Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Vlada Srbije ima još deset dana da smisli šta će sa policijskim sindikatima. Jedan im je već u štrajku, a svi ostali sačekaće do 18. februara. Ako se do tada ne dogovore, imaćemo skoro pa generalni štrajk policajaca
Štrajkuje prosveta, medicinari prete štrajkom, a Nezavisni sindikat policije (NSP) pridružio se prosveti. Još nije jasno koliko je organizacionih jedinica MUP-a obuhvaćeno, ali NSP je drugi po broju članova i drugi reprezentativni sindikat priznat u MUP-u. Policijski sindikat Srbije (PSS), najjači od svih, još je uzdržan, ali je stavio do znanja da će do 18. februara čekati na odgovor Vlade – pa ako im ne bude po volji, priključuju se štrajku zajedno sa preostalim sindikatima policajaca i vatrogasaca, kaže za „Vreme“ Veljko Mijailović, predsednik PSS-a. Mesta za pogađanje ima, slažu se sve strane, ali cenjkanje će potrajati.
Oko zahteva se svi sindikati slažu; ne slažu se oko taktike i pristupa: jedni imaju više, drugi manje strpljenja. Ovi strpljiviji sumnjiče one nestrpljive da imaju zadnje namere: da na brzinu i na galamu privuku sebi još više članova. Bitno je, međutim, da se oko zahteva slažu svi. Prvi i – očekivano – najvažniji zahtev je povećanje plata za 40 odsto. To je, opet razumljivo, za Vladu najbolniji zahtev, iz razloga očiglednih, i tu će biti teških pogađanja do idućeg ponedeljka kada dve strane treba da se opet nađu. Ostali zahtevi lakši su za Vladu, naizgled barem. Policijski sindikati, naime, traže izmene dva člana Zakona o policiji: 147, st. 3 i 168. Član 147 reguliše plaćanje prekovremenih i ostalih vanrednih radnih sati; član 168, na čijim izmenama policajci već godinama insistiraju, predsednik NSP-a Velimir Barbulov za „Vreme“ definiše kao „kršenje pretpostavke nevinosti“. Taj član, kaže on, omogućava raskid radnog odnosa sa policijskim službenikom samo na osnovu krivične prijave podignute protiv njega od tužilaštva, bez čekanja na pravosnažnu presudu. Samo na osnovu takve prijave, direktor policije može da otpusti policajca. Time se, insistira on, policijski službenici dovode u neravnopravan položaj u odnosu na ostale građane. Uostalom, takav je i slučaj sa čl. 147, a u odnosu na druge državne službenike i nameštenike. Član 168 možda je imao neki praktični (mada teško i pravni) smisao u vreme kada je policija bila polako čišćena od kadrovskih naslaga Miloševićevog režima; sada, u situaciji stabilizacije i opšteg boljeg kvaliteta policijskih kadrova, taj praktični smisao se gubi, a taj član sada već šteti ugledu MUP-a.
Treći zahtev, s tačke gledišta policajaca ne manje važan, odnosi se na uniforme i opremu. Velimir Barbulov kaže da su poslednje uniforme kupljene još 2007. i da se – što verujemo – vremenom i prirodom posla brzo habaju. Jedan sagovornik „Vremena“ iz Beogradske brigade kaže da kvalitet uniformi i opreme (opasači, futrole, pribor) nije bio dobar: „Uvereni smo da se za te pare moglo dobiti i bolje, ali dobro. Beogradska policija sada dobija nove zimske jakne: izgledaju bolje, ali tek treba da vidimo kakve su. Problem je u tome što se te uniforme i oprema ne testiraju neko vreme pre potpisivanja ugovora na velike količine.“ Sindikalci dodaju i da su kolege u unutrašnjosti u gorem položaju od onih u Beogradu kad je o odeći i opremi reč.
Pred Vladom Srbije sada je platforma za potpisivanje posebnog kolektivnog ugovora za policiju oko koje su se u principu složile obe strane. Veljko MIjailović iz PSS-a kaže da upravo stoga sindikat kome je na čelu nije hteo da se odmah pridruži štrajku koji je započeo NSP. „Na taj način“, kaže on, „Vlada može pregovore da prekine pod izgovorom da smo mi prekinuli pregovarački proces.“ Sada, međutim, vreme ističe i „PSS je spreman da se 18. februara priključi štrajku ako se do dogovora s Vladom ne dođe“, kaže on, „pa da vidimo na šta će Srbija da liči bez nas“. Policijski sindikati pokazali su velikim delom da su strpljivi i skloni pregovaranju. Videćemo za desetak dana hoće li ih to i spasti.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve