Komentar
„Jurenje po ulicama“ već se dešava po zgradama i haustorima
Sve je više primera vijanja naprednjaka koji sa spiskovima zalaze po zgradama. Očigledno je mnogim ljudima puklo trpilo i ne vide druge do da pravdu uzmu u svoje ruke
Neke zemlje su za Đavola jedan masivan Lidl
U njemu se duše ne kupuju na komad i skupo, pažljivo umotane u luksuzni papir krunisan elegantnom mašnom, kao u prestižnim buticima. Ne premišlja se stari lukavac da li se kupovina isplati i koliko truda mora da se uloži da se ta duša zasluži.
Đavo tu kupuje duše na gomilu, u industrijskim pakovanjima, s velikim akcijskim popustom. Na palete. Duše su tu roba široke potrošnje, ljudski bakaluk u rinfuzu koji se meri lopatama i džakovima. Često ih dobija i bez para, na kompenzaciju, u zamenu za zgradu, kola, sendvič, krišku statusa ili mrvicu samopoštovanja.
Još je gore, u stvari.
Ova mesta su za Đavola i prostrani buvljak gde se duše valjaju u prašini i blatu, aljkavo pobacane po masnim ciradama, izanđale, čekajući nekoga da se za njih bezvoljno cenjka jer su ionako tričave, ubofljene od gaženja i habanja. Lukavi Đavo, majstor procene i prevare, vidi da su ovi što ih prodaju nesvesni njihove vrednosti – izgubljena Van Gogova dela nađena na nekom zapuštenom tavanu koje slučajni siroti nalazač iznosi na buvljak u nadi da će nekoga prevariti dovoljno da se otarasi tih nerazumljivih mazarija.
Na dva rafa, duše su budzašto.
Jedan je amazonski, elektronski, virtuelni raf „fejsa“ i interfejsa. E-trgovina za prodaju duše je na ekranu. Sedi botovska duša ispred pikselskog univerzuma i odrađuje svoju crnu sudbinu u forumima, u komentarima, pulsira, još malo, u partijskim, nacionalnim i drugim raspravama, svim raspravama, jer je na takvim mestima sve političko i sve nacionalno. Elektronskim metlama na kojima jašu upravljaju njihovi dežurni demoni, lajući im u uši gde, koga, kada, kako… „uvek, ako…“ i druga pravila delovanja, „talking points“, uglove napada i taktike razvodnjavanja argumenta, „kadsmovećkodtogizama“ i još teže bojeve municije za reputacione egzekucije.
Znaju ove već mrtve duše da ništa ne oživljava narod tako kao gola fizička pretnja i psovke, čitav taj makabristički repertoar u kome smo, na primer, mi svetski vicešampioni, posle Mađara. Psovanje i pretnje su moneta kojom ove prodate duše namiruju gospodara da bi zaradili svoje milosti, njihovi mali žrtveni darovi božanstvu, komadići žara na kojima se topi tamjan njihovog poklonstva. U tom smradu se On cereka i cokće, nadut od tolikog mnoštva džabe duša…
Drugi raf duševnog bofla su štampani medijski falangoidi, specijalne jedinice za medijske operacije i percepcijske atentate. Oni imaju najtužnije i najjeftinije duše, posebno zato što su mlade. Kao šetnja bombardovanim porodilištem, srce se slama i stomak prevrće od misli na sve te mlade živote čiji su talenti, kakvi god da su, lakomisleno ili nebrižno, ustupljeni starom podrivaču.
Zbog neke sitne kinte, zbog zaštite, zbog makar i privida slave, bez obzira koliko mračne, zbog osećaja moći, zbog… obećanja, oni lome stupce i strane, kodiraju i dizajniraju, uređuju, pišu… Ne mare mnogo za šta i zašto. U svom zanosu ili po profesionalnoj dužnosti, često izmišljaju i kreiraju nepostojeće. Idiotluci prodaju, idiotluci su „lepljivi“, i komercijalno – jer im čitaoci posvećuju pažnju i vreme – i „poslovno“ – kada mora da se odradi to što Đavo zahteva. U svakom slučaju, njima idu očne jabučice….
Đavolji je to posao, za veštice i jage, za ogre i pragrdane, skupljanje očnih jabučica. Pakuju ih u njihove elektronske tegle, sortiraju po veličini, boji, težini, ukusu… A onda, s toliko zarobljenih očiju, možeš svašta da uradiš. Čak i da uništiš nekoga. Mora se, Đavo ne pita, dolazi po svoje, redovno, a detetu baš treba nova školska torba… bar neki dan u Grčkoj, svi idu… devojka mi je skupa za održavanje…
Banalnost zla, kao što reče Hana Arent. Zlo je autentično banalno i valja se u magacinskoj dosadi supermarketa duša ili u zagušljivoj prašini buvljaka. Đavo je i sam sitna duša koja zna gde da nađe druge, jeftino. Na palete.
Sve je više primera vijanja naprednjaka koji sa spiskovima zalaze po zgradama. Očigledno je mnogim ljudima puklo trpilo i ne vide druge do da pravdu uzmu u svoje ruke
Stara novinarska izreka kaže da nije vest kada pas ujede čoveka, nego kada čovek ujede psa. U današnjoj Srbiji sve je drugačije pa i ovo. Ovde je vest da čast, poverenje građana i lični integritet nisu na prodaju
Pogibiju posade vojnog helikoptera Mi-17 obeležavaju penzionisani piloti i mehaničari. Državni funkcioneri se nisu udostojili ni kakvo spomen obeležje da postave. Odgovorni za ovu tragediju nikada nisu bili kažnjeni
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić odložio je beogradske izbore sa 28. aprila na 2. juni. Složna opozicija udružena sa ProGlasom je zabeležila malu pobedu. Sada neka se pripremi za najprljaviju kampanju u istorji prljavih srpskih izbornih kampanja
Teret zla koji se sručio na pleća mladih aktivista iz Novog Sada je nepravda koja ječi do neba. Tragikomično je da njih za nasilje i kriminal optužuju oni koji su nepatvoreni nasilnici i kriminalci. Hoće li neko stati u njihovu odbranu
Intervju: Sead Spahović, advokat
Ne možete da reformišete sud dok ne reformišete Službu Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve