Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Ašil Mbembe, Politike neprijateljstva, Fakultet za medije i komunikacije, Beograd 2019, prevod Slavica Miletić
Aktuelne vesti o širenju virusa korona i panike usled koje ljudi prazne rafove supermarketa, isprepletene s poslednjim izveštajima o hiljadama sirijskih izbeglica stešnjenih između turske i grčke granice (i vojski te dve zemlje), izvrsno su precizan mizanscen za osvrt na poslednju knjigu Ašila Mbembea, kamerunskog teoretičara postkolonijalizma. Jer ono o čemu Politike neprijateljstva govore moglo bi se sažeti na sledeće: opsesivni fantazam o zaustavljanju prodiranja preteće drugosti i propratno odumiranje zajedničkog – one vizije sveta u kojoj bi pretnja globalne epidemije ili usud izbeglištva predstavljali teret koji delimo i unutar kojeg svoje strahove ne pretpostavljamo patnji drugih.
Politike neprijateljstva su svojevrstan nastavak Mbembeove studije Nekropolitike u kojoj se suverenost definiše kao moć određivanja ko može da živi, a ko mora da umre. Savremeni suveren ne raspolaže samo pravom da uvede vanredno stanje i suspenduje pravni poredak (potencijalno zauvek, dokle god se ne iskoreni teror), on postaje pravi gospodar života i smrti, gospodar uslova u kojima se može živeti (životom poput našeg, u civilizaciji i liberalnoj demokratiji) i prostora u kojima se nekažnjeno gase životi (u izbegličkim logorima, okupiranim teritorijama ili zonama za napade dronova). Knjiga je, takođe, omaž velikom misliocu „radikalne dekolonizacije“ (teritorija i umova) Francu Fanonu, u čijoj je senci – kako Mbembe sa zahvalnošću priznaje – nastala ova studija o savremenim procesima kolonijalizacije, rasijalizacije neprijatelja i totalizacije rata, što, istovremeno, znači da neprijatelj mora biti eliminisan, ali i neprekidno prisutan, jer bez njegovog pretećeg prisustva obesmišljava se najsnažniji afekat koji drži na okupu savremenu političku zajednicu: strah od toga da nam se identitet nepovratno menja i rastače, te da gubimo čistotu svoje kulture.
Ova uzbudljiva knjiga više nalikuje pedantnoj svesci punoj skica i aforizama, nego zaokruženoj studiji. Daleko od toga da to umanjuje njenu vrednost; naprotiv, otkriva strast s kojom je pisana, a njena neujednačena struktura savršen je odraz haotične i fragmentarne prirode modernog sveta koji opisuje. Ta modernost, po Mbembeu, započinje ustoličenjem liberalne demokratije i njene verne senke, robovlasništva i kolonijalnog nasilja. Taj procep unutar samog projekta demokratske države – mogućnost naporednog opstajanja poretka jednakosti i poretka radikalnog isključenja – obeležio je dalji razvoj „zapada“, pri čemu su prve tehnike disciplinovanja i potčinjavanja, u kolonijama i na plantažama, bile samo pokazne vežbe za kasnije sofisticiranije sisteme klasifikacije i kontrole populacije, kao što su koncentracioni logori ili okupirane teritorije. Možda je istina da je imenovanje i distanciranje od Drugog upisano još u prapočetke ljudske političke istorije. Ali je van svake sumnje iskustvo kolonijalnog zaposedanja sveta radikalizovalo strah od drugačijeg – od neprijateljske prirode, životinja i mikroba, osvetoljubivih domorodaca – i utisnulo imperativ za razdvajanjem, za ograđivanjem svih prostora života i tako do krajnjih granica normalizovalo logiku odvajanja nas od njih. A ta logika je danas u srcu nove kolonizacije, globalizacije ratom i kapitalom koja ujedinjuje svet u bojno polje i tržište, ali ga istovremeno preseca sve dubljim provalijama, počivajući na onome što Mbembe naziva poredak bez želje. Reč je o sistematskom kidanju veza usled metastaziranog straha od poništenja i gubitka identiteta, zbog kojeg se podižu zidovi i ograde, grade logori, ali i vode ratovi, kako bi se potvrdile nove mantre: mi jesmo ostrva za sebe. Paradoksalno, koliko god nam ovo ubrzano vreme visokih tehnoloških inovacija i otkrića potvrđivalo da živimo u složeno isprepletenom ekosistemu, gde smo svi deo jednog, gde nema preciznih razlika između životinja i ljudi, između digitalnih informacija i analognih veza, tim su jači narcistički fantazmi i politički narativi o nepomirljivosti kulturnih razlika. Taj san o svetu ljudi bez veza, san o aparthejdu, pogonsko je gorivo moderne politike neprijateljstva, što znači da on nikada ne sme biti dosanjan. A figura stranca lako će poprimati različita obličja, kako to već biva u snu, od Jevrejina do Arapina, izbeglice, ili siromašnih ljudi koji „hrle“ na naše granice. Kako u takvim okolnostima razvijati jednu misao i politiku o zajedničkom, kako izgraditi „autentični odnos s Drugim“?
Za Mbembea odgovor leži u kretanju, u pokretljivosti misli i osećaja koji su privrženi mestima i ljudima. Kretanje je sloboda – vrlo nejednako raspodeljena u današnjem čovečanstvu – a sloboda je mogućnost presecanja veze sa slučajnošću rođenja na određenom mestu. „Prihvatiti status prolaznika, to je možda krajnji uslov naše ljudskosti.“ Kretanje kao večito preobražavanje u dodiru s drugim. Tako se, potvrđuje Mbembe Fanonove misli, postaje čovek u svetu. Potrebna nam je nova etika, etika prolaznika, koja nalaže da sa svakim mestom izgrađujemo istovremeni odnos solidarnosti i distance, iskustvo prisustva i odsustva, ali nikad osećaj ravnodušnosti.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve