Komentar
Pravda za Sergeja: Legalizujte više tu travu
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Kada se pomene dostupnost informacija u javnom sektoru, na šta prvo pomislite, na arhive DB-a ili na izveštaje sanitarne inspekcije o vašoj lokalnoj mesari ili pekari? Mediji u Engleskoj, recimo, misle da je ovo drugo za svaku pohvalu i sa priličnim oduševljenjem pišu o veb sajtu londonske opštine Grinič (http:// www.greenwich.gov.uk).
Na pomenutoj adresi, naime, pod stavkom Food Hygiene Awards moguće je naći izveštaj o sanitarnim kontrolama lokalnih restorana. Posetilac je, doduše, pošteđen mučnih detalja, servira mu se samo podatak da li je inspekcija neki lokal pohvalila ili ne, što znači da je neko mesto po pitanju higijene uzorno, a da neko nije (podrazumeva se da oni sa ozbiljnijim problemima bivaju zatvoreni).
Otkad je inspekcije, otad je i njenih izveštaja, ali su se u Griniču naprosto setili da ih daju na uvid građanima. Ko vele, oni treba tamo da jedu, pa je red da znaju. Tako dolazimo do izvrsnog primera povezivanja dostupnosti informacija i interneta (zgodna tema za razmišljanje dok u lokalnoj kafani gledate kelnera kako na vaše oči prevrće stolnjak).
Inače, internet stranice ove opštine su spektakularne. Na krajnje jednostavan način stanovniku koji tamo živi (ili onom koji to samo priželjkuje) nude se svi bitni podaci, i to na način koji je prilagođen njemu, a ne opštinskoj birokratiji. I snalaženje na sajtu je lako, pored uobičajenih menija, na svakoj stranici nudi vam se sadržaj sajta po abecednom redu (od A do Z). Dovoljno je da pročitate koje su sve teme izlistane i biće vam jasno šta znači i čemu bi trebalo da služi lokalna samouprava.
Za razliku od Griniča, gde se opštinski servisi nude prema potrebama građana, beogradske opštine nastoje da svojim žiteljima uz pomoć interneta približe svoju administrativnu strukturu (reperi za malo istraživanje bili su http://www.palilula.org.yu, http://www.zvezdara.org.yu i http://www.novibeograd.org.yu). To znači da su izlistane opštinske službe i njihovi telefoni, a na građanima je da dokuče kome sve treba da se obrate da bi rešili neki problem. Vrhunac opštinske otvorenosti (barem na internetu) jesu informacije o načinu dobijanja ličnih dokumenata, uz eventualno onlajn naručivanje i štampanje formulara za te dokumente. Malo li je?
OK, ako bi neko i poželeo da internet stranice srpskih opština zaista stavi u službu građana, kojim sredstvima i sa kojim ljudima bi to, ali zaista, mogao da uradi? Evo odmah jednostavnog rešenja: to bi radili mladići koji se opredeljuju za civilno služenje vojnog roka. Većinom su pismeni, znaju da rade na računaru ili to mogu za nekoliko nedelja da nauče, malo koštaju, a imaju osam sati vremena dnevno za ozbiljan društveno koristan rad i to celih godinu dana. I ne samo to, ta armija mogla bi u narednim godinama da obavi ogroman posao digitalizovanja raznih srpskih arhiva, uz minimalna ulaganja, koliko treba za računare i skenere (jeftinije).
Koliko je to realno? Pa, taman koliko i postavljanje izveštaja lokalnih sanitarnih inspekcija na internet.
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da će srpska trobojka biti „najpoznatija i najpopularnija zastava otpora u svetu.“ Opa! Zar to već nije bila 1999, baš kada je on sedeo u fotelji ministra za informisanje? I da li je zaboravio kako se sve završilo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve