U poslednja dva meseca više od trideset osoba je uhapšeno pod sumnjom da su u rukovanju tuđim novcem, u ovom slučaju novcem poreskih obveznika namenjenim izgradnji puteva, zloupotrebile službeni položaj i time protivpravno pribavile sebi ili drugima materijalnu korist
Bivši direktor Javnog preduzeća „Putevi Srbije“ Branko Jocić uhapšen je početkom marta pod osnovanom sumnjom da je u saradnji sa još četiri osnovano sumnjivih lica oštetio preduzeće na čijem je čelu bio, za 43 miliona dinara, odnosno pola miliona evra po tadašnjem kursu. Te pare je Jocić uplatio na račun privatnog građevinskog preduzeća „Rotijer“, koje je prema ranije potpisanom ugovoru trebalo da obavi sanaciju klizišta na regionalnom putu Krupanj–Loznica. Međutim, pare su legle, posao nije obavljen.
foto: dragan todorovićDO DALJNJEG U PRITVORU: Branko Jocić,…
Pored Jocića, uhapšeni su i osnivač i vlasnik preduzeća „Rotijer“ Dragan Pavlović, bivša direktorka Javnog preduzeća „Put Loznica“ Marija Božić, inače iz Paraćina, i Jocićev savetnik Predrag Todosić, te Jocićeva majka Radmila. Stara majka je nekoliko dana kasnije puštena iz pritvora jer nije bila ni na kakvom službenom položaju tako da nije ni mogla da ga zloupotrebi: njen „greh“ je što je na njeno ime uknjižen stan u Loznici vredan oko dva i po miliona dinara.
Tih dva i po miliona je (svega) oko pet odsto vrednosti ugovorenog posla, taman koliko iznosi uobičajena provizija „odgovornog lica“ za potpisivanje ugovora. Međutim, ta provizija je uobičajena samo za dodelu posla, što će reći da se podrazumeva da će ugovoreno biti i obavljeno. Štaviše, pare ležu na račun izvođača u skladu sa dinamikom radova kao avans, a konačna isplata sledi tek kad neka druga odgovorna lica svojim potpisom potvrde da je ugovoreno isporučeno.
KLJUKANA DINASTIJA: U drugom turnusu uhapšeno je još petnaest osnovano sumnjivih lica zbog nekih pet miliona evra za koje se baš ne zna gde su, a kroz papire su provučeni kao trošak izgradnje obilaznice oko Požarevca i puta prema Kostolcu. Na spisku uhapšenih su generalni direktor Preduzeća za izgradnju puteva (PZP) „Beograd“, glavni inženjer operative, šefovi i podšefovi gradilišta u istom preduzeću, menadžer opštine Požarevac, direktor direkcije za izgradnju iste opštine, dva upravnika gradnje javnih preduzeća, dva nadzorna organa, jedan republički i jedan opštinski, i još trojica privatnika. Jedan od njih je lice odnedavno poznato široj javnosti – Radoslav Savatijević Kene, trgovac kolubarskim ugljem na veliko, vlasnik građevinskih mašina koje su u rudniku „Kolubara“ radile 24 sata 7 dana u nedelji i donedavno, sve dok široj javnosti nije predstavljen, član upravnog odbora JP „Elektroprivreda Srbije“.
…Radoslav Savatijević Kene i…
Za organizaciju ovog posla osumnjičen je opet Branko Jocić. Inače, nije mu ovo prvina: nešto više od mesec dana pre ovog hapšenja osuđen je u prvostepenom postupku na dve godine zatvora zbog prekoračenja službenog ovlašćenja, čime je „Puteve Srbije“ i poreske obveznike oštetio za 200 miliona evra.
Takođe, na njega se iskosa gleda kao na, doduše nedokazanog, organizatora „drumske mafije“ – visoko sofisticirane kriminalne grupe, koja je kloniranjem naplatnih kartica za korišćenje auto-puta Beograd–Niš tokom nekoliko godina okrajcovala „Puteve Srbije“ za šest miliona evra. Četrdesetoro optuženih osuđeno je na ukupno 131 godinu zatvora, s tim da istraga, kako piše u obrazloženju presude, nije otkrila „vrh piramide“ koji je u kriminalnoj dobiti participirao sa 40 odsto.
