Jeste Ukrajina “rusko dvorište”, kao što je Kuba “američko dvorište”, ali niti je Bajden Kenedi, niti je Putin Hruščov, a ni Zelenski nimalo ne podseća na Kastra. Tokom Kubanske krize pre šest decenija ceo svet je napeto iščekivao da li će doći do Trećeg svetskog, nukleranog rata. Opasnost se osećala u vazduhu i bila je realna. Hirošima i Nagasaki su bili sveži u pamćenju. Mnogi ljudi su imali noćne more, sanjali onu karakterističnu pečurku. Danas su se Vašington i Moskva iz uporedivih geostrateških razloga zaigrali oko Ukrajine, ali ni jedan ruski i zapadni vojnik neće zapucati ni iz pištolja jedan na drugog, a kamoli lansirati raketu sa nukleranom bojevom glavom
Pre gotovo šezdeset godina, oktobra 1962. godine, zabeležio sam u svom dnevniku: „Sanjao sam kako se na horizontu diže pečurka ka nebu, isuviše je to blizu mene, sve je gotovo…“ Pre toga često sam sanjao da me streljaju. Tumačio sam taj san tako, da moja podsvest želi individualniju, herojskiju smrt od bezimenog gušenja u gasnoj komori ili prebijanja do smrti u logoru. Zamenio ga je san o tada modernijoj smrti zbog eksplozije atomske bombe.
Iz moje sadašnje perspekive bio sam strahovito mlad, imao nešto preko trideset godina, taman počeo da živim sređeno. Pre toga sam završio školu rezervnih oficira u Bitolju i dosta toga naučio o nuklearnom oružju uz smešnu pouku: „Oružje protiv atomskog oružja je vaš ašovčić, u alučaju atomske opasnosti brzo se zakopajte!“ To smo morali da vežbavamo. Kao dopisnik iz Mađarske 1956. video sam na ulicama izgorele tenkove, mrtve ruske vojnike i mađarske civile, mislio sam da znam šta je rat.
Na Samitu nesvrstanih zemalja u Havani sam 1979. prisustvovao Titovom poslednjem velikom javnom govoru, što bi se govorilo o papama „urbi et orbi“ – „gradu i svetu“ – zapisao: „Sve je to daleko od kubanske krize i nadmudrivanja Kenedi-Hruščov. Tada je opstanak sveta stvarno bio u opasnosti.“
Kenedi i Hruščov, Bajden i Putin
Danas poneko ukrajinsku upoređuju sa Kubanskom krizom. Predsednik Sjedinjenih Američkih Država Džozef Bajden zaista je pre neki dan rekao: „Ako u Ukrajini Rusi i Amerikanci budu pucali jedni na druge to bi bio svetski rat.“
Dodajem, taj svetski rat bi se vodio nuklearnim oružjem koje je neuporedivo strašnije od onog pre šest decenija. U pogledu kopnene vojske zapadna alijansa nema u Evropi šta da suprotstavi Rusima, oni bi za tri dana bili na obalama Atlantika. Zaustaviti bi se mogli samo nuklearnim bombama. Što bi kao prvo izginulo evropsko stanovništvo, kao Japanci u Hirošimi i Nagsakiju, bila bi koletaralna šteta zbog koje bi se Moskva i Vašington izvinjavali, oni koji bi u atomskim bunkerima ostali živi.
second-atomic-bombing-of-nagasaki-japanEksplozija atomske bombe u Nagasakiju Foto: Official U.S. Army Air Force photograph
Amerikanci su govorili da je Kuba, na kojoj su bile postavljene sovjetske rakete, „njihovo dvorište“. Za Kremlj je Ukrajina svakako „rusko dvorište“. Ali, rata zbog Ukrajine između SAD i Rusije biti neće. Pogotovo ne nuklearnog.
Bajden svakako nema kapacitet Kenedija, a Putin je mirniji, staloženiji i razboritiji od isuviše naglog Hruščova, koga verovatno krivi što je Ukrajini podario toliko nezavisnosti unutar SSSR. Iza Rusija sada stoji Kina, a za Sjedinjene Američke Države je pacifička regija daleko važnija od istoka Evrope. Najzad, predsednik Ukrajine Volodimir Zelenski nimalo ne podseća na Kastra.
Statisti između Vašingtona i Moskve
Važno je da se razgovara direktno i indirektno. Bajden je pre neki dan ceo sat razgovarao sa Putinom, po ko zna koji put. Razgovaraju u većoj tišini generali s obe strane. Figure kao što su Makron, Šolc ili Stoltenberg mogu da dramatično delaju koliko god ih je volja, neće prikriti da su samo statisti koji se prave važni. Makron je ipak shvatio da se zapravo ne radi o samo o Ukrajini, nego o rasporedu raketa sa nuklearnim bojevim glavama. Za strateške račune Moskve one su sada rapoređene isuviše blizu Rusije i njenih većih gradova. To svakako liči na situaciju na Kubi pre šest decenija.
Ponešto se može uporediti, ali situacija je ipak u mnogo čemu drugačija. Histerija je za obe strane unutarpolitički zgodna, ja mislim da Bela kuća i ne misli šta izjavljuje, a u ovom slučaju Kremlj govori istinu. Ruska vojska neće umarširati u Ukrajinu. Nema potrebe, za borbu ima gas i naftu.
Armagedon
Ja se bojim smaka sveta i nuklearnog rata jer, opet za razliku od stanja od pre više od pola stoleća, atomske sile su postale i Indija, Pakistan i Izrael, a i Severna Koreja tu nešto pokušava. Već čujem proteste Izraela što u rečenici o nuklearno opasnim zemljama pominjem jevrejsku državu. Izrael je nesumnjivo demokratska zemlja sa nezavisnom sudstvom . Ja, međutim, ne isključujem da bi neka vlada u Jerusalimu mogla da dođe na ideju da bombarduje iranska atomske postrojenja nekim nukleranim bombama umerene razorne snage. Verujem da se Netanjahu igrao s tom mišlju. A ako bi onda Rusija morala da spasava Iran, a Amerika, naravno, Izrael? Smak sveta na vidiku? Armagedon?
U bibliji se ta reč, zapravo Harmagedon, javlja samo na jednom mestu i to u 16. glavi Jovanovog Otkrivanja kada opisuje „sudnji dan“, doslovno „rat velikog dana Božijeg, svevišnjeg…“ Pročitajte detalje u tom svetskom bestseleru, verujem da ga imate u kući. U zemlji gde je to zapisano sada postoji nuklearno oružje.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Glasanje o rezoluciji o Srebrenici o kojoj je Generalna skupština Ujedinjenih nacija trebalo da se izjasni 2. maja je odloženo. Još nije poznato kada će se ova rezolucija naći na dnevnom redu Generalne skupštine UN
Srpska opozicija bila je u Bundestagu pre nekoliko dana tražeći (i dobivši) podršku parlamentarnih stranaka. Kakav je stav nemačkih parlamentaraca sada kada se opozicija razilazi oko toga treba li izaći na izbore?
Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan
Petković je rekao da su srpska delegacija i on imali priliku da iznesu sve u vezi sa idejama Evropske unije, kako da se reši pitanje dinara, ali da nije optimista
Savo Manojlovića odlučio da je pređe iz aktivističkih u političke vode, a ispred pokreta „Kreni-promeni" biće kandidat za gradonačelnika. Sagovornici „Vremena” ocenjuju da učešće Manojlovića na junskim izborima nije nužno loše. Da su najveće šanse da dopre do desno orijantisanih i politički neaktivnih birača, ali i da je tajming za ulazak u predizbornu trku čudan
Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!