img
Loader
Beograd, 15°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nuspojave

Životinja je ostala ista (srećom)

28. jun 2023, 21:32 Teofil Pančić
Foto: Dragan Kujundžić/Tanjug
Copied

Postkovid svet “nove normalnosti” predstavljan nam je kao takoreći izvesnost i neminovnost, i to ne u sumornom, antiutopijskom tonu, tj. kao crni scenario budućnosti, nego vrednosno neutralno, a neretko i čak sa izvesnom dozom trijumfalizma nejasnog porekla: eto, niste bili dobri, i sada ćete ispaštati

Jeste li primetili jedan neobičan fenomen: sećanje na epidemiju tzv. kovida 19 toliko je izbledelo kao da se sve to dešavalo krajem prošlog veka, a ne takoreći juče.

Ako mislite da imam neki načelan prigovor na taj masovni zaborav, nemam: naprotiv, mislim da je to zdrava ljudska reakcija. Oni – srećom, sve ređi – koji su mentalno ostali u “kovid modu”, naprotiv, imaju ozbiljan problem.

Ali ja sam zlopamtilo, pa volim da podsećam… Šta se, naime, dogodilo u prvom kvartalu 2020: u roku od nekoliko dana, najviše nedelja, na globalnom nivou došlo je do pretumbavanja celog našeg sveta naglavačke; odjednom, naše samopodrazumevane slobode (putovanja, okupljanja, društvenog i kulturnog života…), nisu važile, najtananije stvari naše emocionalnosti i socijalizacije (rukovanja, dodiri, zagrljaji, poljupci…) proglašeni su ubilačkim oružjem, a svaki glas protiv takve doslovno do nedelju-dve ranije nezamislive represije bio je gotovo unisono javno osuđivan ne samo od političkog nego i intelektualnog i medijskog mejnstrima kao znak teške nedgovornosti i nazadnjaštva. Doduše, tome je išlo na ruku i to da su se protiv “kovid mera” glasno bunili mahom kojekakvi čudaci i mračnjaci, docnije i antivakseri, ali dođavola, pa ne možemo njih da krivimo što niko pametniji i suvisliji nije skupio hrabrost da kaže nešto bitno protiv struje?! A ako bi i rekao, hm – videli smo kako je prošao jedan Đorđo Agamben. Čak i je i cela jedna zemlja, naravno Švedska, izložena ritualnom preziru odjednom kao progresivnijeg ostatka sveta, koji je preko navučenih maski mumlao na nju da je bešćutna bitch koja ravnodušno žrtvuje stare i slabe…

Pa su u toj progresivnosti svi dreždali u kućnim pritvorima polako obolevajući duševno i telesno, čega je prava crna žetva došla tek kada se virus povukao na rezervni položaj. Komšije su cinkarile jedni druge ako izlaze “kad se ne sme”, kerberi su zahtevali da se ufačlujete onom krpom preko usta i nosa čak i u bioskopu na otvorenom (lično sam to doživeo!), baba od 96 godina se sa užasom odmicala od vas u trolejbusu, idioti su se pozdravljali laktovima baš kao da su to videli kod Montija Pajtona…

Kažem vam – sve je to bilo tako, i ovde i u dobroj većini sveta, pre tri, tri i po godine. I pre dve godine. I pre godinu i nešto. Dobro je da je nestalo i dobro je, bar donekle, da smo to potisnuli iz sećanja. Zato što se ja, možda tek u svojoj naivnosti, ipak nadam da je to tako bar malo iz stida.

Nisu, naime, najstrašnija bila mudrovanja i smatranja tokom epidemije, a o samoj epidemiji. Svi smo, uostalom, bili svesni da epidemija mora proći, pre ili kasnije, sa više ili manje žrtava. Strašnije je bilo čitati i slušati do juče razumne ljude kako prorokuju da je kovid 19 začetak jednog novog društva i paradigme, “nove normalnosti” (da sam dobio po dolar svaki put kad sam čuo tu ogavnu frazetinu…), da se više nikada nećemo onako neodgovorno grliti i cmakati kao ranije jer to, pa molim vas lepo, ionako nije bilo baš normalno, da u javnom prevozu nećemo dihati jedni drugima za ovratnik nego sedeti po specijalno izrađenom naučnom metodu dr Kona (remember? Još imam negde sačuvan taj humoristički prilog), da će bioskopi kao navodna legla zaraze definitivno izumreti, da klinci više nikada neće hrliti da se znoje i trljaju i razmenjuju svakakve telesne tečnosti kroz vazduh i kožu na koncertima nego će skakati kod kuće uz Jutjub (u pidžamicama na zečije ili mačije uši), da na pijacama i u prodavnicama nećemo varvarski pipkati voće i povrće, da u kafeima i kafanama nećemo slušati muziku jer ona podstiče bludne misli i želje (a blud = razmena virusa i mikroba) a pogotovo nećemo pevati etc. etc.

Takav postkovid svet “nove normalnosti” nam je predstavljan kao takoreći izvesnost i neminovnost, i to ne u sumornom, antiutopijskom tonu, tj. kao crni scenario budućnosti, nego vrednosno neutralno, a neretko i čak sa izvesnom dozom trijumfalizma nejasnog porekla: eto, niste bili dobri,i sada ćete ispaštati. Na to se nadovezivala i “zelena” grana razigranog misaonog apokalipsa, koja je u hiljade varijacija razrađivala jedno te isto bljutavo i plitko opšte mesto od kojeg su tužno venuli sablasni neveni: “Čovek nije bio dobar prema Prirodi, i sada mu se Priroda sveti.”

Ovo apokaliptično moralno paničarje u potpunosti preslikava moralnu histeriju iz ranih i srednjih osamdesetih oko AIDS-a, samo što je ona tada dolazila iz crkve (uglavnom bilo koje) i sa političke tvrde desnice: Bog se naljutio na homoseksualce i narkomane i poslao im AIDS kao pravednu kaznu zato što su uporno odbijali da se vrate na jedini pravi put, Njegov put.

Kako god, i to čudo je prošlo a čovek, koliko vidim, nije ni bitno bolja ni bitno gora životinja nego što je bio pre toga. A često se i danas sa užasom setim kako je, pred samu epidemiju, slobodna novinarka nezavisnog lista besno pitala Vučića: “Zašto još niste uveli vanredno stanje?!” Sestro, to se ne pita, to se podrazumeva. Pravo pitanje je uvek: “Zašto ste uveli ­vanredno stanje?”

Tagovi:

lokdaun Kovid 19 svet srbija Virus korona pandemija Epidemija
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
27.april 2026. Nemanja Rujević

Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

24.april 2026. Filip Švarm

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Nikola Selaković

Komentar

21.april 2026. Sonja Ćirić

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Pregled nedelje

17.april 2026. Filip Švarm

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Peter Mađar, lider opozicione Tise, obraća se svojim glasačima u tamnom manitilu sa tamnom kravatom i belom košuljom

Komentar

13.april 2026. Andrej Ivanji

Kako je Peter Mađar pobedio Viktora Orbana

Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa

Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Nikola Selaković

Komentar

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Sonja Ćirić
Vidi sve
Vreme broj 1843-1844
Poslednje izdanje

Intervju: Savo Manojlović, predsednik pokreta Kreni-Promeni

Za nas je najbolja strategija podrška studentskoj listi Pretplati se
Prvomajski uranak

Moj radnički predah

Obeleževanja: 81. godina od proboja iz ustaškog logora u Jasenovcu

Sistematsko raspirivanje jasenovačkog mita

Moreuzi

Uska grla geopolitike

Društvene veze i planeta

Svet je zaista mali

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure