Postoji Amerikanac u Parizu (Geršvin). Ima i Englez u Njujorku (Sting). A sada stigao i Špijun u Beogradu (Vučić).
Korijeni ove jednostavne i popularne poskočice sežu u starodrevna radikalska vremena kada je korištena za obredne inicijacije. Od tada se izvodi u različitim aranžmanima i prilikama. Tako je krajem devedesetih Mirko Marjanović primijetio da radikali u njegovoj vladi ne rade ništa drugo izuzev što u hipnotičkom ritmu fotokopiraju dokumenata i gledaju ispod oka svakog tko prođe hodnikom. Da nije možda špijun?
Ipak, ljubav prema muzičkoj tradiciji spada u sekundarno objašnjenje prazničke najezde stranih agentura. Primarno se tiče takmičarskog karaktera Aleksandra Vučića. Naime, on svako malo uspoređuju uspjehe Srbije sa stanjem u Hrvatskoj. Prema njegovoj vokalnoj interpretaciji, tamo pjevaju tužbalice dok im od zavisti iz ušiju kulja dim.
No, Hrvatska – članica NATO-a i Evropske unije – započela je 2023. ulaskom u Šengensku i zonu evra. Kako god da se mjeri, riječ je o velikom uspjehu. Posebno što uz izuzetak NATO-a, sve ostalo spada u puste snove Srbije. I kako onda da joj iz Hrvatske zavide?
Kantautorske legende prepoznaju se po vještini improvizacije. Sam s gitarom, bez podrške benda i pratećih vokala, Vučić je otkrio najveću koncentraciju špijuna po kvadratnom metru u Beogradu od Drugog svjetskog rata. Otkud oni i zašto? Otud i zato – kaže predsjednik Srbije – što na zapadnom Balkanu traje sudar svjetskih sila, a Beograd je jedina metropola na čitavom tom prostoru. Prevedeno: džabe Hrvatskoj i evri i Šengen, zna se tko je glavni u regionu.
„Sunce li ti žarko, al’ smo važni“, kaže biračko tijelo zakovano ispred televizora.
U ovom kontekstu, Vučić je pohvalio tajne službe. Mora da je Vulinu kanula tvrda muška suza, ona najtvrđa. Mada sjedi sam u kazamatima BIA u Kraljice Ane bb daleko od „Srpskog sveta“, ustaša, dušmana iz Evrope i ostalog čime je godinama trovao javnost, šef je pred svima pokazao da mu nije zaboravio lik i djelo. Može Dačić i let lampom otkravljivati odnose sa Hrvatskom, ali dok je Vulina biće i ćeranja. Kako onda da ogrijan Vučićevim respektom blažen ne zaspi sanjajući udarničku značku na brigadirki sa Če Gevarom nacrtanim na leđima?
To je sve što se može reći. Špijun u Beogradu još jednom je pokazao da isprobane formule pale – možda nije baš originalno, ali je lako pamtljivo i savršeno za igranke.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
