Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Vaya Con Dios, Kombank arena, 12. X 2013. Beograd
Po svetu su se mučili nabrajajući sve stilske i žanrovske odrednice koje idu uz Vaya Con Dios (dalje: VCD), uključujući i bar, lounge i slično, a nismo im javili da može i splav(arski). Vaistinu, mnogi ovde VCD doživljavaju kao ambijentalno-kafanski bend, još i više nego, na primer, Gipsy Kings, često i nesvesno kroz obrade uživo (cover bendovi). Ima i elitizma, koji svaku mešavinu (pastiš, melanž, kolaž…) s etno-sastojcima otpisuje u kič, ali obično ključnu razliku čini kvalitet interpretacije, ubedljivost. A toga nije nedostajalo otkad je Dani Klajn (Klein) 1986. s kontrabasistom i akustičnim gitaristom povela Gipsy-blues trio. Sa 17 je počela da nastupa, odrastajući uz plesni soul i ritam-i-bluz po klubovima rodnog Brisela, a s dvostruko više bila je spremna da odustane od karijere ako prvi singl VCD Just A Friend Of Mine (1987) ne uspe. Sreća se proširila toliko da smo i u prethodnoj Jugoslaviji licencno imali prva dva eklektična LP-izdanja VCD (Vaya Con Dios 1988, Night Owls 1990) koja su im postavila standarde – ‘3 hit-singla po albumu’, Danino (ko)autorstvo, prvenstveno stihova, i (ko)produkciju. Premijerno gostovanje VCD u beogradskom Sava centru došlo je prirodno ko šlag na tortu, pre svetske slave.
Ubrzo potom, muški su se neslavno razišli, a VCD (p)ostao one woman band i neometano nastavio uspon, s cenom da se Dani 1996. potpuno iscrpljena (do opadanja kose!) povuče i vrati tek 2004. godine, petim studijskim, slabije zapaženim albumom Promise. Od 2006. posećuje nas pravilnošću parnih godina (vidi „Vreme“ br. 829), zađe i van Beograda, a 2012. sačekala je da objavi autobiografiju, napuni 60 i krene na oproštajnu turneju, koja uz ex-YU obuhvata i Maroko, Liban, Ukrajinu, priBaltik, Poljsku, naše EUsede… Iako s vokalima uglavnom na (odličnom) engleskom, VCD su uvek bili i alternativa anglosaksonskoj dominaciji, i optimalni mix svega nedostajućeg na industrijski pop-diktiranim top-listama, a povrh toga i preteča unplugged-trenda. Elem, uz zavidnu nisku hitova ipak su izrasli u milionski-komercijalnu albumsku grupu, kao što se njihovom pevanju na drugim jezicima (romanske grupe) odazvala šira i šarenija publika, i kao što su iza tipičnog poletnog ritma VCD postali pretežno baladeri čak i u halama.
U tom znalački uravnoteženom rasponu kreće se i aktuelni program. Za One Silver Dollar slede Johnny i Heading For A Fall, da bi nakon svega pola sata glavni mikrofon preuzela prateća Marian (Marianne Aya Omac, upečatljiva kantautorka). I posle njene kratke tačke bilo je još deljenja glasovnih deonica i Daninih predaha – od povratka 2004. nastavlja uzdržano vokalno povlačenje, spretno ušuškano pratećim glasovima. Dva ženska i jedan muški radili su to i u beogradskoj Areni prošle subote, uz pouzdan mada ne preterano inventivan svirački sekstet (uklj. trubu i violinu). Vrhunac u baladi What’s A Woman? kao da još dublje urezuje trag razlaza s prvobitnim kontrabasistom Dirkom Šufsom (Dirk Schoufs, kratko posle toga smrtno predoziran, ne doživevši 30), a Just A Friend Of Mine uvodi u sedeći blok ‘starije Frajle’. Sledi Puerto Rico, zanimljiva ženska blues-varijacija Pack Your Memories, i ovde, gde tako često bolećivo pevaju o „prijateljicama noći“, neprimećena lekcija Don’t Cry For Louie, pa je Dani u staroj formi, glasom robustnim i seksi.
Smanjena dinamika dotle je ostavljala ‘plivajuće’, otvorene završetke numera s izlaznim solima električne gitare, ali su sa Lay Your Hands i Je l’aime, Je l’aime (u prevodu, Đelem đelem – podsećanje na njene ovdašnje kontakte, Oliveru Vučo/Katarinu, pa i Galiju) efektno napunili 85 minuta. Ohrabrujuća posećenost (do 10.000 ljudi, ulaznice 1.700-4.200, dosta stajaćeg prostora u parteru) opravdana je, dovoljno svinga i soula namirili su sladokusce, a na svom su bili i oni što svaku sinkopu smatraju džezom, i oni što jedva čekaju ‘aj’mosvišljap–šljap. Ovacije, bis, I Don’t Want To Know i naravno – Nah Neh Nah…
Vaya Con Dios, zbogom; funkcionalno, doviđenja. Gđa Klajn ne krije godine i bore, nadajmo se da osim s kontra-altom nema većih zdravstvenih problema. Podvukla je crtu pod turneje i VCD, ali željeni miran život ne isključuje šansone i ko zna šta još.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve