Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog veka, Klub Akademija (tj. Rupa) predstavljala je spoj a) mesta gde izlaze „padavičari“, ali i „face“, b) odlične svirke i očajnog ozvučenja i c) memljivog podrumskog vazduha i cigaretama indukovane neprobojne dimne zavese. Sličan spoj se mogao doživeti i 10. oktobra ove godine prilikom otvaranja 43. oktobarskog salona u Umetničkom paviljonu „Cvijeta Zuzorić“, pedesetak metara udaljenom od Rupe. Kiša, gužva, dim cigareta, video i DJ-set VincentonWax Borisa Mladenovića (gitariste KUD-a Jarboli) izvukli su iz „Cvijete“ memljivi vazduh koji ošamuti posetioce pri ulasku. A kada se upali svetlo, vidi se da su neke „face“ došle, neke nisu (uglavnom nova politička elita)… i fajront.
Tokom četiri decenije postojanja, beogradski Oktobarski salon je sticao zvanje Najrelevantnijesmotrelikovnogiprimenjenogstvaralaštvautekućojgodini. Sudeći po ovogodišnjem obimu ove manifestacije, i saradnja beogradskih institucija je takođe porasla, pa su izabrani radovi tokom oktobra izlagani u rekordnih deset galerijskih prostora – Muzeju primenjene umetnosti, podrumu Pedagoškog muzeja, Umetničkom paviljonu „Cvijeta Zuzorić“, Galeriji „Progres“, Galeriji „Zvono“, Jugoslovenskoj galeriji umetničkih dela, Galeriji ULUS-a, Galeriji SULUJ-a i Galeriji „Žad“, dok je retrospektivna izložba nagrađenih radova likovne umetnosti u proteklih četrdesetak godina u Muzeju „25. maj“ trajala do 15. novembra.
Dve umetničke direktorke ovogodišnjeg Salona, Lidija Merenik (za likovnu) i Dragana Palavestra (za primenjenu umetnost), uz pomoć selektora kustosa Jasmine Čubrilo, Simone Čupić, Ivana Jovića, Gordane Popović-Vasić i Nenada Radića, imale su težak fizički zadatak – naime – obe direktorke su napravile po tri izložbe – istorijsku, tj. izložbu nagrađenih radova na proteklim salonima i Aktuelnosti, tj. dve izložbe tekuće umetničke proizvodnje – po pozivu i putem konkursa. Tako nam je omogućeno da vidimo preko 80 odsto svih nagrađenih radova na prethodnim salonima.
Ako posmatramo aktuelnu postavku Muzeja savremene umetnosti, koja je organizovana po tematskim obrascima, nasuprot tome, u Muzeju „25. maj“ se može videti jedna drugačija istorija posleratne srpske umetnosti – istorijat politike nagrađivanja i njene presudne uloge čak i u kvalifikovanju određenog dela kao umetničkog. Dakle, u Muzeju savremene umetnosti prisutna je interakcija ličnosti, tj., može se videti kako je pojedini umetnik obradio određenu temu, iz čega sledi interakcija s drugim umetnicima, dok je u Muzeju „25. maj“ napravljena postavka po principu interakcije samih radova u lavirintu koji čine četiri prostorije.
Nagrade i priznanja za likovnu umetnost dodelio je žiri koji su činili Vesna Pavlović, Zoran Erić i Mileta Prodanović, a nagrade za primenjenu umetnost dodelili su Ivanka Zorić, Svetlana Mladenov i Borut Vild. Dve glavne nagrade dobili su Jelena Radić, u oblasti likovne umetnosti, za radove Slika i Goblen, i Ivan Kucina, u oblasti primenjene umetnosti, za arhitektonsku instalaciju DeadCity. Priznanje Salona za likovnu umetnost dodeljeno je Biljani Đurđević za rad na papiru Uskršnjivišak, a za primenjenu umetnost Aleksandru Vacu za rad bez naziva u kombinovanoj tehnici. Novoustanovljenu nagradu Galerije savremene umetnosti u Pančevu – samostalnu izložbu – dobio je Srđan Stanojević za fotografiju bez naziva.
Noćni život podruma Fakulteta likovnih umetnosti, nostalgično pomenut na početku teksta, na svojevrstan način izbija u Slici i Goblenu mlade umetnice Jelene Radić (1978). Radovi su urađeni u dve tehnike, ali istim postupkom – uveličanjem piksela fotografija skinutih s interneta. Odluka žirija da dâ glavnu nagradu slici na kojoj je predstavljeno uputstvo za upotrebu uložaka i goblenu s eksplicitnim pornografskim sadržajem (felacio) rekonstruisanim bod po bod po predlošku sa XXX sajta, predstavlja potvrdu da je Jelena Radić ovim radovima dala blagu infuziju anemičnoj srpskoj likovnoj sceni. Izgleda da još uvek ima nešto da se kaže uljem na platnu, tehnikom koju koristi većina lokalnih umetnika, što je, opet, u obrnutoj proporciji s kvalitetom tih radova. A šta tek reći o vezu?
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bijonse nas na albumu “Cowboy Carter” vodi kroz kompleksnu istoriju odnosa crne i bele Amerike, dajući nam do znanja kako su mnoge naoko tradicionalno “bele” stvari imale zapravo svoje tamnopute pionire, heroje i publiku. Ovo je velika ploča, bez ikakve sumnje
Svečano otvaranje Bijenala je u subotu, Srpskog štanda je sutra, a izložba „Exposition Coloniale“ Aleksandra Denića kojom se predstavljamo na ovoj najstarijoj svetskoj izložbi umetnosti, već je na listi izložbi koje se moraju videti
Komisija za nabavku muzejskih predmeta Narodnog muzeja procenila je da Venecija ne bi sistemski upotpunila stalnu postavku ove ustanove. Prema dostupnim informacijama, ova slike Nadežde Petrović je procenjena na oko 150.000 evra
“Vođen polaznom tačkom da pisac treba pričati ono što poznaje, krenuo sam od porodične odluke da srušimo kuću u Trebinju koja je nekada bila dom i na tom mjestu sagradimo novi objekat. To je bila srž priče na samom početku, ali sam brzo shvatio da je potrebno opisati i objasniti čega je bila srž, kakvog života, grada, vremena, i naročito šta se desilo, mislim prije svega na rat. I ovo ovdje sada nabrojano tek sada mogu tako racionalno poredati i imenovati, dok je u samom procesu pisanja knjige više bilo stvar osjećaja na koji sam se naslanjao”
U žiži su otpušteni, odbačeni, izigrani i na sam rub egzistencije ali i zdravog razuma proterani radnici u privatizaciji i sumnjivom požaru uništene fabrike u neimenovanom srpskom gradiću, radnici koji se u svom (nekim čudom još uvek borbenom) očaju čak okreću i onostranom u pokušaju da ponovo stignu do tačke kakvog-takvog temelja za najbazičnije preživljavanje
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!