SVASTIKIN BUT: Kad se pogleda spisak uhapšenih u oba turnusa, ne poimence već po funkcijama, jasno je kako je stvar funkcionisala: renomirana građevinska firma pogodila je sa državom da po nekoj ceni, obavi neki posao. U prvom slučaju sanaciju klizišta, u drugom izgradnju puta.
foto: public…Milo Đurašković
U prvom slučaju ni ašov nije zaboden, ali je u papirima prikazano kao da jeste, ne samo zabadanje ašova, već da je posao završen. Moguće je da je samo klizište izmišljeno, odnosno prikazano da je mnogo veće nego što zaista jeste, kao što se i snežni smetovi izmišljaju ili prikazuju većim nego što jesu, pa pare legnu a da mašine nisu na put ni izašle. Jednostavno je to: sneg se otopi pa ga nema, a klizište k’o svako klizište, nikad se ne može u potpunosti sanirati.
Drugi slučaj je malo komplikovaniji, pa je zato i više aktera uključeno, ali je i ulog veći: opet je država pogodila posao sa renomiranom građevinskom firmom, predračun je izvesno bio malo naduvan, svega pet miliona evra. Renomirana građevinska firma je posao „odradila“, što će reći put je izgrađen, ali je u papirima prikazano da je ugrađeno više materijala nego što jeste, da je utrošeno više radnih sati nego što je zaista utrošeno, taman onoliko koliko je predračunom predviđeno, pa i malo preko, da se Vlasi ne dosete. Nadzorni organi, kako republički tako i opštinski, overom građevinske knjige to su i potvrdili, direktori lokalnih javnih preduzeća takođe, a preduzetnici uključujući i Keneta se ugradili.
LOKOMOTIVA: U sledećem, za sada poslednjem turnusu, pao je Milo Đurašković, vlasnik „Nibens korporacije“ d.o.o., privrednog društva u čijem je (većinskom) vlasništvu pet preduzeća za održavanje puteva sa oko/preko 5000 zaposlenih, široj javnosti poznat kao „kralj drumova“. U resoru mu je održavanje 6500 kilometara puteva, asfaltiranje ulica u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Vranju… „Nibens“ je angažovan na izgradnji Koridora 10, ama to kilavo ide. Ministar za infrastrukturu pretio je onomad da će da deli žute i crvene kartone, da će „Nibens“ da skine sa projekta, ali od toga ne beše ništa.
Međutim, Đurašković nije pao zbog svoje osnovne delatnosti – (ne)gradnje i (ne)održavanja puteva, već zbog muljanja u kruševačkoj Fabrici maziva (FAM), što na prvi pogled i nema veze sa temom ovog teksta, ali na drugi i treći pogled veza se nazire. „U ovom trenutku nemamo podataka da se radi o povezanim slučajevima, što ne znači da u nastavku istrage ne dođemo i do takvih informacija“, rekao je tim povodom tužilac za borbu protiv organizovanog kriminala Miljko Radisavljević.
Prema onome do čega je istraga za sada došla, Đurašković je u sadejstvu sa još sedam sumnjivih lica, sve redom direktorima i članovima upravnog odbora takođe uhapšenih, tokom nekoliko godina na razne načine – pozajmicama, davanjem robe bez plaćanja, plaćanjem nepostojećih konsalting usluga i naduvanih zakupnina vozila, isisao 32 miliona evra iz Fabrike maziva i prelio ih, jednim delom doduše, u svoja putarska preduzeća, a drugi deo, skromnih 15 miliona evra, navodno je prisvojio.
OKRUG: Branko Jocić je kadar Nove Srbije i kao takav postavljen je na mesto direktora JP „Putevi Srbije“, u vreme kad je Velimir Ilić bio ministar za infrastrukturu. U fotelji ga je, sa smenom vlasti, zamenio Zoran Drobnjak, do tada tehnički direktor PZP-a Beograd, preduzeća koje je mimo tendera dobilo izgradnju obilaznice oko Požarevca. Na ugovoru za taj posao je i njegov potpis.
Na pitanje da li je znao da je ugovor potpisan mimo zakona kaže da jeste znao, ali da on s tim nema ništa: on je ugovor potpisao kao izvođač, a zakon je, veli, prekršio Jocić, jer je on bio predstavnik investitora, te da je on zakon prekršio.
Priča se da je Radoslav Savatijević Kene u dobrim odnosima sa Draganom Markovićem Palmom, gradonačelnikom Jagodine, narodnim poslanikom i klinom koji aktuelnu Vladu drži koliko-toliko stabilnom. Te priče potkrepljuju i neke fotografije, a i pisana dokumenta: Kene je izdašno finansirao Palminu predizbornu kampanju, a nagađa se da je jedan od „prijatelja“ koji ima udeo u mnogim Palminim gradonačelničkim projektima. Zauzvrat, takođe se samo nagađa, sedeo je u upravnom odboru EPS-a.
Za Mila Đuraškovića, takođe multitalentovanog biznismena, priča se da je blizak Socijalističkoj partiji Srbije, da je zahvaljujući podršci sa te strane onomad kupio mimo tendera PZP „Niš“. Drobnjak je bio kod njega zaposlen.
TRT, TRT, TRT: Protiv Jocića je pokrenuta i finansijska istraga, koja treba da utvrdi koju imovinu poseduje, kao i da li postoji nesklad između pronađene imovine i njegovih zakonitih prihoda, Finansijska istraga je pokrenuta i protiv Đuraškovića, s tim da mu je nepokretna imovina blokirana, a vredne pokretnosti, zlato i umetničke slike, (privremeno) oduzete.
Ipak, teško je poverovati da je Jocić prodao svoj potpis za svega pet odsto od ugovorene sume u poslu za koji je znao, ako je znao, da neće biti urađen. Ipak, sve se to događalo još 2005, odnosno 2007. godine, pa i da je novac „pustio“ u dobroj veri da će sve biti u redu a da ga je „Rotijer“ „zavrnuo“, imao je podosta vremena da pokrene sudski postupak. Postupak nije pokrenuo, ergo – znao je da posao neće biti urađen. „Rotijer“ se jamačno u posao „ugradio“ za proviziju uobičajenu kada je o pranju novca reč.
Teško da je i veći deo od onih pet miliona završilo kod njega: on je, fakat, dodelio posao bez tendera, što je samo po sebi krivično delo, ali da je to uradio mimo znanja tadašnjih „višnjih“ vlasti!? Ne, to ne biva. Teško je poverovati i da je Đurašković, koliko vešt da jeste, tek tako prisvojio 15 miliona evra. Mnogo je to para da prođe neprimećeno.
Ko se koliko omastio pokazaće istraga, ako pokaže: rukovodećem kadru angažovanih građevinskih firmi muljanje je izvesno bio deo radnog zadatka, nadzorni organi su možda čašćeni, direktori lokalnih javnih preduzeća verovatno i malo više. U odnosu na celu sumu – sića. Glavnica je otišla negde drugde, samo je pitanje gde.
Delo i kazna
Zloupotreba službenog položaja je iskorišćavanje službenog položaja ili ovlašćenja, prekoračenje granica službenog ovlašćenja ili nevršenje službene dužnosti čime se sebi ili drugom pribavi kakva korist ili da se drugome nanese kakva šteta ili se teže povredi pravo drugog od strane službenog ili odgovornog lica.
Objekt zaštite je službena dužnost, njeno ispravno, celishodno i zakonito vršenje, a cilj zaštite je obezbeđivanje efikasnog vršenja državnih i društvenih poslova uz potpuno poštovanje zakonitosti, pošten i savestan odnos prema građanima kako bi se u krajnjoj liniji očuvalo njihovo poverenje u organe vlasti pa i u celokupni pravni poredak.
Iskorišćavanje službenog položaja postoji kada službeno ili odgovorno lice preduzima radnju koja jeste u okviru njegovog službenog položaja ili ovlašćenja, ali to ne čini u interesu službe, nego da bi na taj način pribavio za sebe ili za drugo fizičko ili pravno lice kakvu imovinsku ili neimovinsku korist ili da bi drugome naneo kakvu štetu ili teže povredio prava drugoga.
Za ovo krivično delo propisana je kazna zatvora od šest meseci do pet godina. Pored ili umesto u zakoniku propisane kazne zatvora, učiniocu ovog krivičnog dela sud u konkretnom slučaju može da izrekne novčanu kaznu u iznosu od 10.000 do 10.000.000 dinara, zabranu vršenja poziva i oduzimanje imovinske koristi pribavljene izvršenjem krivičnog dela.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!