"Najvažniji je pojedinac i njegova lična poruka. Sve ostalo je politička manipulacija izgrađena od oholosti, sebičnosti i potčinjavanja"
Na umetničkoj sceni Saša Stojanović (1968) prisutan je od 1996. godine, kao slikar i autor serije performansa, među kojima su „Joj brodići – rekla je dada“, izveden na ulicama Prištine 1996, „Poslednji pokušaj lečenja zemlje“ (Priština, 1998), „SFRJ“ (Novi Sad, 1998), „Umazane ruke brzo se peru“ (Beograd, 1998), izveden pred ulazom u SANU, „Ovo nisu igračke“ (Vranje, 2001), „Srce“ (Beograd, 2002) „Hleb“ (Beograd, 2004) i „Marijan Beneš“ (Beograd, 2005). Kritičari su njegovo slikarstvo opisali kao neobičnu kombinaciju kleovskog, heringovskog i naivističkog postupka u slikanju, uz infantilizam i humornost, optimizam i setu. Za sebe kaže da je „promoter individualne kulture. Insistira na likovnom izrazu koji afirmiše zapostavljene vrednosti – ljubav, radost i narativnu toplinu. Svoju poetiku zasniva na povratku čistoti početka. Njegovi radovi predstavljaju estetski predlog za suštinskim opredeljenjem između duhovnog i materijalnog, predlog za afirmacijom ljudske komunikacije, kao i umetnosti bez alata, koja nastaje iz tela, osećanja, mišljenja i volje.“ Svoj slikarski opus predstavio je na upravo završenoj izložbi u Galeriji ULUS pod nazivom „Raspored stvarnosti“.
SAŠASTOJANOVIĆ: Moje slikarstvo zasnovano je na prvim koracima čovečanstva i povratku čistoti početka. Od dece učim da je sve jednostavno. Čini mi se da slike i nisu moje delo, već da sam ja deo jednog slikarstva opšteg stanja kosmosa. Umetnost dolazi iz dubine, a prema svim svojim slikama osećam se kao sluga. Ljubav je značajna ali ne kao romantičarsko-utopijski zanos, već kao civilizacijski čin. Povratak čistoti početka je, u stvari, povratak deci.
Političari su po ko zna koji put ostavili mladima teret prošlosti umesto da sami preuzmu odgovornost za svoje učešće u istoriji. Ono što je strašno jeste to što njih ni sadašnjost ne zanima. Devedesetih je bilo i bolje i gore od ovoga danas. Bilo je potpuno drugačije. Nisam želeo da budem zombirani svedok jednog vremena i da u militarizovanom periodu devedesetih reagujem agresivno. Trudio sam se da podsetim na zaboravljene vrednosti izvan svakog ideološkog i politikantskog konteksta.
Danas je drugačiji raspored stvarnosti. Jednostavnost kao koncept sociološkog reagovanja, kojim se sada bavim, predstavlja bunt protiv tehnološko alijenirane epohe. Sramno je da intelektualci, političari i instant bogataši zajedno umnožavaju i neguju kapital i profit. Religiozni ljudi zaboravili su boga. Nismo na nivou tragedije koja nam se dogodila. O socijalnoj solidarnosti niko ne govori. Usamljenom i uplašenom čoveku ponuđeno je sve osim mogućnosti izbora i o ovome se može govoriti kao o društvenom modelu šarenog fašizma. I kod nas, kao i u svetu, sva zajedništva nastaju iz straha a ne iz nade. Danas je tragedija stvarnosti veća od tragedije umetnosti i zato treba kroz jednostavnost i osvešćeni utopizam tragati za lepim trenucima.
O državi i svetu uopšte, uvek su više brinuli umetnici i sportisti nego političari koji su kontaminirali stvarnost i koji za malo novca i komfora prodaju svoj integritet. Ljudi kojima sam posvetio svoje radove veoma su kulturološki značajni ali, nažalost, nemaju dovoljno uvažavanja i pažnje koju zaslužuju. Puno prijatnosti i znanja dobio sam i od Bogdanke Poznanović i novosadske grupe Kod. Imam veliko poštovanje za stvaralaštvo iz tela i osećanja Božidara Mandića. Rokenrol je najznačajnija stvar koja se desila u XX veku i veoma je prisutan u mojim radovima. Na mojim slikama sviraju The Pentangle, The Incredible String Band, a dok radim performanse u glavi mi prave društvo Richard & Mimi Farina. Sve ovo pomoglo mi je da ostvarim kontinuitet dostojanstva etike i estetike. Zbog toga izražavam zahvalnost i poklonjenje svima njima.
Odgovornost pojedinca prema sebi, bližnjima ali i daljnjima. Nepripadanje mentalnim kolektivitetima spektakla i zabave koji potiskuju svaku potrebu za promenom. Najvažniji je pojedinac i njegova lična poruka. Sve ostalo je politička manipulacija izgrađena od oholosti, sebičnosti i potčinjavanja, koja predstavlja strukturu ekonomskog nasilništva potrošačkog društva.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bijonse nas na albumu “Cowboy Carter” vodi kroz kompleksnu istoriju odnosa crne i bele Amerike, dajući nam do znanja kako su mnoge naoko tradicionalno “bele” stvari imale zapravo svoje tamnopute pionire, heroje i publiku. Ovo je velika ploča, bez ikakve sumnje
Svečano otvaranje Bijenala je u subotu, Srpskog štanda je sutra, a izložba „Exposition Coloniale“ Aleksandra Denića kojom se predstavljamo na ovoj najstarijoj svetskoj izložbi umetnosti, već je na listi izložbi koje se moraju videti
Komisija za nabavku muzejskih predmeta Narodnog muzeja procenila je da Venecija ne bi sistemski upotpunila stalnu postavku ove ustanove. Prema dostupnim informacijama, ova slike Nadežde Petrović je procenjena na oko 150.000 evra
“Vođen polaznom tačkom da pisac treba pričati ono što poznaje, krenuo sam od porodične odluke da srušimo kuću u Trebinju koja je nekada bila dom i na tom mjestu sagradimo novi objekat. To je bila srž priče na samom početku, ali sam brzo shvatio da je potrebno opisati i objasniti čega je bila srž, kakvog života, grada, vremena, i naročito šta se desilo, mislim prije svega na rat. I ovo ovdje sada nabrojano tek sada mogu tako racionalno poredati i imenovati, dok je u samom procesu pisanja knjige više bilo stvar osjećaja na koji sam se naslanjao”
U žiži su otpušteni, odbačeni, izigrani i na sam rub egzistencije ali i zdravog razuma proterani radnici u privatizaciji i sumnjivom požaru uništene fabrike u neimenovanom srpskom gradiću, radnici koji se u svom (nekim čudom još uvek borbenom) očaju čak okreću i onostranom u pokušaju da ponovo stignu do tačke kakvog-takvog temelja za najbazičnije preživljavanje
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!