Reagovanje
Seksizam i cena knjige
Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430
"Književnost i Udba"; VREME 1068
Ma, ljudi, neće ovo biti istina.
Stanoviti Miloš – „naše-ime-je-naš-program“ – Milošević javio se očekivano u obranu nevoljnog Vidosava S.
Sve bi to bilo već odavna viđeno i dozlaboga dosadno i, svejedno, enervirajuće, da nije jednog kuriozuma: sve što je ovaj napisao u obranu toliko je klišeizirano i po Pe-esu Nove Srpske Korektnosti (die Neue Serbische Korrektion, za prijatelje – NSK), da me podsjetilo na nešto i dalo mi u kontinuitetu misliti. Da je stvar naime manje witzig, manje prozirna, možda složenija nego što jest – ili prostija – vidjet će se.
U vrijeme akademskih ratova kad je američki fizičar Alan Sokal svojom diverzijom dotukao korumpiranost nekih postmodernih diskurzivnih praksi, australijski profesor Andrew Bullhak napravio je kompjuterski program koji je generirao eseje napisane u stilu poststrukturalističkog metajezika, a sve namijenjeno studentima da ih poture za prolaznu ocjenu – ti eseji imali su pojavnost ozbiljnog akademskog teksta tada važećeg diskursa, ali zapravo, jasna stvar, nit su govorili nit vala sadržavali savršeno ništa.
A šta ako su mračnjaci srpskog intelektualno-političkog polusvijeta napravili sličan program (!)? Ubacili u njega sve sastavnice ili većinu općih mjesta koja koriste ovi kuhani mozgovi inače – malo pristojnost, malo zasluge, malo bonton, malo patriJotizam, probrljaš, okreneš, dodaš žlicu vegete – i evo ti humanoida, nemaštovito nazvanog (kako bi neopaleo-Srbi drugačije uostalom, tu su idejnost i mašta zakazale odavno), evo – „Miloša Miloševića“.
Samo ga primijeniš, turiš ga u prigodnoj situaciji, kao suprotnost svakoj prilici u kojoj treba pokazati pamet i moral, i – nemoguća misija – parirati duhu, znanju i etičnosti koje ponekad, pritisnute općom rezignacijom, eksplodiraju u opravdanoj konsternaciji, onako kako je prasnula retorička granata Bože Koprivice, raznijevši jedan stari ali još živući princip nitkovluka u djeliće.
Nema razloga, dakle, da se čovjek upušta ni u dijalog, ma ni u sukob, brate!, s osobom MM (čitaj „em-em“ – kao N.N. „en-en“) i „stavovima“, bez obzira na to što se uz ime i titulirao (e, jadni Kragujevče na šta si spao ako su ti to „komentatori“) – jer nitko ne zna razgovaramo li sa živim čovjekom ili je u pitanju ime-metafora, a po iznesenom – i program i, jašta, Program (njihovog kompjutera).
Nema nikakvog dokaza, sudeći po pismu („automatski generirana poruka“?) da on – uopće postoji.
Stvar (u)pravo literarna: ovdje bi valjao jedan postmoderni, zaigrani, ironični prosede: egzistencijalistički osterovski policajac koji bi graknuo na Em(in)Ema: „Davaj ličnu! Ne da vidim ko si, neg´ – jel te ima!“
S druge strane (šale): da je zlo pak stvarno, fizički opipljivo gotovo, možemo se uvjeriti ovih dana i uz ovu utišavanu buru poslije Koprivičine razbijajuće invektive – treba otvoriti blog (?) V. Stevanovića da se (u)vidi šta je pravo zlo lokalnog kolorita i kako funkcionira. Kako imitira stil onoga koji mu je, pa makar jedanput, pa makar u novinskom tekstu, stao na rep, i kako tako, loše imitirajući (to treba sto puta ponavljati – nijedan od stevanovićevaca-emememovaca nema literarnoga dara ni mašte kolik’ je crno pod noktom) – ipak uspijeva u onom u čemu je zlost najbolja: ne konfrontirajući se direktno naravno – sasvim palanački, kako i ide, poturajući drugoga (možda opet fiktivnog! – ne bih se čudio da je pisca pisma i ovdje („najveći živući srpski pisac“!, jel bi čak i oponenti Koprivičini ikad i pomislili da kažu ovo?) a i kod sebe u svojoj internetskoj prćiji izmislio sam VS) – pokuša još malo podvaliti, huljski, ad hominem; što reče Velja Ilić – „na mala vrata“.
Ima Božo Koprivica pravo – kakav Kiš! Kakve usporedbe! – to je jedino i samo onaj istinski negativni odbljesak, to je kao i uvijek – Dobrica: pola beshumor, pola samosažaljenje i plačkanje, a onda zavuče najprljavije što može, prljavije od bilo čega što bi čovjek mogao zamisliti.
Tako funkcionira realno zlo, a spram depersonaliziranih Pismopisaca. To je ono istinski zastrašujuće a ne odjekoreagovan(j)a EminEma iz MZ KG, kojem odričem apodiktički i osobnost, i moral, i pamet.
Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430
Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije
Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve