čujem tu tišinu, publika ne diše, ljudi su zaboravili na sebe – znam da je koncert uspeo. Ovonedeljni koncert u Moskvi koji sam svirala sa Pletnjovim je jedno takvo iskustvo. Potpuna harmonija orkestra, soliste i dirigenta. Rado se sećam koncerata sa dirigentima Kurtom Sanderlingom, balansa koji je uspevao da postigne, prelaza iz fraze u frazu, Lajpciškog Gevandhausorkestra i Kurta Mazura, orkestra sa velikom tradicijom i posebnom kulturom zvuka. Ta harmonija važi, naravno, i za kamerno muziciranje – orkestar u malom …“
Na svom bogatom umetničkom putu Elizabet Leonskaja sreće velike umetnike i sarađuje sa njima. Kalendar sa koncertnim terminima je pun. Dušu pokušava da nađe u pauzama između koncerata, putujući lokalnim vozom do svoje dače u okolini Beča gde kao Šubertov skitnica šeta po okolnim brdima i skuplja energiju za nove nastupe. I u dači ima tri klavira.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve