Komentar
Kulturo, eve me: Obnovićemo sve, sagradićemo i više od toga
Premijer Vučević najavio je ni manje ni više „kvantni skok“ u kulturi. Šta bi to trebalo da znači i da li je Nikola Selaković solidni garant srpske kulture
Kada sam, pre nekoliko nedelja, pisao o Fejsbuku (www.facebook.com), zvučalo je kao da je u najavi novi „gugl“ (u smislu značaja i nezamenjivosti u svakodnevnoj upotrebi). Stvari su se veoma brzo promenile. Najpre, ovaj sajt se nalazi pred ozbiljnim sudskim sporom. Tri momka, vlasnici sajta Konektju (www.ConnectU.com), optužili su vlasnika Fejsbuka Marka Cukerberga da im je ukrao ideju. Oni su Cukerberga 2003. angažovali da napravi deo sajta za koji su smatrali da bi mogao biti hit među studentima na Harvardu. Cukerberg se prihvatio posla, ali je imao problema sa rokovima, uvek bi se nešto isprečilo. Ispiti, bolest itd. Međutim, u februaru 2004. godine, niotkuda, pojavio se njegov Fejsbuk, umnogome sličan sajtu Konektju na kojem je radio.
Momci su gledali njegov meteorski uspon sa osećanjem da su odžepareni, potom su podneli tužbu potkrepljujući je i-mejlovima koje su razmenjivali sa Cukerbergom. Kao zadovoljenje traže da se veći deo njegovih korisnika (tridesetak miliona) prevede kod njih.
Kao da to nije bilo dovoljno, sada su se pred Fejsbuk isprečili i poslodavci u Americi, Kanadi i Velikoj Britaniji. Pre svega banke, osiguravajuća društva i slične firme u kojima zaposleni većinu svog vremena provode ispred računara. Izračunato je da zaposleni u proseku provedu dva i po sata nedeljno komunicirajući sa svojim „fejsbuk prijateljima“. To je neka vrsta virtuelnog gluvarenja, ekvivalent odlasku na kafu usred radnog vremena (s tim što se na kafu, bez većih posledica, može otići kada nema mnogo posla, dok se na Fejsbuku može bezbrižno gluvariti u trenutku najvećeg haosa kada je svaki čovek neophodan).
Stvar je uzela maha, poslodavci su se uspaničili i krenule su zabrane. U liberalnijim firmama Fejsbuk se može koristiti samo na pauzi za ručak, u onim tvrđim ne može nikada, odnosno neka se zaposleni druže od kuće. Postavljaju se filteri koji vas sprečavaju da mu pristupite. Ako je filter „naivan“, može ga se zaobići tako što u Fejsbuk uđete preko Gugla (ukucate „facebook“, sajt se otvori, ali adresa na kojoj se nalazite je i dalje google.com, te je vaše gluvarenje maskirano kao pretraživanje za potrebe firme). Ali, pojavljuju se i ozbiljniji filteri koje nije mudro varati, a kazne su drastične.
Problem je što veliki broj korisnika danas priznaje da bez Fejsbuka više ne može da živi. Svoju komunikaciju sa svetom sveli su na ovaj sajt. Mogu da vide šta njihovi prijatelji planiraju, ali i šta rade njihovi bivši ljubavni partneri (s kim se viđaju, „sprijateljuju“).
Stručnjaci za bezbednost upozoravaju da su sajtovi za socijalizaciju opasni jer se na njima odaje previše ličnih podataka, te su idealni za krađu identiteta. Mnogo je pitanja i o tome i šta može prosečan, prezaposlen čovek tim povodom da uradi, osim da o tome prodiskutuje sa prijateljima. Na Fejsbuku, naravno.
Premijer Vučević najavio je ni manje ni više „kvantni skok“ u kulturi. Šta bi to trebalo da znači i da li je Nikola Selaković solidni garant srpske kulture
Ovih dana na društvenim mrežama u toku je rat polova. Ništa novo, reći će neko. Ovog puta, međutim, stvar je malo neobičnija nego inače. Jedni protiv drugih ne bore se muškarci i žene, nego – muškarci i medvedi
Religijski praznici slave gospodara, što je zastrašujuće samo po sebi. Nacionalni praznici slave mitove zajedništva, što nije manje beznadežno. Samo se Prvog maja slavi rad kao uslov slobode, dakle slavi se slobodni građanin koji se ne podaje gospodarima, niti se klanja kumirima nacije. Zato se ovaj praznik u modernim populističkim režimima sistematski obesmišljava
Niko od novih ili starih ministara u Vladi Miloša Vučevića nema političku težinu, niti će kreirati išta važno u svom resoru. Zato valja parafrazirati Radoja Domanovića: Srbija je poznata po pametnim mladim ljudima i ministrima; prve izvozi po cijelom svijetu, a druge – nažalost – ne
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve