Sve original, sve samo što proizvedeno, sve ‘voliko, i sve tako da moraš da se mašiš za džep, i šerpe, i lonci, i noževi i druge belegije, i pletivo i ostalo heklanje, sve do ti svi sveci u teški ramovi, koji kad se kupuju nema da se godi, jer se Srbin ne cenjka sa svoju veru i svoj zapis
Svakog trećeg u mesecu, bio praznik ili radni dan, u Rumi je vašar, veliki i najveći. Vele da najveći od Rume pa dokle možeš zamisliš, do bog zna dokle, do najdalje. Nije to vašar u onom, starom smislu, koji im’o svoju funkciju u prošli vekovi, to pre veliki buvljak, još pre veliki sajam na otvorenom, gde hiljade prodavaca, gde desetine hiljada kupaca. I nisu tu samo razne džidžamidže, tri za 100 dinara, i drugi sitniš, tu bre čitavi regali i vazdan ostalog i tog krupnog, sve do traktori i druga poljoprivredna mehanizacija. Da se sve to utera gde i kako treba, bilo bi neki’ para i za državu i za ovu i njenu parlamentarnu demokratiju.
Dakle, nedelja, što prođe, dan kakav se mog’o samo zamisliti, sunčan, i sve u tom smislu. Kraj, produžetak glavne rumske ulice zakrčen automobilima, kamionima, tezgama, narodom. Hiljade, desetine hiljada ljudi, koja Guča, šparta novouspostavljenim prolazima između tezgi, sudara se, grabi napred, levo, desno, pa okrene, pa iz početka. Reporter uzme snima i beleži šta sve ima, ljute papričice, cipele na kilo, na pola kila, razne korpe i sepeti, kučići, golubovi, a ima i čokolada „milka“ za 70 dinara, šerpe, lonci, donji veš, gornji veš, ti kombinezoni, šnale, ukosnice, ta farba za jaja…
DRUGO PLETIVO: Što do pre koju godinu bilo u jednu, dve ulice, sad se umnožilo, ne mo’š sagledaš sve te prodajne staze i sokake, sve otišlo u nedogled i u pm: opet šerpe, opet lonci, ‘voliki eurokrem za 100 dinara, ‘volike čokolade, i to tri, za isto para, a tek čarape, liciderska srca, svilene bombone, kanure vune, noževi, futrole, razno semenje, drugo zrnevlje. I sve original, sve samo što proizvedeno, sve da moraš da se mašiš za džep, flaše sa šajkača zatvarači, flaše sa šubara zatvarači, noževi, belegije, sanitarije, ta galanterija, sve do ono što si mislio da nema i da nećeš nigde naći. Jedan gura kolica sa krem bananice, kako nije original, kako nije taze, juče proizvedeno, kutija 200 dinara, u kutiji 40 bananica, pet dinara po komadu, taze, juče proizvedeno, nova fabrika kod Loznice, đe Mercedesov servis, drugi se probija sa puna kolica original vunenih „Sirogojno“ džempera, i ostali poterali i nakrkačili svoj original.
Ima i da se stane, prezalogaji, ima pljeskavica, ima pivo, ima koka-kola, i ima pečenje pod velike šatre, „Kod složne braće“, „Kod Aca popa“… Kod jednu od te šatre, gde preko žice konji i rogata stoka, spomenik vašaru u vidu belog konja. Konj beli na postamentu, ima i česma, tu tabla na koju piše da vašar osnovan 1747 godine, pa ti vidi.
Tu i okolo i ‘de ‘oćeš sve vrste nafte, sve vrste goriva, semena i drugog zrnevlja, buradi i burića, džempera i drugog pletiva i heklanja, tu i ona „Kod složne braće“ šatra, pečenja nestalo, izjelo se, narod priseo, jedna krupna pa crna pa u neke crne helanke i ostale oskudne ‘aljine, samo zurli „Sve je isto kao nekad davno“, a jedan sa flašom ispomaže u nastavku pesme, „A tebe nema, a tebe nema“… Te muzike ima i na struju, kod prodavci nosača zvuka, jedan odvrnuo „Patio sam, patio, dok su deca mala bila / A sada su svi odrasli, mojoj duši treba malo mira“… Ima tu i patriotske muzike, ima i bezobrazne, i ima te video-kasete sa uživo snimci svadbi u Pariz, u Beč i ostali beli svet.
SVE POTKOVANO: Sve tako ‘odajući, obilazeći tezge i priručna prodajna mesta reporter stiže do jednog što sa neki mikrofončić prodaje svoju original medicinu. Da se zabeleži: Leči spondilozu vrata, ukočenost ramena, okoštavanje kičme, kukovi, kolena, zglobovi, noge, ruke, kada hladne, kada trnu, kada jako bole… A dalje, svega i ostalog, motike, sekire, keseri, metalne šipke, drvene motke, vazdan toga što nemaš pojma da postoji, i da nečemu može da služi. Ali sve ima kupca, svaka tehnika, migavci, rotaciona svetla, šavstuci, razni ključevi, mali i veći kuglageri, naiđemo kad jedan baš pazari nešto od taj metal i tehniku. Prodavac mu nudi 6204, kaže da je C3 najbolji, ovaj se nećka, nisu mu tako rekli, ipak uzima C3, komada dva. Pažnju odvlači i jedan crnpurast sa original kutije, mirisi i kozmetika, ima sve, ima Šanel, ima Armani, sve original, u poverenju veli da to šanirano u Nemačku, 30 evra, a ima i za 25, još u poverenju i na uvo veli da ima i original naočare, rej ban, micubiši, kolt, druge marke, i to iz Nemačku, i to ima cenu, u te strane pare.
Upadnemo u sač, sekače, masate, burgije, drugo gvožđe i tu sitnuriju, tu sve tehnički potkovano, samo čuješ, Ne pravim pitanje za seriju i količinu, a vi se potkusurajte. Tu i muzika nekako tvrđa, muškija, „Duga kosa i velika brada / Na šubari četnička kokarda“, i odma’ se vidi da kupci znaju šta ‘oće, nema biranja, pravo na robu, pravo na original: jedan u mantiju, sa tu mnogo pravoslavnu bradu i držanje, raširio spisak i ide od tezge do tezge, kad pazari upisuje broj telefona prodavca, iskustvo sa originalima, ili zbog daljih porudžbina. A ima da se posle to mnogo ‘odanja stane, posluša savet iskusnijeg, Stani ovde sa strane d’odmoriš. I reporter vidi kak’a taktika i vladanje, po uputstvu stane u stranu do tezge de jedan veli, Pomeri ušku, vidiš, imaš garanciju, original briksov motor…
Dalje ima još i preko toga, štipaljke, voće, povrće, rasada, sadnice, prozori, ta limunada, pa četke, prozori, kamioni nameštaja, cveća, sudopera, raznih sita i sepeta. Ima i tog krupnog i ukrasnog gvožđa, velike kapije od gvožđa sa ti šiljci i drugi ukrasi, ko da su mermerne česme, sa tu šarenu ‘ticu ozgo, još ti’ metli i četki, velike slavske ikone uramljene u teške ramove, sa kojih vise teška kandila. Kod ta slavska obeležja, nema pošto je, može li jevtinije, prodavac drži nivo za sve, upozorava, nema pogađanja, ako su hrišćani, ako su Srbi, nema da je skupo, to se jednom kupuje. Ko je taj ko se cenjka za svoju veru i svoj zapis. Dalje opet ti kamioni sa kauči i dvosedi, stolice i taburei, tezga sa „Dalape“ i „Gverini“ harmonike, jedan sa mikrofon ispred gušu, koji nešto masati i samo čini: Na svim meridijanima planete, čuvena vidija, sam radiš, sam oštriš, izvol’te, mali novac, a velika korist, prodaje se na svim meridijanima planete, lagano vučem, dva polja, jedno za noževe, jedno za makaze, izvol’te domaćine…
Reporter domaćinski krene dalje, podne odmaklo, prošla špica, narod zaždio u rikverc, ko sa metle, ko sa letve, ko sa drugu i raznu original tehniku. A ima još toga i svega, šarplaninci i kučići lovaći i kučići drugi’ rasa, zečevi i zečice, golubovi visokoletači i golubovi niskoletači, pa onda ta velika mehanizacija, traktori, sejačice, kosačice, razne tanjirače, cisterne za vodu i gorivo. Podne još odmaklo, i ta špica davno prošla, narod se uprtio i pretovario, udario u povlačenje, samo čuješ, Ajmo pojedemo nešto, nismo ništa jeli…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!