Komentar
Kulturo, eve me: Obnovićemo sve, sagradićemo i više od toga
Premijer Vučević najavio je ni manje ni više „kvantni skok“ u kulturi. Šta bi to trebalo da znači i da li je Nikola Selaković solidni garant srpske kulture
Jedna dvadesetpetogodišnja Amerikanka, koja privatno daje časove za rad na računaru, bila je nemalo iznenađena kada ju je njen klijent, penzioner, nazvao po nadimku iz mladosti. Prema pisanju MSNBC-ja, to je bio tek početak iznenađenja, budući da je gospodin izneo još detalja iz njenog života i, konačno, izvadio nekih 300 štampanih stranica o njoj, inače sasvim običnoj osobi. Tu je bilo svega i svačega, pravi dosije, a izvori su bili njeni najbliži u koje ima najveće poverenje. Zašto je to radio? Kaže, usamljen je čovek, a želeo je da zna kakva osoba dolazi da ga obučava. Da li se namučio da prikupi podatke, da li je pratio nju i njene prijatelje, iznuđivao priznanja? Ne, sve je bilo dobrovoljno, oni su se čak trudili da iznesu što više detalja o njoj, a nije morao ni da mrdne iz sobe. Sve je našao na internetu, na ličnim sajtovima gospođice, njene porodice i prijatelja. Sve što je trebalo da učini bilo je da ukuca njeno ime u sajtove za pretraživanje interenta i odvoji ono što se odnosi na nju od onoga što se tiče nekih drugih osoba s istim imenom.
U svojoj knjizi Kako izgubiti prijatelje i izluđivati ljude, engleski novinar Tobi Jang kaže da je krajem devedesetih (a verovatno i sada) u Njujorku svaki muškarac koji bi pozvao neku devojku da izađu bivao „guglovan“. U prevodu, devojka bi „propustila“ njegovo ime kroz Google, pretraživač, kako bi saznala što više o njegovoj prošlosti, sadašnjosti, a možda i o budućnosti. Gde i šta radi, čak i koliko je taj posao plaćen (čemu služi internet nego da se tamo iznose najveće tajne), šta o njemu kažu prijatelji i bivše devojke, da li je i kojim povodom bio u medijima. „Guglovanom“ junoši tako bi se smanjio manevarski prostor za neophodno „baronisanje“, ako bi mu dama nakon „analitičkog rada“ uopšte pružila šansu.
Internet na izvestan način svakoga od nas pretvara u Džuliju Roberts, to jest, izlaže pogledu svih koji bi da nas gledaju, čak i kada mislimo da smo se zaštitili. S tom razlikom što Džulija Roberts može da kaže da se radi o tračevima jer ljudi imaju interesa da ih šire, ali zašto bi neko lagao o privatnom životu malo poznatog novinara, bankarske službenice, studenta ili frizerke?
Podatke o sebi najčešće širimo sami, počev od sopstvenog vebsajta preko toga što ostavljamo previše informacija o sebi na drugim sajtovima koje posećujemo (kada se registrujemo ili kada prihvatamo „kolačiće“ koje sajtovi šalju). O upotrebi platnih kartica da i ne govorimo, kao i o sajtovima naših prijatelja koji nas pominju u ovakvom ili onakvom kontekstu. Sve one fotografije iz detinjstva kojih se stidite, a vaša majka ne propušta da ih izvadi pred prijateljima i novim devojkama/momcima koje ste doveli na upoznavanje, sada se mogu naći, i to zauvek, na mreži na radost svih, sem vas.
Kako se privatnost može zaštiti, barem elementarno, pisaćemo u narednom broju, a za sada možemo biti srećni zbog toga što internet u ovoj zemlji još uvek nije uzeo maha.
Premijer Vučević najavio je ni manje ni više „kvantni skok“ u kulturi. Šta bi to trebalo da znači i da li je Nikola Selaković solidni garant srpske kulture
Ovih dana na društvenim mrežama u toku je rat polova. Ništa novo, reći će neko. Ovog puta, međutim, stvar je malo neobičnija nego inače. Jedni protiv drugih ne bore se muškarci i žene, nego – muškarci i medvedi
Religijski praznici slave gospodara, što je zastrašujuće samo po sebi. Nacionalni praznici slave mitove zajedništva, što nije manje beznadežno. Samo se Prvog maja slavi rad kao uslov slobode, dakle slavi se slobodni građanin koji se ne podaje gospodarima, niti se klanja kumirima nacije. Zato se ovaj praznik u modernim populističkim režimima sistematski obesmišljava
Niko od novih ili starih ministara u Vladi Miloša Vučevića nema političku težinu, niti će kreirati išta važno u svom resoru. Zato valja parafrazirati Radoja Domanovića: Srbija je poznata po pametnim mladim ljudima i ministrima; prve izvozi po cijelom svijetu, a druge – nažalost – ne
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve