

Tabloidi
Vučićevi tabloidi optužuju Dačića da je „trojanski konj blokadera“
Ipak, nejasno je zbog čega prorežimski mediji toliko kritikuju Dačića jer on nije objavio da prelazi u opoziciju. Samo naivni mogu da veruju da je promenio stranu




Reče gospođa Olivera Zekić da voli da provocira. Ovde u Srbiji, gde je pod zaštitom Aleksandra Vučića, to za nju nije nimalo opasno. Kad već toliko voli, predlažem joj da tako slatko provocira u Nemačkoj. Uhapsili bi je na licu mesta. A onima, kojima su kao meni, ljudi u uniformi koju promoviše pobili sve milo i drago, mogla bi makar da se izvini
Kadgod krenem iz mog stana prema centru Beograda prolazim pored Topovskih šupa i setim se da su odavde mog oca u poznu jesen 1941. u smrt odveli esesovci. Na Terazijama se često setim da je tuda vozio specjalni kamion u kome su aprila 1942. moju mamu ugušuli esesovci. Posle koncentracionih logora esesovske uniforme sam viđao u filmovima ili muzejima.
A od pre neki dan mi se ponosno, uzdignute glave Olivera Zekić ruga sa naslovnih strana svih mogućih medija u uniformi i sa ordenjem vrhovnog komandanta svih esesovaca Rajnharda Hajdriha.
Našalila se tako sa mnom šefica REM-a, jedne važne državne ustanove, jer, kako kaže gospođa Zekić, ona voli da se našali i da provocira. Iako kaže da je diplomirala političke nauke sa prosečnom ocenom 9,68, znači kao vrhunski stručnjak, očigledno je da ne shvata koliko je neumesna njena „šala“ sa prizivanjem najvećeg masovog ubice svih vremena.
Reče da voli da provocira. Ovde u Srbiji, gde je pod zaštitom Aleksandra Vučića, to za nju nije nimalo opasno. Kad već toliko voli, predlažem joj da tako slatko provocira u Nemačkoj. Uhapsili bi je na licu mesta. A i ovako ne isključujem da će je već na pasoškoj kontroli privesti ako se uputi u Nemačku, ako je neko registrovao šta je uradila. Nemci ovakve „šale“ shvataju veoma ozbiljno.
U Nemačkoj, a slično je i u Austriji, postoji Zakon o obnavljanju nacističkog delovanja. Optuženi po tom osnovu neposredno se procesuiraju pred porotnim sudom. Posebno poglavlje tog zakona je posvećeno nošenju uniformi iz Hitlerovog vremena. Čak i osobi u uniformi redovne vojske, vermahta, priprećena je kazna od najmanje dva meseca zatvora. Pritom nije od značaja gde je fotografija snimljena, jer se smatra da je pojava sa uniformom iz nacističkog doba bilo gde na svetu u duhu „obnove delovanja“ i prema tome kažnjiva.
Zakon se rigorozno sprovodi u delo. Kao primer navodim slučaj jednog mladića koji je pre tri meseca odlazeći iz javnog kupališta pozdravio društvo podignutom desnom rukom. Uhapšen je pre nego što je stigao kući. Iako se branio da to zpravo nije bio hitlerovski pozdrav, da je hteo da mahne drugu, osuđen je na tri meseca omladinskog zatvora, jer još nije bio napunio 19 godina. Da je bio stariji prošao bi gore. Protiv policajaca koji su bili prisutni na kupalištu zbog brige o mogućim terorističkim napadima, pokrenut je disciplinski postupak jer ga nisu uhapsili na licu mesta.
U Beču je britanski državljanin David Irving 2006. godine osuđen na tri godine zatvora zbog toga što je poricao holokaust. Odležao je trećinu kazne.
Sličnih primera ima sijaset.
Ne isključujem da neki naši huligani koji na zidovima ili vratima stanova crtaju kukaste krstove zapravo ne znaju šta rade, šta taj znak znači. Diplomirana politikološkinja Olivera Zekić ne može da kaže da ne zna šta čini. Ne verujem da nije znala da je izabrala da se slika baš u uniformi Rajnharda Hajdriha, komandanta esesovske tajne službe SD, (Sicherheitsdienst – Služba bezbednosti), koja je bila nadređena gestapou.
Hajdrih je bio opsednut smrću. Sam je tvrdio da sebe toliko mrzi, da je jednom pucao u svoj lik u ogledalu. Ubijao je i izazivao sopstvenu smrt, izašao je u susret atentatorima koji su ga ubili 27. maja 1942. Vozio se u otvorenim kolima bez telohranitelja. Bilo mu je poznato da će na putu ka Pragu proći kroz oštru krivinu u kojoj će vozač morati da uspori, znao je da se sprema atentat na njega, mogao je to mesto da obezbedi svojim esesovcima sa obe strane puta, ali nije. On je bio zvanični izvršilac „rešavanja jevrejskog pitanja“, kako su nacisti službeno nazivali holokaust.
Da li Olivera Zekić sve to nije znala? Nije proveravala na čiju je uniformu namontirala svoju glavu? Ili je ipak i uprkos tom saznanju odlučila da nas, Beograd, Srbiju, celi svet šale radi provocira?
Trebalo bi da zbog ovoga dobije otkaz ili podnese ostavku, zbog gluposti ili zle namere ili nanošenja štete Republici Srbiji, svejedno. A pošto neće, mogla bi makar onima, kojima su kao meni ljudi u uniformi koju promoviše pobili sve milo i drago, da se izvini.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Ipak, nejasno je zbog čega prorežimski mediji toliko kritikuju Dačića jer on nije objavio da prelazi u opoziciju. Samo naivni mogu da veruju da je promenio stranu


Vesić u pritvoru definitivno nije, iako bi po rešenju Apelacionog suda tamo morao da bude. U kućnom pritvoru nije ni njegova nekadašnja zamenica Anita Dimoski, piše N1


„Gledajući realnost Srbija nije demokratska država, pa predsednik može šta god hoće da uradi“, kaže ekonomista Milan Kovačević


Predsednik Socijalističke partije Srbije i minister unutrašnjih poslova Ivica Dačić stavio je tačku na spekulacije o tome kako će SPS izaći na vanredne parlamentarne izbore


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve