Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Atelje 212
Režija: Aleksanadar Popovski
Uloge: Milica Jovanović, Petar Božović, Jelena Stupljanin, Maša Dakić, Jasna Đuričić
Klasični roman za decu Alisa u zemlji čuda kao savremena priča o pedofiliji – to bi, u najkraćim crtama, bio rezime vrlo ambicioznog pozorišnog projekta pod nazivom Alisa, oko koga su se okupili brojni domaći i strani producenti (Atelje 212, Interkult iz Stokholma, CSS iz Udina), kao i dvoje značajnih autora – pisac Biljana Srbljanović i reditelj Aleksandar Popovski. Ako se poznati roman Luisa Kerola, u čiju se vrlo otvorenu strukturu može da učita bilo koje značenje, shvati kao metafora odrastanja, spoznaje sveta i inicijacije, onda pedofilija kao tema ove predstave dobija opravdanje: zar pedofilija nije upravo naglo, radikalno i nasilno/zločinačko suočavanje deteta sa svetom odraslih?
Biljana Srbljanović, autor „scenskog libreta“ za ovu predstavu, pošla je od zadate, naručene dramske situacije: junakinja Kerolovog romana postaje devojčica koju neki savremeni pedofil drži zatvorenu u podrumu i zlostavlja (to je zaista radio jedan belgijski manijak). Druga noseća ideja ove adaptacije – udvajanje Alisinog lika – ima poreklo u samom romanu, jer junakinja opsesivno postavlja pitanje svog identiteta, plaši se da je postala neko drugi; ta kriza identiteta može, s druge strane, da se poveže, na psihološkom planu, i s nasilnim i košmarnim seksualnim sazrevanjem deteta koje je žrtva pedofilije. Polazeći od ovih dramaturških premisa, Biljana Srbljanović vrlo vešto prepliće poznate motive i likove iz Kerolove bajke s ovlašno postavljenim konturama realističke priče o zlostavljanju dece. Tako se, recimo, poznata epizoda iz bajke u kojoj se kuća Belog zeca i Alisa zaglavljena u njoj nalaze pod opsadom, uspešno preklapa s realističkom situacijom potrage za kidnapovanim i zlostavljanim devojčicama.
Preklapanje bajkovitog i realističkog se proteže do samog kraja komada, do scene suđenja, preuzete iz bajke, koja služi zato da bi, u vidu sudskog ispitivanja, Sused-pedofil ispričao kako je kidnapovao devojčice. Ova završna scena je, s jedne strane, dobar primer analiziranog poetičkog tkanja, ali zato, s druge strane, ukazuje i na dramaturške slabosti „scenskog libreta“ – na njegovu statičnost, nedostatak dramske akcije i razvoja (rasplet, koji dolazi veoma naglo, svodi se na prepričavanje onoga što je prethodilo početku priče). Sučen s ovim izazovom, reditelj Aleksandar Popovski je radikalno intervenisao na tekstu Biljane Srbljanović, ali nije postigao zadovoljavajući rezultat: samo je uvećao problem dramske akcije, dok je promišljene i diskretne reference na Kerolovu bajku, što je sigurno najveća vrednost ove adaptacije, gotovo u potpunosti odstranio. Tako se dobila predstava sa nerazvijenom dramaturgijom i nerazgovetnim tematsko-značenjskim korpusom.
Očekivalo bi se da ono što nije ostvareno na planu dramaturgije predstave bude nadoknađeno na planu pozorišnog jezika, pogotovu kada se ima u vidu da je Aleksandar Popovski reditelj sa izuzetno bogatom scenskom imaginacijom. Scenografija Angeline Atlagić i njenog saradnika Dejana Pantelića, s jednom stilizovanom, tesnom prostorijom (asocijacija na podrum u kome su bile zarobljene žrtve belgijskog pedofila) i s mnoštvom panjeva (rešenje s otvorenim metaforičkim značenjem koje, recimo, može da označava nasilni prekid odrastanja), pružala je dobru osnovu za osmišljavanje maštovite scenske igre. To se, nažalost, nije desilo, tako da se dobila jedna, u pogledu pozorišnog izraza, veoma „suva“ predstava.
Najzanimljivija i najradikalnija rediteljska intervencija bilo je uvođenje lika stare balerine, koji je tumačila Milica Jovanović, naš ugledni baletski stručnjak i nekadašnja prvakinja Baleta Narodnog pozorišta. Ovo atraktivno rešenje je značenjski vrlo otvoreno, pa se tako može različito tumačiti: ponajpre je u pitanju figura pripovedača, čarobnice koja vodi priču i koja nam na kraju, s ironičnim osmehom, otkriva da će i ova jezovita savremena bajka imati happy end, da će silovatelji i njihove maloletne žrtve postati neka fantomska porodica. Međutim, značenje ovog dopisanog kraja ostaje, kao i cela dramska priča, prilično nejasno i nerazgovetno; da li slika srećne porodice znači da u savremenom svetu pedofili ostaju nekažnjeni? Ne verujem da je to bila poruka, pošto predstava nema ambiciju da razvija društvenu kritiku – reditelj je izjavio da je za njega pedofilija samo metafora… Na sledeće pitanje – „metafora čega?“ – predstava nam nije pružila odgovor.
Taj bazični nesporazum na liniji dramski pisac – reditelj najviše je ugrozio glumce; Jelena Stupljanin i Maša Dakić (dve zlostavljane Alise), nekako su lutale između svojih stilizovano osmišljenih likova i potrebe da ih dublje dramski postave, pa je tako dolazilo do nekih prenaglašenih glumačkih rešenja. U tumačenju lika Suseda (dotičnog pedofila), Petar Božović se ponajviše oslanjao na svoj obavezujući fizički habitus. Jasna Đuričić je ostvarila dramski najpotpuniju ulogu: ona je lik Susedove žene donela u oštrim i jasnim komičarskim potezima, tumačeći je kao opsesivnu, zadrtu, ne mnogo pametnu saučesnicu svog muža-manijaka… Uloga Jasne Đuričić predstavljala je, uz scenografiju, pojedina atraktivna rediteljska rešenja i preplitanje bajkovitih i realističkih tonova u izvornom tekstu adaptacije, najviše domete ovog projekta, koji otvara mogućnost i za neke nove produkcijske modele u našem pozorištu.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve