Mnogi mere koliko je kilograma, a koliko glasova Nikolić izgubio tokom svog štrajka/ posta, a malo ko obraća pažnju na to šta će biti sledeći korak naprednjaka
Lider Srpske napredne stranke Tomislav Nikolić je na Vaskrs 24. aprila prekinuo štrajk glađu pričestivši se posle Vaskršnje liturgije, koju je u Sabornoj crkvi služio patrijarh Irinej. Posle je patrijarh pozvao Nikolića i ministre unutrašnjih poslova Ivicu Dačića i vere i dijaspore Srđana Srećkovića u patrijaršijske odaje, a tamo o politici nisu razgovarali: Objašnjenje je glasilo: „Pa Vaskrs je!“, mada su potezi tokom tih događaja povlačeni baš nekako po crkvenom kalendaru iako ti naprednjaci, dok su bili radikali, nisu mnogo koketirali s crkvom. Nikolić je svoj politički motivisan štrajk žeđu prekinuo na Veliki četvrtak posle poziva patrijarha Irineja i posle uvida u rezultate analize krvi.
Sada mnogi lideri javnog mnjenja, inače nenaklonjeni Nikoliću, mere koliko je kilograma, a koliko glasova on izgubio tokom tog posta. Malo ko obraća pažnju na to šta bi mogao biti naredni korak naprednjaka, a oni će, očito nešto raditi, kao što su radili i u poslednjih 35 meseci, menjajući sredstva pritisaka (lokalne kampanje, dve velike peticije, najava demonstracija, miting, štrajk glađu i žeđu, štrajk glađu, post, performansi i pritisak na medije).
DVE PETICIJE: Oni su u junu 2009. ostvarili zapažen rezultat na ponovljenim lokalnim izborima u Zemunu (32 odsto glasova) i na Voždovcu (oko 30). U januaru i februaru 2010. organizovali su potpisivanje peticije za obaranje vlade i raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Tvrde da su sakupili milion potpisa. Odgovor jednog predstavnika vlasti je, navodno, bio šaljiv: „Šta, samo milion!“
Godinu dana kasnije, 13. januara 2011, naprednjaci su predsednici Skupštine Slavici Đukić-Dejanović predali peticiju sa 304.180 potpisa građana za promenu Ustava, kojom se traži smanjenje broja poslanika i ministara itd.
Petog februara oni su organizovali prilično posećen miting u Beogradu koji je protekao bez incidenata i uz trud obezbeđenja i policije da se spreči da se u njega infiltriraju desničarske i navijačke grupe koje su se eksponirale prošlog septembra (oko 6000 učesnika nereda povodom Parade ponosa).
Nakon februarskog mitinga, naprednjaci su najavili da će 16. april biti Dan za promene (sedeće demonstracije na stiroporu dok izbori ne budu raspisani). U toku tog mitinga, koji je bio nešto slabiji od prethodnog, Nikolić je pozvao pristalice da se raziđu i saopštio da je prestao da uzima vodu i hranu: „Ako mi se nešto desi, raspiši izbore!“, dovikivao je Tadiću preko Pionirskog parka.
ZOVI ME SPASOJE: Tokom Nikolićevog štrajka, naprednjaci su najavljivali da će serijom protesta u više gradova pojačati pritisak na vlast, ali se sve završilo performansima u Beogradu ispred Predsedništva Srbije i RTS-a, u Kruševcu, Nišu i Valjevu, da, i pozivom Nikoliću na Veliki petak 22. ispred Beogradskog kliničko-bolničkog centra da prekine štrajk glađu. Kao što su i druge akcije ličile na kopiju onoga što je u pretprošloj deceniji radila opozicija, tako je i ovaj završni čin ličio na onu scenu na preobraženjskom mitingu opozicije 1999. kada je Spasoje Krunić pozvao Vuka Draškovića da dođe na govornicu, a deo mase skandirao „Zovi ga Spasoje!“, pa je događaj kasnije nazvan „Miting Zovi me Spasoje“. Deo demonstranata je posle zviždao Vuku, a Nikolića su sada čerečili kolumnisti. Preko zamenika predsednika Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića Nikolić je tada poručio da će, nakon što do Vaskrsa bude razmišljao o svemu u Srbiji, krenuti, kako je rečeno, u najžešći politički obračun sa onima koji su Srbiju uništili i opljačkali. Tu retoriku naprednjaci-radikali koriste odavno. Za sada najavljuju krivične prijave protiv odgovornih za prodaju Telekoma… Miting? Možda.
U aprilu 2011. naprednjaci nisu ostvarili svoj proklamovani cilj – određivanje datuma vanrednih izbora. Njihove pretnje nisu bile dovoljno uverljive, a njihove akcije nisu bile velikog obima ni dometa, a pitanje je i šta su bila njihova stvarna očekivanja. Nikolić koji je u politici od 1990. možda je znao da se za tako vremenski udaljen cilj (izbori za osam ili deset meseci) sada ne može skupiti kritična masa i da najavom sedećih demonstracija nije fascinirao protivnike – zašto bi, inače, pre početka tog mitinga prestao da uzima vodu i hranu…
Da je s govornice uzviknuo: „Sedi dole, dok ja gladujem!“, da li bi oni sedeli duže tamo na stiroporu, nego što je on postio? Drugim rečima, on je svoje pristalice preveo žedan preko vode, računajući valjda s tim da im je poznata ona niška: „‘Bem ti besenje, zamal’ da s’ udavim!“
Izborno buđenje: Budimo u dodiru
U PUNOM ZALETU: Mlađan Dinkić
Koalicije jure, partije rade po terenu
Ne zna se kad će izbori, ali svi su u kampanji. Ako neko to nije primetio, neka pogleda šta radi Mlađan Dinkić. U toku Nikolićevog štrajka on je izjavio da nema osećaj da se na političkoj sceni Srbije bilo šta bitno izmenilo, pa dodaje da bi on radije na ulicu nego u krevet, da ga ne zanima da li je Nikolić dobio ili izgubio nešto štrajkom, već to da ostvari peticiju Ujedinjenih regiona Srbije (URS) o decentralizaciji, pošto „od isprazne politike građani nemaju koristi, ali imaju od toga da se izgradi škola, bolnica ili ukinu putarine za građane Mladenovca i Grocke“. I krenuo je sa preostalim resursima.
U Narodnoj skupštini Srbije 14. marta je formirana poslanička grupa Ujedinjenih regiona čiji je šef Mlađan Dinkić, koji je nakon smene s mesta ministra i potpredsednika vlade sada formalno smenjen i sa mesta predsednika Nacionalnog saveta za regionalni razvoj. Dinkić inače svakodnevno vodi akciju „Moj grad, moja šansa“ i pokušava da napravi koaliciju koja bi bila iznad crte. Liberalni konzervativisti iz G17 plus u okviru političkog saveza URS zapravo prave koaliciju sa nizom raznobojnih manjih partija. Počeli su prošlog maja taj savez sa Koalicijom „Zajedno za Šumadiju Verka Stevanovića i Narodnom partijom bivše radikalske gradonačelnice Novog sada Majom Gojković, a nastavili sa pokretom „Živim za Krajinu“ Boška Ničića, sa Vojvođanskom partijom Aleksandra Odžića, sa Koalicijom za Pirot, sa Bunjevačkom strankom, sa predsednicima opština gde je Dinkić sekao vrpcu, na primer s predsednicima opština Rača i Pirot, odnosno sa grupama građana (GG): „Dragana Živanović Rača“, „Belocrkvanska slobodna inicijativa“; „Otvoreni krug“; „Cokić predsednik“; „Stojanča Arsić“; „Pokret za Vranje“; „Aca Jovanović“; „dr Goran Janjić“; „dr Rakić – adv. Pešić“; „dr Gaga Ćetković“; UG „Za naše mesto“; „Narandžasti blok“. Sada je Dinkić s predsednikom Reformističke stranke iz Niša Aleksandrom Višnjićem potpisao sporazum o pristupanju ove partije URS-u.
Dinkić saopštava da je peticiju Ujedinjenih regiona Srbije za donošenje zakona neophodnih za decentralizaciju države u prethodne tri nedelje potpisalo 225.000 građana, a da mu je cilj da do kraja maja bude prikupljeno više od 300.000 potpisa za podršku zakonima o finansiranju lokalnih samouprava i vraćanju imovine gradovima i opštinama, o tome da 80 odsto poreza na plate ostane u opštini u kojoj su prikupljeni, da se opštinama i gradovima vrati imovina i da se njihovi čelnici biraju direktno…
Ko kaže da ne zna dete šta je 300.000 glasova.
Ako neko i dalje misli da izborna kampanja nije počela, samo neka pogleda kako je na vladinoj strani živa aktivnost koalicionih partnera na terenu. U Jagodini prilikom redovnog prijema građana kod gradonačelnika Dragana Markovića Palme, gost je koalicioni partner zamenik premijera i ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić, sada možda ključna ličnost za odluku o raspisivanju izbora, koji izjavljuje da je jedino vlast koja je u dodiru sa građanima sposobna da donosi odluke u korist države i naroda. Mogao je da doda i da koalicioni partneri u komplikovanim okolnostima mogu da donesu korisne odluke samo ako budu u dodiru.
A ko veruje da će se izborni ishod u Srbiji lomiti između pet slova SNS:DS neka to svoje viđenje uporedi sa slikom te frenzične aktivnosti i sledećim činjenicama:
U Skupštini Srbije deluju 23 stranke:
Srpska radikalna stranka, SRS (77 poslanika); Demokratska stranka, DS (64); G17 plus (21); Demokratska stranka Srbije, DSS (21); Liberalno-demokratska partija, LDP (12); Socijalistička partija Srbije, SPS (11); Nova Srbija NS (9); Liga socijaldemokrata Vojvodine LSV (5); Partija ujedinjenih penzionera Srbije, PUPS (5); Srpski pokret obnove, SPO (4); Savez vojvođanskih Mađara, SVM (4); Sandžačka demokratska partija, SDP (4); Jedinstvena Srbija, JS (3); Zajedno za Šumadiju, ZZŠ (2); Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, DSHV (1); Nestranačka ličnost, NL (1); Demokratska levica Roma, DLR (1); Pokret veterana Srbije, PVS (1); Socijalno-liberalna partija Sandžaka, SLPS (1); Partija za demokratsko delovanje, PZZD (1); Bošnjačka demokratska stranka Sandžaka, BDSS (1); Socijaldemokratska unija, SDU (1); Demohrišćanska stranka Srbije, DHSS (0); Trenutno je u Registar političkih stranaka upisano 77 političkih stranaka. U januaru ove godine status registrovane dobila je i Komunistička stranka. Poslednja, registrovana 8. aprila ove godine, je Bošnjačka demokratska zajednica.
U toku 2010. godine Srbija je dobila tri nove stranke, „Puls Srbije“, Stranka vojvođanskih Slovaka i stranka „Nijedan od ponuđenih odgovora“…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!