Komentar
Pravda za Sergeja: Legalizujte više tu travu
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Treba li čovek da se stidi ako neki svoj doživljaj želi da podeli sa prijateljima? Ne treba, to je normalno. Uvek bilo. A da li je problem ako taj doživljaj deli mobilnim telefonom i društvenim medijima?
Naravno, čoveče, to je užasno, pa on je socijalno otuđen! Na ovaj unutrašnji dijalog podstakao me je zanimljiv tekst medijskog stručnjaka Branimira Brkljača (vidi sajt www.media-marketing.com [1], „Priče iz prošlosti: I ja sam bio“). Tekst je o brendovima i trendovima, ali se meni dopao deo o pevaču Džiboniju, koji je na nekom kamernijem koncertu opomenuo devojku koja ga je slikala mobilnim, da se mane aparata i pribije uz momka jer „uspomena vredi više nego slika“. Zvuči dobro, svi su mu za to aplaudirali i na koncertu i u komentarima na tekst i… nastavili da slikaju. Nije to glavna nit teksta, ali se nameće zaključak da je devojka, kao i svi mi ostali, radila nešto neprilično. Recimo, ometala umetnika.
Ometala umetnika? Hm. To mi je malo nategnuta teza, ne zato što mislim da to što Džiboni radi nije umetnost (ili Stonsi i Leonard Koen) već zato što su mobilni telefoni na koncertu sastavni deo te umetnosti.
Džibonija prvo gledamo na Jutjubu, sličan neki telefonski snimak, a onda nas to potera na koncert. Naš doprinos je da i sami nešto snimimo i postavimo negde. Umetnici vole da se razmeću lajkovima i posetama, ali ih (izgleda) nekad pripeče savest pa od publike traže da bude „kao nekad“. Moj savet im je da se prilagode ili da svoj nastup učine takvim da ljudi zaborave na telefone, ako je to moguće.
Jedan od najlepših snimaka na Jutjubu mi je onaj na kome Zvonko Bogdan peva „Danas nije moja nedelja“ u potpuno privatnom ambijentu. Nekoliko ljudi, a bilo ih je tek malo više od nekoliko, snimalo ga je mobilnim telefonom (i hvala im), ali se majstor nije obazirao. On je odavno shvatio da je na njemu da peva, a gost ili publika neka uživa kako najbolje ume. Samo dok ne ometa pesmu, sa sujetom je davno izašao na kraj.
Ista ta publika neće fotkati na Kolarcu, na koncertu klasične muzike. Svi će izvaditi telefone da slikaju finale na sto metara na olimpijskim igrama (imam tu sliku), ali malo ko će to raditi na fudbalskoj utakmici. Doživljaj kreira potrebu. Kada ste na nekom važnom sastanku, poslovnom ili ljubavnom, nećete se mašiti za telefon da čitate poruke i fejsbučite. Naprotiv, isključićete ga ako vas tonski upozori da mu se nešto dešava. Ali, kada nema te drame, stalno proveravate da li se u virtuelnom svetu dešava nešto zanimljivije od ovog u kome se trenutno nalazite. Problem nastaje kada je vaša emocija različita od emocija ljudi koji vas okružuju. Njima je, možda, potrebna sva vaša fokusiranost, a vi ste se rasejali.
Najkraće rečeno: ako okolini smeta to što koristite telefon ili ste vi pogrešili mesto ili su oni promašili vreme. Vaša greška ispravlja se lako.
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da će srpska trobojka biti „najpoznatija i najpopularnija zastava otpora u svetu.“ Opa! Zar to već nije bila 1999, baš kada je on sedeo u fotelji ministra za informisanje? I da li je zaboravio kako se sve završilo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve