Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Treba imati na umu da će se zemlje regiona ulaskom u EU suočiti i sa obavezom gašenja starih, neefikasnih termoelektrana, što će dodatno povećati potrebu za izgradnjom novih kapaciteta. Za očekivati je da će na ovaj način 3200 MW proizvodnih kapaciteta biti "ugašeno" do 2020: u narednih deset godina svaki stanovnik regiona trebalo bi godišnje da izdvoji 47,5 evra samo za investicije u energetiku
Kolaps globalnog finansijskog sektora s kraja 2008. godine i ekonomska kriza koju je proizveo nastavljaju da usporavaju razvoj energetskog sektora u jugoistočnoj Evropi. Primetan pad industrijskih aktivnosti u poslednje dve godine, pre svega u energetski intenzivnim industrijama, za rezultat ima pad potrošnje električne energije, time i smanjenje regionalnog energetskog deficita.
Ujedno, usporene su planirane investicije u nove elektro-energetske kapacitete, uzrokovane ne samo nedostatkom kapitala i lošim kreditnim rejtingom zemalja regiona, već i nepovoljnim investicionim ambijentom.
Nagoveštaj ovakvog razvoja situacije značajan je ne samo zato što će dugoročno biti ugrožena regionalna sigurnost snabdevanja električnom energijom industrije i domaćinstava, već je gotovo izvesno da će zbog ovog nedostatka aktivnosti u mnogim proizvodnim industrijama u regionu biti znatno ograničene nakon 2015. godine.
PRIVREMENI PAD POTRAŽNJE: Ako se kao pokazatelj uzme potražnja za električnom energijom u zemljama Jugoistočne Evrope u 2008, dakle potražnja u uslovima kako-tako normalnog ekonomskog rasta, primetna je tendencija naglog pada potrošnje u 2009, potom i blagog oporavka u 2010. godini, pre svega u proizvođačkim industrijama koje su, uz građevinarstvo, najviše pogođene recesijom. Najveći pad u potražnji zabeležen je u metalurgiji a propraćen je padom cena baznih metala, zatim u nemetalskoj industriji gde je propraćen padom aktivnosti u građevinarstvu, kao i u hemijskoj industriji, usled manje potražnje za baznim materijalima.
Podaci panevropskog udruženja sistem-operatora ENTSO-E (European Network of Transmission System Operators for Electricity) pokazuju da su zemlje regiona u 2010. godini potrošile 282,25 TWh (teravat-sati) električne energije. Od toga je u termoelektranama proizvedeno 55 odsto, u hidroelektranama 27, u nuklearnim 16, dok je jedan odsto iz obnovljivih izvora. Zbog pada potražnje u industrijskom sektoru u 2009. i sporog oporavka tokom 2010. godine, u region je uvezeno svega 0,25 TWh električne energije.
Bugarska, Rumunija i Bosna i Hercegovina su i dalje jedine zemlje regiona koje proizvode više električne energije nego što troše, dok sve ostale imaju veći ili manji bilansni manjak. Hrvatska, na primer, uvozi oko jedne trećine svoje ukupne potrošnje.
Pad u regionalnoj potražnji, međutim, samo je privremen. Sa ekonomskim oporavkom i obimnijim aktivnostima u industrijskom sektoru porašće i potražnja za električnom energijom. Za očekivati je da će potražnja za električnom energijom u jugoistočnoj Evropi do 2020. svake godine u proseku rasti za 2,2 odsto. Treba imati na umu da će se zemlje Zapadnog Balkana ulaskom u Evropsku uniju suočiti i sa obavezom gašenja starih, neefikasnih termoelektrana, što će dodatno povećati potrebu za izgradnjom novih kapaciteta. Za očekivati je da će na ovaj način 3200 MW (megavata) proizvodnih kapaciteta biti „ugašeno“ do 2020. godine.
NEOPHODNE INVESTICIJE: S obzirom na očekivani rast potražnje električne energije do 2020, ako uopšte postoji ideja da se bilo šta uradi moguća su dva scenarija razvoja energetskog sektora regiona.
Prvi scenario predstavlja poželjan nivo investicija u energetiku do 2020, koji bi osigurao snabdevanje električnom energijom i normalne pretpostavke za dalji ekonomski razvoj regiona. Drugi scenario predstavlja nešto realističniju sliku, po kojoj bi se u datom periodu od neophodnih investicija realizovalo oko 60 odsto.
Šta pokazuju ove analize? Do 2020. godine regionu će biti neophodno 12.100 MW novih termoelektrana, 3000 MW novoizgrađenih hidroelektrana i 1400 MW novih kapaciteta za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Vrednost tih investicija je po današnjim vrednostima oko 33,8 milijardi evra. To znači da bi u narednih deset godina svaki stanovnik regiona trebalo godišnje da izdvoji 47,5 evra samo za investicije u energetiku. Ovo je, uzgred, dva puta manje od novca koji se u te svrhe izdvaja u razvijenim zemljama EU. Teško je zamisliti u trenutnim okolnostima da će se taj kapital obezbediti na vreme. Uporedo s tim, zbog već pomenute krize, usporena je realizacija već planiranih investicija, te je mnogo realističnija slika koju pokazuje drugi scenario.
Region se, dakle, suočava sa ozbiljnim problemom: čak i sa mnogostruko povećanim regionalnim uvozom električne energije (oko 20 TWh na godišnjem nivo uz sadašnjih 4 do 5 TWh), od 2018. godine zemlje regiona mogle bi da se suoče i sa restrikcijama u isporuci električne energije.
JAVNO–PRIVATNO PARTNERSTVO: Ova analiza nameće nekoliko zaključaka. Pre svega, relativno siromaštvo zemalja regiona predstavlja ozbiljan problem za razvoj energetskog sektora, pa shodno tome i ozbiljnu prepreku za dugoročan ekonomski razvoj. U tom pogledu, dalja finansijska podrška međunarodne zajednice, pre svega Evropske unije, od krucijalnog je značaja.
Međutim, neophodno je i stimulisanje novih investicija kroz model javno-privatnog partnerstva (Public Private Partnership), jer je jasno da su monopoli državnih elektroprivreda, kako zbog neekonomske cene električne energije tako i zbog njihove neefikasnosti, očigledno nesposobni da sami generišu neophodan kapital i planski investiraju u energetiku.
Poslednji je trenutak da zemlje regiona prepoznaju problem dugoročno sigurnog snabdevanja energijom – činjenicu da je put ka rešenju i „otključavanju“ regionalnih potencijala u većem stepenu saradnje između država regiona, ali i u liderskoj ulozi koju u tom procesu treba da preuzme privatni sektor. Barem potencijala ima: trenutno se u elektroenergetskim postrojenjima godišnje potroši 200 miliona tona lignita, dok su potvrđene rezerve oko 20.000 miliona tona. Takođe, postoji i oko 20 TW neiskorišćenih hidropotencijala.
Iako je 2010. bila godina neizvesnosti na tržištu, Energy Financing Team (EFT) isporučio je preko 24 teravat-sata električne energije i ostvario promet veći od 1,3 milijarde evra. Proširenjem svojih operacija na zemlje Baltika i Tursku, sada snabdeva elektroprivrede i veliki broj industrijskih potrošača u 23 zemlje. Nemačka je ostala najveće tržište za EFT (29,7 odsto), zatim Mađarska (13,3 odsto), Rumunija (8,2 odsto), Hrvatska (7 odsto)…
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve