Govoreći o projektu koji ima za cilj obrazovanje onih iznad 15 godina koji nemaju ni osnovnu školu, Vensan Dežer, šef delegacije Evropske unije u Srbiji, sažeo je njegove koristi na sledeći način: oni koji nisu završili školovanje dobiće drugu šansu da ga završe i da unaprede kvalitet svog života, vlasti će imati manje izdataka kada je reč o socijalnim davanjima, a korist za društvo će biti jačanje socijalne inkluzije
Zabrinjavajuć je podatak da je u Srbiji u školskoj 2008/09. godini šest odsto dece napustilo redovnu školu, kazao je pre nekoliko nedelja Vensan Dežer na skupu u Sava centru. Povod je bio predstavljanje projekta „Druga šansa – razvoj sistema funkcionalnog obrazovanja odraslih u Srbiji“, kojim se predviđa već ranije najavljeno doškolovavanje starijih od 15 godina.
Kako je mnogo puta isticano, i o čemu je „Vreme“ pisalo, obrazovanje odraslih je ovdašnja „slaba tačka“. Još nije donesen zakon o obrazovanju odraslih, što nas svrstava među retke u regionu koji nisu regulisali ovu oblast obrazovanja. Nacrt zakona je, prema najavama iz Ministarstva prosvete i nauke, „praktično gotov“.
Visok nivo nepismenih i nekvalifikovanih, nemali procenat onih koji su završili samo osnovnu školu, 23 odsto stanovništva starijeg od 15 godina koje nema ni osnovno obrazovanje jesu činjenice koje veoma koče Srbiju. Takođe, bitno je napomenuti i da 61 odsto Roma nema završenu osnovnu školu.
PORAZNI BROJEVI: Na pomenutom skupu u Sava centru bio je prisutan i pomoćnik prosvete i nauke Bogoljub Lazarević. On se osvrnuo na mračnu statistiku obrazovne strukture prema polu. „Žene su u gradovima tri puta nepismenije od muškaraca, a u selima četiri puta. Bez osnovne škole je 72.381 osoba od 15 do 29 godina, a Srbija ima 1.387.526 nepismenih.“
foto: milovan milenkovićŽENE SU NEPISMENIJE: Bogoljub Lazarević
Program „Druga šansa“ obuhvata 4000 polaznika bez završene osnovne škole i ikakve stručne osposobljenosti. Na taj način će se podići opšti nivo pismenosti što povlači za sobom veću upošljivost, potom smanjenje siromaštva, a i socijalno-ekonomski razvitak zemlje. Program će se sprovesti u 80 osnovnih i 75 srednjih škola u Srbiji, a osim programa osnovnog obrazovanja, slediće i obuka za 30 zanimanja, prvenstveno traženih zanata. Zanati su ponuđeni shodno potrebama tržišta rada, a polaznici će birati koji im najviše odgovara.
Uključeno je 1300 nastavnika, a nastava će se odvijati u večernjim časovima. Predviđeno je da u prvoj godini polaznici završe četiri razreda, u drugoj peti i šesti, a poslednje godine sedmi i osmi. Odabrane škole (Ministarstvo je još ranije raspisalo konkurs) trebalo bi da imaju po 75 „odraslih učenika“ raspoređenih u tri odeljenja. Oni će, istovremeno, birati zanate. Ako odluče da nastave školovanje, biće im priznat i deo srednje škole zavisno od odabranog zanata. U Ministarstvu nauke i prosvete je objašnjeno da će prioritet imati nezaposleni, pripadnici etničkih manjina (pogotovo Romi), žene, ruralno stanovništvo i radnici koji su postali tehnološki višak.
Suvišno je reći da su nekvalifikovanost i nepismenost problem kako za pojedinca tako i za društvo i državu. Vensan Dežer je to sažeo na sledeći način: oni koji nisu završili školovanje dobiće drugu šansu da je završe i unaprede kvalitet svog života, vlasti će imati manje izdataka kada je reč o socijalnim davanjima, a korist za društvo će biti jačanje socijalne inkluzije. Iz fondova Evropske unije stigla je bespovratna pomoć od četiri miliona, dok se iz budžeta Ministarstva izdvaja tri i po miliona evra.
Problem je i ubrzano starenje stanovništva jer je 22 odsto populacije starije od 60 godina, a samo osam odsto čine deca (popis iz 2002).
Otud potreba da se način obrazovanja koji se pruža u „Drugoj šansi“ sprovede kao trajno rešenje. U jednim dnevnim novinama su pomenuli da bi, ako bi se pratio dosadašnji tempo obuke za one koji su bez kvalifikacija (s obzirom na to da ih ima milion i po), bilo potrebno 150 godina samo za njihovo opismenjavanje.
Konsultant projekta Miomir Despotović je izjavio da je obuka koja se organizuje preko „Druge šanse“ još uvek malog obima, ali da je to dovoljno za testiranje svih mehanizama jednog sistema obrazovanja. Prema rečima Bogoljuba Lazarevića, projekat neće biti uspešan ukoliko ne bude imao kuntinuitet i ukoliko država i sve institucije koje treba da sarađuju ne budu radile na prevazilaženju problema obrazovanja odraslih ljudi.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!