Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Režija: Džonatan Mostou; uloge: Arnold Švarceneger, Kristiana Loken, Nik Stal, Kler Dejns
Terminator 3 je jedan od onih filmova od kojih se ne očekuje mnogo, osim na blagajnama. Radi se o trećem (uh!) nastavku, prošlo je dosta godina od prvog (19), a i od drugog dela (12), saznali smo da u filmu nema dvoje ključnih glumaca iz prethodnog – Linde Hamilton (Sara Konor, koja se u ovom filmu samo pominje) i Edvarda Furlonga (Džon Konor, koga u ovom filmu glumi Nik Stal, jer su Furlonga producenti navodno zamenili zbog „problema sa drogom“), a najveća promena koja je pretila da unapred diskvalifikuje film je činjenica da ga nije režirao Džejms Kameron.
Početak Terminatora 3 potrošen je na vešto realizovanu, ali nezanimljivu sekvencu beskonačnog demoliranja svega i svačega, jurnjave vatrogasnog kamiona i krana (valjda obična vozila već smaraju), kao i ne baš duhovite citate, pa i parodiju scena iz prethodnih delova. Na sreću, taj „šaljivi“ trend se brzo gubi i film postaje ono što Terminator i treba da bude: ozbiljan, opasan i neizlečivo pesimističan.
Problem na kom mnogi nastavci propadaju – logika i doslednost priče i ideje, u Terminatoru 3 su uglavnom očuvane. Ono u čemu je Terminator 2 – Sudnji Dan, bio izvanredan primer scenarističko-rediteljske preciznosti i doslednosti unutrašnjoj logici filma i ovde je prilično održano. Pitanje da li sami krojimo sopstvenu sudbinu ili je to nešto na šta ne možemo da utičemo i već je predodoređeno, ostaje tema i ovog nastavka, i rešava se kako na ljudskom tako i na „mašinskom“ nivou, ali opet objašnjeno i scenaristički dosledno opravdano. Dosta uspešno rešeno je i hronološko povezivanje sadašnjosti i budućnosti iz Konorovih noćnih mora (pojavljivanje prvih modela borbenih robota u vojnom istraživačkom centru).
Promena u odnosu na prethodne nastavke je preterano naoružavanje zle super-kiborguše TX, koju otelotvoruje Kristijana Loken. Ona ne samo da skače, trči, bije i masakrira sve pred sobom, već može i da daljinski upravlja drugim mašinama, baca plamen, analizira DNA, ali ima i bizarne super moći kao što su instant povećavanje grudi ili pretvaranje ruke u šrafciger ili cirkularnu testeru, a uz to u filmu progovori ukupno dve i po rečenice, što je sve u svemu čini idealnom srpskom snajkom. Terminator je zato odličan: pomalo ranjiv (ipak je „stariji model“), cinično duhovit, tragičan u svojoj odanosti. Takođe se mora primetiti neverovatna očuvanost Arnolda Švarcenegera. Iako šminka, decenije treninga, a verovatno i vešta hirurška ruka imaju svoj udeo, izgled Terminatora je gotovo nepromenjen i to je za svaku pohvalu. Džon Konor ima prilično pesimizma, neprilagođenosti i simpatično-delikventskog duha.To se na žalost ne može reći za lik Kejt Bruster koju igra Kler Dejns.Ona nema ono što čini Saru i Džona Konora posebnim – (pod)svest o sudbinskoj neizbežnosti, gorko iskustvo prošlosti, mračnu vizuju budućnosti. Umesto toga, ona je šematizovana na ženski lik tipa „ne znam šta me snašlo – kukam i pokušavam da bežim – gle, umem da pucam – ipak mi se sviđa slatki delikvent. Upravo su žene-borci jedna od tajni uspeha prethodna dva Terminatora, ali i ostalih filmova njihovog tvorca, Džejmsa Kamerona. Likovi kao Sara Konor iz Terminatora 1 i 2, Rouz iz Titanika, Lindzi iz Ambisa ili poručnik Ripli iz Osmog putnika 2 – su arhetipske žene-majke koje se bore i uvek uspevaju da prežive, predstavljajući trijumf ljudskog nagona za životom nad svim prirodnim, neprirodnim i natprirodnim nedaćama. Ovde, imamo mašinu u estradnom crvenom kožnom kompletu i na štikletinama s jedne, i bezličnu prosečnu devojku sa druge, što je nedovoljno za istinski zanimljiv sukob.
Izvesna promena u odnosu na prethodnike je i duh post-11. septembarske Amerike. Za početak, tu je iscepana američka zastava štono se ponosno vije nad glavom Džona Konora, vođe sveg čovečanstva u borbi protiv mašina. Suptilniji i pametniji načini da se izrazi tuga zbog „tragedije koja se nije mogla sprečiti“ i istrajnost da se borba nastavi, iskorišćeni su u završnici filma.
Film kao celina, na kraju ostavlja utisak izvesne nedorečenosti. Da li je u pitanju otvaranje prostora za još jedan nastavak (koji će međutim morati ekstremno da se razlikuje od svih prethodinih delova, ako se iole prate logika i hronologija), ili filmu jednostavno nedostaje Džejms Kameron? Upravo on je pored Stivena Spilberga, Ridlija Skota ili Denisa Finčera, primer savršene kombinacije izrazito autorskog pristupa i ekstremno komercijalnog žanra praćenog ogromnim budžetom. Reditelj Džonatan Mostou ipak nije dostigao takav nivo i zato Terminatoru 3 upravo nedostaje taj „ljudski faktor“ i životnost koji filmove kakvi su Osmi putnik, E.T. ili Terminator 2 razlikuje od svih ostalih holivudskih spektakala sa svemircima, jurnjavom & pucnjavom.
Ipak, u konkurenciji raznoraznih nastavaka (čiji ni prvi delovi često nisu bili vredni pomena), Pobuna mašina je vrlo solidan bioskopski film, koji uz to svojim retropesimizmom na čudan način budi u gledaocu optimizam, ako ni u šta drugo, onda u to da dok god je Arni Švarceneger u formi, Holivud možda ipak neće potpuno propasti.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve