

Zakulisni dilovi
Srpske vlasti opet uvoze kontroverzne Čečene
Papir je potpisao Đuro Macut, ali jasno je da on nema mnogo veze sa tim. Tek, državljanin Srbije postao je Jakub Zakrijev, sestrić zloglasnog Ramzana Kadirova




Da li je normalno da se predsednik države takmiči sa tabloidima u opskurnom senzacionalizmu, a da gradonačelnik Beograda, premijerka i njeni ministri za 48 sati nisu našli za shodno da na mestu tragedije zapale sveću
Građani neprekidno zovu za pomoć Institut za mentalno zdravlje u Beogradu nakon nezapamćene tragedije u OŠ Vladislav Ribnikar. Dubina traume društva tek će morati da se izmjeri. Međutim, u njenoj sanaciji i prevazilažanju vlast ne pomaže. Naprotiv, kao da čini sve samo da je produbi. Krenimo redom.
Da li je normalno da se predsjednik države takmiči sa tabloidima u iznošenju detalja vezanih za porodicu i samog trinaestogodišnjeg dječaka koji je lišio života osam učenika i čuvara? Ili da prilikom obraćanja naciji posvećenoj tragediji u Ribnikaru govori o Kosovu i samom sebi?
Poslije bizarnog istupa Aleksandra Vučića, neko bi mogao reći da jezivo tabloidno lešinarenje ispada normalno. Ali što je onda zapanjujuće odsustvo gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića ispred Ribnikara? Kako može biti normalno da on i Ana Brnabić sa svojim ministrima nisu našli za shodno da na mjestu tragedije zapale svijeću i izraze saučešće?
I zbog čega je početak trodnevne nacionalne žalosti odložen za 48 sati umjesto da odmah bude proglašen? Razlozi koje navodi vlast ne djeluju uvjerljivo, još manje normalno. Ovo tim više što se bol građana gotovo može opipati, pa ovakvo prolongiranje samo podstiče glasine i teorije zavjere. Jer kome normalnom treba komanda za žaljenje? Da li baš nju čekaju nosioci vlasti da bi otišli do Ribnikara i poklonili se sjenima mladih žrtava?
U istom kontekstu je i odnos prema učenicima u čitavoj zemlji. Kako je ikome palo na pamet da su đaci dan poslije neviđene tragedije sposobni da nastave sa jednadžbama i glagolskim vremenima? Zar ne bi bilo normalno da ih okupe u školi i od svojih nastavnika dobiju adekvatne poruke i objašnjenja, a onda vrijeme provedu sa porodicom? No, što im prosvjetno osoblje – prepušteno samima sebi – zaista i može reći? To svakako nisu tabloidne poruke prvog čovjeka države i njegovih medija..
Nije tajna da je mnogo toga u društvu nenormalno. Toliko trauma je nakupljeno proteklih decenija, niti jedna nije ozbiljno liječena. Naprotiv, sistemski se održavaju tako da čak i u danima kada su ključni pijetet, solidarnost i empatija, proključa nenormalnost.
Zato dobri doktori iz Instituta za mentalno zdravlje i drugih ustanova pomažite – ozbiljno smo bolesni.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Papir je potpisao Đuro Macut, ali jasno je da on nema mnogo veze sa tim. Tek, državljanin Srbije postao je Jakub Zakrijev, sestrić zloglasnog Ramzana Kadirova


Aleksandar Vučić i njegov novi izmišljeni protivnik Sandro Goci danima se utrkuju ko će jače i bolje da pozove na „debatu“


Četiri osobe poginule su u teškoj saobraćajnoj nesreći koja se dogodila oko 13 časova na autoputu Ruma-Šabac, potvrđeno je za N1 u MUP-u


„Nismo se pokazali, nismo dostojni, nemamo rezultate“, rekao je o opozicionim strankama Boško Obradović, nekadašnji čelnik Dveri, sada politički penzioner, što želi i dojučerašnjim kolegama iz opozicije


Zborovi građana Novog Sada najavljuju sve duže blokade sve dok svi aktivisti ne budu pušteni na slobodu. Najekstremniji je slučaj Ivana Petrovića, mladića bez roditelja koji je štićenik Centra za socijalni rad
Represija i dirigovana anarhija u Vučićevoj Srbiji
Koliko živ čovek može da podnese Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve