Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Nova verzija Glasove opere Satjagraha o nenasilnom otporu i Mahatmi Gandiju, za Ljubitelja muzike
Za „Vreme“ iz Holandije
Industrija koncerata klasične muzike podrazumeva norme ponašanja, odevanja, elitizam vezan za zvezde dirigente, zvezde soliste, nedodirljive dive, često frizirane mlade talente, koncertne pretplate, upliv kapitala VIP donora kojima se ukazuje naročita pažnja. Ponekad se čini da raznoliki spletovi interesa zasenjuju muziku, ali i „običnog“ slušaoca – Ljubitelja muzike.
Sa koncertima dizajniranim za skromnu, ali nadasve zainteresovanu publiku prvi put sam se sistematski susrela u Lisabonu početkom dvehiljaditih. Bez posebnog dres koda, suvišnih slojeva parfema i nadmenosti, „obična“ građanska ljubiteljska publika redovno se okuplja u pozamašnom broju na serijama izvrsnih besplatnih koncerata koje organizuje gradska skupština u brojnim lisabonskim palatama i ostalim prikladnim prostorima, ne propuštajući odlične kamerne koncerte na kojima sviraju vrsni profesionalni muzičari. Otkriće je bilo da klasične kamerne partiture drugačije zvuče u ovako ležernom i neopterećenom kontekstu. Zvuče intimno, nepretenciozno, često i uzvišeno, bez šljokica.
Ta prizemnost koja omogućava slušanje drugačijim ušima i gledanje drugačijim očima postala je trend u izvođačkim umetnostima, naročito plesu i teatru kroz česte „društvene“ predstave u kojima se u visoku umetnost uključuju amateri, deca, hendikepirane osobe, osobe trećeg doba, raznoliki ljubitelji. Kada se ti „drugi“ postave na scenu, dobija se efekat razotkrivanja posebnih značenja izvedbe klasičnog ili savremenog dela, te nova čitanja obično donose i nove vrednosti. Nedavna produkcija Glasove opere Satjagraha u pozorištu Korzo u Hagu podseća na pomenute lisabonske koncertne doživljaje.
Satjagraha je verovatno Glasova najpoznatija opera nakon legendarnog Ajnštajna na plaži rođenog iz saradnje sa Robertom Vilsonom. Satjagraha, čiji je naziv simbol za nenasilan otpor za koji se zalagao Mahatma Gandi, ima tri čina: Tolstoj, Tagor, Martin Luter King jr. U svakom se pojavljuju likovi koji su u različitim vezama sa Gandijem, te se obrađuju neki od najpoznatijih motiva Gandijevog aktivizma.
Originalna partitura napisana je za hor, soliste i veliki orkestar, ali za ovu priliku delo je aranžirano za znatno manji ansambl: klavir, gudače, šest pevača i hor (dirigent i aranžer Rik Shonbek). Smanjivanjem ansambla opera je postala znatno kamernija i produkcijski jednostavnija. I muzika je zvučala drugačije, svedenije. Glasov repetitivni romantičarski izraz je izgubio na monumentalnosti koju donosi veliki ansambl, ali je dobio na nekoj vrsti melanholičnosti, a magija muzičkog teatra koji govori o nenasilnom otporu diktaturi obavila je prepunu salu Korza. Horovi u originalnoj postavci Satjagrahe igraju impozantnu ulogu. Mladi i delimično amaterski hor Dario Fo je umesto monumentalnosti pevanja na sanskritu doneo na scenu intimistički doživaljaj libreta Konstance de Jong. Tome je doprinela i činjenica da libreto nije bio titlovan, te je njegova nerazumljivost intenzivirala ritmičko, gotovo telesno doživljavanje teksta. Ovo je verovatno prva postavka Satjagarahe kao plesne opere. Za svaki čin je angažovan različit koreograf (Jolanda Boejharat, Kalpana Raghuraman, Shailesh Bahoran), a svi su se u velikoj meri oslanjali na elemente tradicionalnog indijskog plesa. Znajući da je Glas u velikoj meri bio inspirisan načinom strukturiranja indijske muzike, elementi tradicionalnog indijskog plesa u sprezi sa Satjagrahom izgledali su kao neka vrsta neočekivanog, ali savršenog spoja. Devojčica koja pleše na sceni, svojom ranjivošću je rezonirala sa najrazličitijim kontroverzama savremenih političkih trenutaka i utopistički je podsetila da je nenasilnost retka vrlina u današnje vreme. U toleranciji i razumevanju je ključ i to je haška Satjagraha nenametljivo, a maestralno pokazala.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve